Lokacija: Beč / Wiener Stadthalle (Halle D) / Austrija
Datum: srijeda, 01.05.2019
Žuto-opečna staza ne vodi samo u Oz, nego je u karijeri koja se proteže još od 1962. po njoj hodao i sam presvijetli Elton John. Veliki britanski kantautor i figura koja je jedna od temeljnih definicija popa nekako je osjetio da je, barem u koncertnom smislu, polako stigao do njezina kraja. Ove je godine jedan od komercijalno najuspješnijih kantautora svih vremena napunio časnih 72 godine, a prošlog rujna krenuo je na svoju posljednju koncertnu turneju pod nazivom Farewell Yellow Brick Road. Posljednje koncerte Elton John bi na ovoj turneji trebao odsvirati 2021. Sredinom ožujka prvi se dio turneje zaključio u SAD-u, a nakon mjesec dana stanke ona se nastavlja. Na tlu stare europske celine. Prva dva koncerta bila su u austrijskoj prijestolnici Beču, gdje je Elton John rasprodao dva koncerta u poznatoj dvorani Wiener Stadthalle, točnije u tamošnjoj dvorani D, u koju stane do 16.000 posjetitelja.
Čovjek je već na prvoj od dviju potpuno rasprodanih bečkih večeri priredio maratonski koncert koji je trajao više od dva i pol sata, a na njemu je prošao kroz najpoznatije i komercijalno najuspješnije dijelove svoje dugovječne i plodne karijere. U njoj je prodao čak preko 300 milijuna albuma i pokupio hrpu najprestižnijih nagrada, predvođenih s pet Grammyja, a dobio je i viteški red.
Senzacionalna pozornica, opremljena slikovitim i prostranim pozadinskim platnom, bila je pripremljena tako da je mogla izazivati iluzorni dojam zrcalnog loma, odnosno zrcalnog odbijanja slike. U pola osam navečer sve je dakle počelo. Elton John slijeva, za svojim klavirom i u društvu svoje poznate prateće postave, u kojoj uz njega ekipu čine i legendarni bubnjar Nigel Olsson, udaraljkaši Ray Cooper i John Mahon, dodatni klavijaturist Kim Bullard i basist Matt Bissonette, dok je dugogodišnjeg gitarista Daveya Johnstonea zbog “sanacije” zdravstvenih problema u ekipi privremeno, tek za nekoliko koncerata europskog dijela turneje, zamijenio John Jorgenson, koji je s Eltonom inače surađivao između 1995. i 2000.
Naravno, najviše nas je zanimala dnevna forma legendarnog Rocket Mana. Čovjek i dalje posjeduje svu prodornost golemog karizmatičnog vokala koji mu je donio slavu. Već u uvodu otvarajuće Bennie And The Jets, kroz sav delirij koji je oslobađala publika, pažnju su privlačili histerični ispadi pripadnica ženskog spola, što je samo potvrđivalo nevjerojatnu popularnost ovog glazbenika. Samo se u uvodu osjetilo da je njegovu vokalu potrebno malo zagrijavanja, a onda je Elton cijelo vrijeme zadržao svoju karizmu, snagu i šarm koji obilježavaju izražajnu vokalnu snagu i prodornost ovog vokalista, kakve poznajemo kroz dugogodišnju karijeru. Baršunastost, čarobnost, zaraznost. Sve to u jednom. Uz izvrsno sviranje klavira naravno, u kojem je, uz inače kraće ručice, oduvijek iznenađivao nevjerojatnom spretnošću. I urođenim osjećajem za optimalan izljev muzikalnosti. I na bečkom je koncertu u instrumentalnim dionicama, u kojima mu se otvarao prostor za improvizaciju na klaviru, odlučno oglašavao jezgrovito glazbeno harmoniziranje i ukrašavanje točaka, odabirom za uho silno zaraznih motivskih struktura.
Elton John svoje skladbe uživo izvodi znatno i primjetno drukčije nego što ih poznajemo iz studijskih originala odnosno radijskih hitova. Uglavnom su sve pomalo razvučene, s upletenom i neprestano šegavom i iskričavom međusobnom komunikacijom baš svih instrumenata, što doseže vrhunce osobito u mid eight dionicama te izlaznim produljenim dijelovima koji gravitiraju prema veseloigri jam prirode. Skladbe su odsvirane brže, a nose naglašen dašak jazzovske prefriganosti, što im izuzetno godi i pritom se osjeća kako ekipa predvođena Eltonom neizmjerno uživa u izvedbi tako izoštrenih i začinjenih točaka. Uigranost ekipe je nevjerojatna i kiksova nema. Jorgenson je tijekom koncerta izmijenio čak čitavu seriju gitara, a u Tiny Dancer poslužio se i steel pedal gitarom. Eltona Johna ekipa pratećih glazbenika fenomenalno je nadopunjavala osobito u harmoniziranju njegova vodećeg vokala. To je legendarnom glazbeniku, kojemu se vokal tijekom godina zrelošću zadebljao i malo snizio, dobro došlo osobito u završnom dijelu njegova nevjerojatnog koncerta, kad je njegov vokal pokazivao znakove blažeg zamora i kad je vokalne linije prilagođavao tako da se uz njih zadržavao u srednjem registru (Crocodile Rock, Saturday Night Is Alright For Fighting). Isto vrijedi i za Eltonov falsetto (dijelovi skladbe Goodbye Yellow Brick Road).
