Chinawoman: magični magnet ili priča o tome kako izbrisati depresiju (2013)
Mjesto: Katedrala / Kino Šiška / Ljubljana
Datum koncerta: 29.03.2013
Broj posjetitelja: 450
Cijena karte: 14 EUR, 17 EUR – na dan koncerta
Petak navečer. Ljubljana i krajem ožujka još potopljena u zimske prilike, ni najmanje (više) idilična, a travanjska kiša već brije i pokazuje zube. Da, sivilo danju, sivilo noću. Kamo god pogledaš, naletiš na njega. Sive rijeke, sive ulice, sivi ljudi. Mrka lica. Ljubljanska depresija na prvi je pogled bila skrojena po mjeri izvođačice o kojoj je riječ, ali i za Michelle Gurovich alias Chinawoman bilo je to očito previše. Nije prošla ni prva trećina koncerta, a već se pitala ”osjeća li se još netko depresivno ili samo ja?”.
No da za danas ostavimo po strani izlizanu ”depresiju” i rasvijetlimo petkov događaj, spomenut ću sljedeće: ni najmanje depresije nije izazivala činjenica da relativno nepoznata izvođačica tako lijepo napuni Katedralu Kino Šiška. Naravno, to ne znači da je koncertno stanje u Sloveniji blistavo, ali potvrđuju se dvije pretpostavke: 1. nezavisna scena se razvija i čvrsto je usidrena u slovenskom urbanom srcu (to je na kraju krajeva dokazao i Festival Tresk, da Metelkovu, Radio Študent i klub K4 uopće ne spominjem) i 2. polako se bliži ljetna festivalska vrućica.
Na njoj će, barem na početku, svojim nastupima sudjelovati i petkova protagonistica. Chinawoman već dugo nije nepoznanica na nezavisnoj sceni. Ni Ljubljani nije nepoznanica. Godine 2010. nastupila je u Gali Hali u sklopu Mesta Žensk. Publika je bila oduševljena i nije trebalo predugo čekati na ponovni nastup. Michelle Gurovich pokazala se kao sve ono što se o njoj priča. (Barem u minimalnim dozama). Ruska temperamentna krv ohlađena u sjeverno ledenim kanadskim jezerima. Piše i djeluje (na pozornici) kao ženski oblik Leonarda Cohena, hipnotički vokal podsjeća nas na Tanitu Tikaram, a njezin cjelokupni glazbeni izraz kreće se negdje u granicama ruskih (narodnih) napjeva i romansi, francuskog šansona Edith Piaf i pomalo zaboravljenog euro popa. Uz sve to ne mogu se othrvati osjećaju stalne usporedbe s ostalim snažnim ženama u glazbi (iako se u mnogočemu potpuno razlikuju): od Nico do PJ Harvey, Bat For Lashes pa sve do Cat Power. Od nabrojenih se Chinawoman ne razlikuje samo slavenskim zanosom i patosom, nego prije svega nijansama neobične mračne magičnosti.
Budući da ta moja gornja definicija sama po sebi ne govori baš mnogo, odnosno premalo, prijeći ću odmah na stvar, na nastup i konkretnu ilustraciju. Chinawoman je na pozornici kod kuće. Po njoj se kreće lako, a o opuštenoj pozi da ne govorim. Iznimno je karizmatična figura koja nas ne zasjenjuje toliko sveprisutnom scenskom pojavom, nego više nekim ”fatalnim” magnetizmom koji te jednako privlači koliko i odbija. Sposobna je istodobno stvarati mračnu i hladnu atmosferu, a ujedno odavati nevjerojatno toplu i strastvenu energiju. Nastup je neprestano prekidala raznim duhovitim primjedbama i ”carpediemovskim” dosjetkama poput ”Enjoy the moment” i ”We have tonight”, u kojima se uvijek mogao osjetiti barem djelić ironije. Ako su na početku nastupa te ”stanke” još bile zanimljive, pred kraj su na trenutke već bile suvišne. No unatoč tome, začudo, nisu pokvarile dojam koncerta. Isto vrijedi i za glazbu koju su izvodili. Iako je većinu vremena bila sporog i melankoličnog tempa, cijelo je vrijeme držala slušateljevu koncentraciju na vrhuncu i o dosadi nije bilo govora. Za potonje se najvjerojatnije treba zahvaliti i tonskim majstorima, koji su odlično pripremili zvučne uvjete, te glazbenicima (bubnjar Robin Thomson i Diego Ferri na baritonskoj gitari), koji su Michelle Gurovich na pozornici pomogli izgraditi odličnu glazbenu sliku i priču. Upravo ta priča kod Chinawoman ima posebnu notu. Naime, ona je inteligentna tekstopisica, a zbog svog iznimno snažnog vokala i odlična pripovjedačica i iskazivačica osjećaja, misli i trenutaka.
Između samih skladbi presvlačila je više različitih gitara, no većinu vremena ipak je posvetila sviranju klavijatura. Najviše su zanimanja među pjesmama izazvala četiri najveća hita, koja su bila raspoređena na posve dijametralnim krajevima setliste. Otvarajuće ”To Be With Others” i ”Show Me The Face” u dvorani su probudile sentimentalne i intimne osjećaje, dok su završne ”Party Girl” i ”Russian Ballerina” uzburkale svaka na svoj način. ”Party Girl” konkretno je zarezala svojim otkrivanjem maski, a ”Ballerina” je prvi put te večeri publiku privukla na snažnije aktivno sudjelovanje, pa je u jedan glas pjevala ”la lala, lalalalalala….”. Krasan završetak večeri, koji je još nadopunila skladba u bisu. Obrada stare ruske skladbe ”Tolka” zahvaljujući briljantnoj Michelleinoj interpretaciji pokazala se vrhuncem i biserom večeri. Nakon nje bi svi zajedno zaslužili još barem jedan bis. Novi singl ”Vacation From Love” ostao je u sredini setliste prilično nezamijećen, a montmartrovski ulična ”Womans Touch” i dinamična ”Keep In Mind” ostavile su dobar dojam. Na petkovu večer, naravno, nije smjela izostati, doduše opora, ”Friday Night”. Eto nas opet kod depresije.
Ali slijedimo riječi Chinawoman iz intervjua u posljednjoj Mladini i budimo iskreni: usprkos gorkim skladbama punima boli, Michelle je začarala odličnu koncertnu večer. Mrka lica barem su na neko vrijeme nestala, a dobra (živa) glazba još se jednom pokazala kao tvorac serotonina i čuda. Chinawoman se s godinama pretvorila u pravu indie damu. Nakon dva albuma (Party Girl i Show Me The Face) i mnogih singlova već je polako vrijeme za treći studijski dugometražni uradak. Ipak, ne preduhitrimo se. ”Carpe Diem”. Ovaj put u Katedrali je vladala kineska žena s ruskim srcem, berlinskom putovnicom i kanadskim koracima.
Setlista
1.) To Be With Others
2.) Show Me The Face
3.) Lovers Are Strangers
4.) Woman’s Touch
5.) Aviva
6.) Keep In Mind
7.) Acid Broke The Spell
8.) I’ll Be Your Woman
9.) Vacation From Love
10.) Farm
11.) Friday Night
12.) God Bless My Socially Retarded Friends
13.) Russian Balerina
14.) Party Girl
bis:
15.) Tolka (obrada Zhanne Aguzarove)
Galerija slika



























