Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Gala hala,Metelkova, Ljubljana
Datum koncerta: 02.03.2013
Broj posjetitelja: 300
Kozja presuda u Gala hali bila bi prilično primjeren naslov subotnjeg koncerta na Metelkovi, jer su u sklopu klupske turneje kod nas prvi put nastupili nješki (goat) death/grinderi Milking the Goatmachine, inače stari znanci s Metalcampa. A da stvari budu zanimljivije, pobrinule su se domaće death metal postave, prekmurski Vasectomy i belokranjski Mephistophelian.
Iznenađujuće, prve izvođače, prekmurske death metal mesare Vasectomy, dočekao je lijep broj ljudi pod pozornicom, a tijekom njihova seta pokazalo se da su to očito njihovi vjerni fanovi i podupiratelji. Ako bend nastavi ovako, taj bi broj mogao brzo i eksponencijalno narasti. Četvorka iz Murske Sobote bez kormilara basista oduševila je u osnovi jednostavnim death metalom koji unatoč manjku dubljih bas linija ima dovoljno groovea da ne postane suhoparan. Za to se pobrinuo ponajprije brutalan vokalni napad Patrika Ritlopa te dovoljno raznolike i dinamične gitarske dionice. Nedostatak basa tako se ne osjeti toliko koliko bi se inače mogao. Osim toga, Vasectomy ponajprije krase odlična i snažna komunikacija s publikom, energičan nastup te Patrikov otkačen humor. On se najbolje pokazao u »počasti« headlineru. Vasectomy na pozornici nisu pili pivo, nego alpsko mlijeko. U tetrapaku. Na slamku. Unatoč mladosti i koncertnom kilometražu koji dečki tek dobro skupljaju, o ikakvom neiskustvu nema ni traga, Vasectomy su na pozornici uvjerljivi kao stari death metal prdci.
Što više, to vrijedi za belokranjsko čudovište Mephistophelian, koje se u nepune dvije godine uzdiglo u vjerojatno najbolju domaću death metal postavu. Postavu koja svira death metal kako treba! Bez uljepšavanja, bez »bullshita«, samo tehnički vrhunska izvedba, brutalni vokali bez ikakvih pičkastih »clean« dijelova te energija i snaga eksplozije vodikove bombe. Brutalni, tehnički death metal Mephistophelian toliko je dobar i toliko uvjerljiv da se – bez pretjerivanja – može usporediti s velikim imenima poput Suffocation i Cannibal Corpse. Masni rifovi, masivan zvučni zid, fenomenalne bas linije koje bez srama i lako prate i najbrže gitarske rifove, uništavajući bubnjevi i ubilačko režanje; ne, Mephistophelian nisu za nježne duše. Fantastičan death metal ove postave naime te nakon dobrih sat vremena ostavi u lokvi vlastite krvi, dok hlipćeš za posljednjim udahom zraka. Bend se u dvije godine djelovanja preobrazio u entitet vrijedan poštovanja, koji pozornicu zauzima svom snagom neumoljivog death metal napada. Gitarski dvojac dobacuje rifove kao od šale, bas djeluje kao tkivo koje sve povezuje u jedno tijelo, a energičan i uvjerljiv vokal čudovištu udahnjuje život. Mephistophelian ne miruju, jer su predstavili novu, još neimenovanu skladbu koja postavu predstavlja u još kompleksnijem, tehničkijem svjetlu, a bend se ne može bolje opisati nego riječima vražjeg Otisa iz The Devil’s Rejects: »I am the devil, and I am here to do the devil’s work.« Jedva čekamo da đavolji posao dobijemo i na prvom nosaču zvuka!
Kao veliki headlineri, treći su na pozornicu stupili nješki jarčevi, grind/death metal postava Milking the Goatmachine, koji nisu stranci na našim pozornicama, jer su već nastupili na dva Metalcampa. Ovaj put je kozliće vuk doveo k nama i u sklopu klupske turneje, a postava je Galu halu dodobra napunila. Milking the Goatmachine su, naravno skriveni maskama jarčeva, u nešto više od sat vremena nanizali lijep broj death/grind pjesama posvećenih, da, pogodili ste, jarcima. Njihov pogled na potentnu mješavinu death metala i grindcorea uživo djeluje energično i udarno, ali je istodobno generičan i bezukusan poput hladnog kozlića. Što je točno tako zanimljivo na ovom bendu da je čak i mularija pod pozornicom okiti kozjim maskama, nije mi posve jasno, no uvjeren sam da bi Milking the Goatmachine zamirisali samo najzagriženiji fanovi žanra da se grupa ne trudi toliko isticati svojim kozjim konceptom. Očito su Milking the Goatmachine mlađoj publici ekstremnija verzija jednako nerazumljive popularnosti Sabaton; ni njihove brojne igre riječi nisu ništa posebno originalno ni smiješno, kao što je primjerice završna obrada klasika Sacred Reich – Surf Goataragua. Ja ne bih imao ništa protiv da vuk te kozliće privede pod peku.
Galerija slika
