Autor: Rok Klemše
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum koncerta: 12.06.2013
Broj posjetitelja: 400
Cijena karte: 22,00€ / 25,00€
Dobre dvije godine prošle su od posljednje invazije legendarne heavy metal institucije Saxon na Ljubljanu, a veterani još ne pokazuju da će tako skoro zaustaviti svoje heavy metal grmljavine. Jedino ispravno, jer su još uvijek neusporediva koncertna poslastica i jedan od rijetkih klasičnih bendova koji još uvijek izdaje dobre studijske ploče. Prije dvije godine Saxon su se odazvali pozivu na oružje (s pločom Call To Arms), a ovaj put su svježu ploču (Sacrifice) žrtvovali bogovima heavy metala i u Ljubljani nastupili već treći put u roku od četiri godine.
Nevjerojatno rani početak koncerta bio je nešto na što nismo navikli i nažalost su žrtve toga bili upravo prvi nastupajući, domaći zastavonoše heavy metala Metalsteel, koji su nastupili pred poprilično praznom dvoranom. Metalsteel se nakon duže odsutnosti s pozornice vraćaju i na ljubljanske pozornice te se tako primjereno zagrijavaju pred izlazak nove ploče, koja je trenutno u nastajanju. Nove skladbe premijerno su predstavili prije dobrih tjedan dana na MetalDays warm-upu, a ovaj put su nastup usredotočili oko svog klasičnog materijala. Od benda koji već više od deset godina konstantno hara slovenskim pozornicama i marljivo izdaje albume ne može se očekivati ništa više od izrađenog i odlično odsviranog koncerta, a upravo to su Metalsteel ponudili i ovaj put. Gitarska igra Roka i Benyja ostaje iskričava i nabijeno puna zapamtljivih rifova, Matejeve bas linije sinonim su kvalitetnog sviranja basa, a Dašino udaranje po opnama sve je nemilosrdnije. Metalsteel su svoj (pre)kratki nastup već prije osam zaključili klasičnom Heavy Metal Is Our Religion, a čekanje na novu, već petu studijsku ploču sada je još teže.
Da kvaliteta predgrupa može padati sa svakim sljedećim nastupajućim već smo navikli; prije posljednjeg posjeta Saksonaca kao prvi su nas dobro zagrijali energični nizozemski Vanderbuyst, a onda su nas oduševljenje zamijenili dosadom britanski Crimes of Passion, ovaj put pak bila je kriminalno bezvezna novopečena njemačka postava AC Angry. Nijemci su nas još kao Taletellers mučili u veljači 2009. kao predgrupa Grave Digger, a očito im ni promjena imena nije ni najmanje pomogla do bolje glazbe. AC Angry su u dobrih pola sata ponudili uvid u nadolazeći studijski prvijenac Black Denim i uspjeli dokazati samo da sviraju dosadnu i ne baš posrećenu mješavinu heavy metala i hard rocka. Njihov nastup je doduše bio suveren i energičan, ali nikako im nije uspjelo razmrdati previše glava. Dečki se doduše trude s pozerstvom i old-school thrash opremom, ali s tim žanrom nemaju baš ništa zajedničko. Ritam sekcija je jadna i poprilično prazna, riffovi generični i nepromišljeni, pa makar dvojica gitarista bila još tako zagrijana crpeći “Maiden” poze s podignutim gitarama. Točku na i dali su glupi tekstovi i pretjerano šopiranje – ako dečki žele da ih prihvatimo bez kosti u grlu, morat će još poštено pljunuti u šake i ispljunuti glazbeno nešto konkretno bolje od onoga što su ponudili u Šiški.