Elton John, koji je svojom genijalnošću u ulozi skladatelja zapravo jedan od najmoćnijih hit makera koji su ikad hodali planetom, oduvijek je svakako važio za poznatog glamera. Čak i u vremenima kad se odricao ekstravagantnih pozornicnih kostima, izazivao je barem svojom poznatom zbirkom najluđe dizajniranih i uvijek namjerno prevelikih naočala. I na ovoj turneji Elton tijekom koncerta izmijeni nekoliko takvih naočala, kao i nekoliko blještavo dizajniranih odjevnih komada, koji su naravno kombinacija elegancije, glama i nijanse psihodeličnosti s prijelaza šezdesetih u sedamdesete. Prvo je mjesto odnijelo kičasto nebesko plavo odijelo koje je odjenuo na bis, kad je izvodio skladbe Your Song te završni vrhunac koncertne odiseje, to jest zapravo središnju točku večeri, nezaboravnu Goodbye Yellow Brick Road.
Zvučne su prilike u uvodu pomalo iznenadile jer grupa nije bila ozvučena na optimalnoj dvoranskoj glasnoći. Do pete skladbe sve je djelovalo malo previše tiho, a onda se cijela stvar osjetno preokrenula, opušteno više mnoštvo decibela, naravno, pokrenulo je adrenalin u žilama rock and rollom gladne publike, koja ga je dobila u znatnim dozama. Uz sve golemije trenutke baladnog šarma ovog jedinstvenog i nevjerojatno uglađenog vokala, koji je oduvijek bio i ostao naš vjerni radijski suputnik.
Elton John ostaje veliki gospodin pred čijim se likom i djelom možeš samo s poštovanjem pokloniti. Serija prodornih poruka koje je kroz veliku maštovitu šegavost nudilo golemo platno u pozadini scenografije u ovim je nezdravim i nestabilnim vremenima vrlo važna jer razbija tabue, budi i širi našu svijest, poziva na prihvaćanje, oslobađanje, toleranciju, pomirljivost i naravno potpuno predavanje pravoj i bezuvjetnoj ljubavi. No, stanku prije Believe Elton je iskoristio i za malo reklame svojoj dobrotvornoj zakladi koja je posvećena borbi protiv AIDS-a. Inače je Elton stanke cijelo vrijeme koristio za uvodno otkrivanje poruke točaka kojih bi se prihvaćao, a svoje je obraćanje uvijek spretno začinio i urođenim osjećajem za humor. Proživljenosti i ludorija Eltonu tijekom koncerta ne nedostaje. Tijekom izvedbe skladbi može se pretvoriti i u pravo malo dijete, pri čemu na kraju teatralno blago podigne poklopac klavira i još teatralnije ga brzo zalupi.
Rocket Man sjedio je za klavirom koji je bio pomičan. Taj ga je tijekom koncerta nekoliko puta odveo s lijeve na desnu stranu prostrane pozornice i natrag. Neprestani prelijevi bogatog i dinamično razigranog scenskog svjetla, s iluzornim zamasima mistike, za što su se brinule izmaglice do visine koljena i u kojima je prividno po pozornici s klavirom “čamcem plovio” Elton John. Na samom kraju poznati je glazbenik skinuo plavi blještavi ružičasti ogrtač, a scenska ga je kulisa, u trenirku jednostavno odjevena, kroz vrata odvela u nebo i među zvijezde, čime se i zaključilo gotovo trosatno iskustvo s legendom.
Elton John je 2011. nastupio u ljubljanskoj dvorani Stožice. Na ovoj, tzv. oproštajnoj turneji, u Sloveniju ga neće biti, ali će se 03.07.2019. zaustaviti na grazkom sajmištu, odnosno prizorištu zvanom Messe Graz Open Air. Učini si uslugu i brzo odjedri barem do obližnjeg Graza na posljednje druženje s ovim izvrsnim i jedinstvenim umjetnikom te prodornim svjetskim čovjekom, u društvu njegovih nezaboravnih hitova od kojih srca podrhtavaju. U izvanrednom repertoaru kojim nas je Elton John na bečkom koncertnom spektaklu poveo na svoj posljednji put po žuto-opečnoj stazi, na tren je nedostajao samo Blue Eyes, ali uz gotovo tri sata sviranja, bez ikakve stanke, to je minorna i jedva vrijedna spomena primjedba. Koncert Eltona Johna i dalje ostaje svojevrsna atrakcija i izvedbeni briljant bez premca.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Bennie and the Jets
2. All the Girls Love Alice
3. I Guess That’s Why They Call It the Blues
4. Border Song
5. Tiny Dancer
6. Philadelphia Freedom
7. Indian Sunset
8. Rocket Man (I Think It’s Going to Be a Long, Long Time)
9. Take Me to the Pilot
10. Someone Saved My Life Tonight
11. Levon
12. Candle in the Wind
13. Funeral for a Friend/
14. Love Lies Bleeding
15. Burn Down the Mission
16. Daniel
17. Believe
18. Sad Songs (Say So Much)
19. Don’t Let the Sun Go Down on Me
20. The Bitch Is Back
21. I’m Still Standing
22. Crocodile Rock
23. Saturday Night’s Alright for Fighting
—bis—
24. Your Song
25. Goodbye Yellow Brick Road
