Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Jerneja Jerak
Mjesto: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum koncerta: 19.04.2013
Broj posjetitelja: 50
Cijena karte: 5,00€
HeaveniX su Boštjan Andrejc »Booshee« (gitara, vokal), Rok Golob (klavijature, gitara), Patrick Vlačič (bas gitara) i David Morgan (bubnjevi). Dvije trećine današnje postave slovenskih art rock legendi Avtomobili, iskustvo u Night Jump, suradnja s Janom Plestenjakom, ukratko, nećemo gubiti vrijeme nabrajanjem. Riječ je o kombu četiriju vrhunskih slovenskih glazbenih umjetnika.
Skladbom »Luna na licu« uskočili su 2006. na Slovensku popevku, dvije godine poslije »strašili« su videospotom za drugu autorsku skladbu »H20«, pa je godinu dana kasnije izašao singl »1 Problem« (»En probljeeeeem«), pa godinu poslije singl »Adrenalin«,… Priča o HeaveniX dakle nije »od jučer«, a studijskog prvijenca još uvijek nema. Štoviše. Na ovom kraju Slovenije, to jest ljubljanskom, HeaveniX se tek rijetko pojave na pozornici, pa je zapravo bilo pravo malo čudo da se te večeri u Orto baru skupilo barem pedeset glava. Grupa u zadnje vrijeme nažalost malo radi na vlastitoj promociji. Dobro da je postava sastavljena od »zvučnih« glazbenih imena!
Nije važno. Računa se samo glazba. A HeaveniX su odlična ekipa koja servira čistu briljantnost glazbenog iskustva. Četiri entiteta. Izbrušena. Odabrana. Čovjek ne zna odakle bi počeo opisivati koncertni nastup. Stvarno šteta što nije bilo više ljudi u klubu. Ostali su naime uskraćeni za puno opipljivog glazbenog sadržaja. »Velikooo«. Stil HeaveniX? Teško opisiv u dvije – tri riječi. Zagonetnu stvar najbolje bi riješio salomonski. Riječi rock dodaš prefiks »art«. Kad čuješ skladbu Adrenalin, kalup kompozicije može biti klasična izvedenica aranžiranja benda Avtomobili, naravno s tom razlikom da u toj skladbi HeaveniX nude izrazito »nabrijan«, moderniziran zvuk, koji se bazira na isticanju gitarskih fraza, a istodobno brine za punu opipljivu melodičnu zaraznost. Ako tražite sofisticiranost, ide preko odlične Golobove autorske Nov Nor Čas (s One Repuvlic refrenom, a simfonijsku verziju vjerojatno također dobro znate) do Luna na licu, koja je še bliže zvuku benda Avtomobili. HeaveniX mogu svirati sve. Prvi dio koncerta bio je izrazito funky nagroovan, a onda se slika počela slagati u živopisan mozaik brojnih žanrovskih glazbenih natuknica, koje gravitiraju prema unikatnoj autorskoj cjelini glazbene propovijedi HeaveniX. Še jedna odlična autorska skladba zvana DNK samo potvrđuje izniman autorski talent kvarteta, koji postavlja zaraznu art kompoziciju u kojoj mogu uživati slušatelji bilo koje radijske frekvencije i zahtjevniji glazbeni gurmani!
Kako autorskih skladbi nema više od šest, ne znam, HeaveniX su naravno dvije trećine repertoara popunili izvedbama obrada stranih izvođača. Njima to ide iz male ruke. Booshee je pravi vokalni kameleon – sjetite se samo njegova kreativnog doprinosa u grupi Night Jump, a ako tome pribrojimo njegovu superiornost profinjene gitarske virtuoznosti, kojom vehementno vlada širokim glazbenim rasponom, koji u rangu obuhvaća sve što leži između Pink Floyd i Toto na krajnjim krajevima, jasno je da su se u Orto baru na satu učenja istine mogli naći i stvarni autori skladbi nekih izvedenih obrada, kao što su Billy Gibbons, Keith Richards, pokojni Kurt Cobain, Robby Krueger ili Angus Young. Booshee bi im mogao biti gitarski mentor. Tome pribrojiš odsvirane zahtjevnije obrade izvođača kao što su The Police, Jamiroquai, Bill Whiters,…. A to zahtijeva preciznost, elastičnost i složno valovanje između »eksplozivnosti« i »sofisticiranosti« ritam sekcije. I to HeaveniX u navezi Morgan-Vlačič isporučuju bez problema.
Dobra dva sata punokrvnog uživanja uz briljantnost scenske igre HeaveniX. Ništa manje, ništa više. Nadajmo se samo da se momci već jednom »uozbilje«, nađu vremena da na tren ispregnu iz glazbenih projekata i angažmana u grupama, late se studija i snime studijski prvijenac. Isplati li se to ili ne, u vremenima kad samo manjina dopre do biti poruke svemira glazbe, nije pitanje. Jednostavno je riječ o tome da briljantnost autorskih kompozicija sastava HeaveniX mora dobiti pravo priznanje i zato dobiti svoj pravi službeni studijski dokument. To je najmanje što zaslužuju. Autorske skladbe funkcioniraju samonikle, artistički izazovno. S njima HeaveniX hodaju u pravom središnjem položaju između radijski prijateljskih vibracija, kao i zahtjevnog, filigranski mozaično strukturiranog komponiranja (savršene zvučne simbioze njegovih sastavnica), koje je primamljivo za najzahtjevnije slušatelje. Može se površno reći da su HeaveniX u svom višeslojnom žanrovskom karakteru za današnje vrijeme moderno, »nabrijano« izdanje benda Avtomobili s još većom dozom svilenkastog groovea i zgodne funk vibracije, koja u svakom trenutku može oplemenjivati svoje strukture i primjesama jazz glazbe!
Ludo je promatrati sve finese i kalibriranost glazbenika na pozornici. Detalj poput oblikovanja mikrofonije u prijelazu od strane Roka Goloba na Gibson Les Paul gitari u Smells Like Teen Spirit (Nirvana) – na tom dijelu je Booshee naime prezaposlen drugim detaljima nastupa, ili polaganje električne solaže na klavijaturama, opet od strane Roka Goloba, koji rasterećuje Boosheeja u jednoj od drugih obrada (naslov mi je izletio iz sjećanja), male su tajne velikih majstora. Bitan generator da uopće možemo govoriti o glazbenom majstorstvu. Momci! Čekamo dakle prvi studijski dokument. Krajnje je vrijeme.
Galerija slika