Ako su prije dvije godine na početku udarili Božjim čekićem, Hammer of the Gods, Saxon su nas nakon zlokobnog simfonijskog uvoda odmah žrtvovali naslovnom skladbom aktualne ploče, Sacrifice. To je već, vjerovali ili ne, dvadeseta studijska ploča nezaustavljivih Saksonaca, koji ni nakon više od trideset godina djelovanja ne pokazuju znakove posustajanja! Rušilački početak s navijenim rifovima i torpedirajućim bubnjevima dao je već prvim tonovima do znanja da je Biff sa svojom saksonskom hordom ponovno došao po krv. Saxon su ovaj koncert namijenili izdašnoj promociji nove ploče, koja je na svoj račun došla sa čak šest komada. Oni su i uživo dali do znanja da Saxon i u studiju ostaju u odličnoj formi, jer većih odstupanja u kvaliteti njihovih studijskih ploča nema, pa je i Sacrifice u tom pogledu vrlo dobra ploča starih heavy metal mačaka. Saxon se na početku nisu ni malo zaustavljali, nogu na gas pritisnuli su do kraja i već u prvom dijelu koncerta nanizali klasike poput Power and the Glory, Heavy Metal Thunder te Crusader. Predstava postave čiji članovi svi redom nose već pet, šest križeva bila je ponovno zapanjujuća, jer sijedi gospodin s Biffom na čelu pozornicu vladaju do srži. Doug Scarratt je tijekom sola samouvjereno stupao na sredinu i na sam rub pozornice, a prsti su po vratovima gitara letjeli kao namazani, posebno uz prekrasne dvoglase koje su iz svojih instrumenata izvabljali Scarratt i Paul Quinn. Saxon iz sebe na pozornici iscijede više energije nego mnogi bend koji je tek počeo. Ponajviše zahvaljujući basistu Nibbsu »ljudskoj vrtilici« Carteru ( on je neprestanim skakanjem i maratonskim čupanjem dokazao da ni s (gotovo) pedeset (!) nema vremena za odmor) i bjeloglavom britanskom lavu Biffu Byfordu, Saxon je bend kojem po žilama teče krv dvadesetogodišnjaka. Uz to je očuvanost, snaga i uvjerljivost Biffova vokala naprosto zapanjujuća. Biff zvuči naprosto fenomenalno i i kod klasičnih himni usporedivo sa studijskim snimkama! Ipak, Saxon su ovaj put svoje odradili s blagim osjećajem rutine, jer su kroz, doduše dug, set kar proletjeli. Unatoč tome nanizali su nekoliko prekrasnih trenutaka, od uvoda u jednu od boljih skladbi nove ploče Made In Belfast, pri kojem si je Quinn navukao bijelu ljepoticu s dvostrukim vratom, do uvijek fantastične klasike Crusader pa do iznenađenja s Metalhead skladbom Conquistador te do prelijepe akustične balade Iron Wheels, koju je Biff napisao za svog oca. Previše predvidljivo su Saxon nastupili u dodatku u kojem su nam nasuli Denim and Leather te Princess of the Night, a lijepo bi bilo da dečki malo prozrače svoj izbor – kako bi se prilegnulo štogod u stilu Killing Ground, Broken Heroes i Ride Like the Wind…
Ipak, Saxon su Šišku tresli čak sat i četrdeset minuta te nanizali devetnaest komada, što nude samo rijetki bendovi starosti usporedive sa Saxon. Ovaj put je nažalost razočarao odaziv, jer se u dvorani skupilo tek dobrih četiri stotine ljudi. Razloga i izgovora je vjerojatno toliko da ih nema smisla tražiti, a mogu se samo nadati i položiti na srce mlađoj generaciji zbog koje bendovi tipa Sabaton rasprodaju istu dvoranu, da se osvrnu malo šire i pozornost posvete i bendovima bez kojih metala kakvog poznajemo ne bi bilo. Saxon su obećali da će se uskoro opet vratiti – dok god budu dolazili, dolazit ćemo i mi!
Setlista
1. Procession (intro)
2. Sacrifice
3. Wheels of Terror
4. Power and the Glory
5. Heavy Metal Thunder
6. Made in Belfast
7. Crusader
8. I’ve Got to Rock (to Stay Alive)
9. Night of the Wolf
10. Conquistador
11. Drum solo
12. Iron Wheels
13. Solid Ball of Rock
14. Stand Up and Fight
15. Dallas 1 PM
16. Guardians of the Tomb
17. 747 (Strangers in the Night)
18. Strong Arm of the Law
19. Wheels of Steel
—dodatek—
20. Denim and Leather
21. Princess of the Night
Galerija slika
