Autor: Urban Bolta
Mjesto: Arena Stožice / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 25.07.2013
Broj posjetitelja: 6000
Cijena ulaznice: 35€ – 90€
Tko bi u listopadu 2010., kad je u našoj sredini uopće prvi put gostovao tada 76-godišnji Leonard Cohen, pomislio da će se glazbena veličina ikad vratiti u Sloveniju? Na ponovni susret s kanadskim kantautorom, koji je glazbeno aktivan od početka šezdesetih godina, trebalo je pričekati dobre tri godine. Iako će u rujnu napuniti časnih 79 godina, Leonard Cohen i dalje ostaje redovit gost svjetskih pozornica. Snaga, volja i vjera ostaju dovoljno čvrste da se zaputio (barem tako navodi službeni promotivni izvor) na posljednju opsežnu svjetsku turneju i time se dostojanstveno oprostio od prijatelja koji su ga desetljećima podržavali u umjetničkom djelovanju.
Navodno je sam Leonard Cohen izrazio želju da se vrati u Ljubljanu – ovaj put u akustički poboljšanu Arenu Stožice, na koju su mediji upravo nakon njegova nastupa prije tri godine izlili mnogo bijesa. To u početnoj fazi rada još zdaleka nije bio jedini problem stožičke Arene, no koncertni promotori su u četiri godine rada nakupili dovoljno iskustva da današnje događaje izvedu na razini kakvu posjetitelji od njih očekuju. Nepregledne redove na kiosku s ulaznicama i na samom ulazu u dvoranu (očito) su ostale u prošlosti, ali je zato za nešto loše volje i pojedinačna zviždanja negodovanja pobrinuo sam Cohen, koji se s ekipom pratećih glazbenika na pozornicu popeo tek deset minuta do devet, dakle pedeset minuta nakon prvotno najavljenog početka.
Leonard Cohen je aduta svoje koncertne magije ljubljanskoj publici u nedavnoj prošlosti dakle već razotkrio, a ipak se u stožičkom auditoriju okupio zavidan broj slušatelja koji su se vratili po novu dozu glazbenog otkrivenja. Već uvodni veliki radijski hit Dance Me To The End Of Love s blagotvornim trostrukim vokalnim introm ženskih back vokalistica nagovijestio je u kojem će se smjeru odvijati četvrtkova večer. Četa vrhunskih pratećih glazbenika Cohena je cijelo vrijeme pratila i pružala mu bogatu zvučnu zavjesu raznovrsnih motiva. Obogaćeni aranžmani, u kojima su se stidljivo skrivali motivi svjetske glazbe, tradicionalnog sjevernoameričkog folka i šaka južnjačkog temperamenta (ponajprije zahvaljujući gitaristu španjolskog podrijetla Javieru Masu) neprestano su punili uši i slušatelje prisiljavali na usredotočeno praćenje predstave devetočlanog kolektiva na pozornici.
Scenografija je bila skromna. Upravo takva kakvu izvođač tipa Leonard Cohen i treba. Skromne zavjese, koje su se vile ispod stropa i povremeno mijenjale boju, tako su svu pozornost prepustile čovjeku s prepoznatljivo nakrivljenim šeširom, koji ispod sebe već dugo skriva osijedjelu kosu. Karizmatični glazbenik spada među najveće svoje vrste kad je riječ o interpretaciji. Izvođenim pjesmama Cohen je udahnuo novi život i izrazito emotivnom izvedbom te tjelesnom mimikom pojačao njihovu ionako snažnu poruku. Stihove je često naglašavao tjelesnim gestama, pogotovo se u prvom dijelu koncerta više puta našao na koljenima, da i ne spominjem za njega karakteristično polaganje riječi zatvorenih očiju. Bogata paleta raspoloženjskih obrata, od melankolije, tuge, vjere, sanjarenja, ljubavi pa sve do radosti, brinula je za neprestane žmarce po cijelom tijelu, jer je Cohen svojim dubokim intimnim vokalom Stožice na tri sata pretvorio u svijet više tjelesne i duhovne meditacije. Zanimljiva je bila njegova vokalna suradnja sa ženskim trojcem u postavi Sharon Robinson i sestara Webb, jer su one slijedile udžbeničke linije, dok je Cohen cijelo vrijeme odstupao od izvornika i prilagođavao ih trenutnom raspoloženju, što se čulo ponajviše u skladbama Lover, Lover Lover ili Suzanne. Sanjarski i nježno, kao što zna samo on! Povremenim usputnim obraćanjima pokazao je i svoju ljudsku stranu, među ostalim zahvalio se auditoriju na kupnji ulaznica i dolasku na koncert, što u današnje vrijeme za mnoge doista nije mačji kašalj. Unatoč godinama, Leonard Cohen je dakle i dalje stajao pred nama prizemljen, od mesa i krvi, što za sve umjetnike njegova ranga baš ne možemo reći.
Jedna od središnjih tema nove europske turneje bila je promocija aktualnog albuma »Old Ideas«, koji je Cohen izdao krajem prošle godine i njime prekinuo osmogodišnju studijsku sušu. U prvom dijelu je tako nanizao nove skladbe Darkness, Amen te Come Healing, dok je pred kraj koncerta atmosferu stupnjevao hitovima I’m Your Man, uvijek čarobnom Hallelujah i za oproštaj od redovnog dijela još Take This Waltz. Iskreno rečeno, set lista je bila prilično neoriginalna, jer se iz turneje u turneju izvođene stvari premalo izmjenjuju, pa smo većinu predstavljenog materijala na istom mjestu zločina čuli već prije tri godine. Publika je i pri Cohenovim ponovnim povratcima na pozornicu, kojima kao da nije bilo kraja, kanadskog glazbenika uvijek iznova pozdravljala gromoglasnim pljeskom i ovacijama na nogama, što je za koncert umirenog glazbenog izraza svakako veliki kompliment.
Leonard Cohen je već tijekom koncerta nekoliko puta nagovijestio da se oprašta od stalnog koncertiranja i prijateljima (kako je nazvao svoje obožavatelje) zahvalio na svim godinama podrške. Kanadskom starcu je novim posjetom Ljubljani i trosatnom odisejom lakših folk / rockerskih napjeva bez problema uspjelo oduševiti platežnu slovensku publiku. Prisutni ćemo još dugo nakon što legenda ode i ostane samo još njegova glazba pričati kako smo uhvatili trenutak u vremenu kad nam je baršunastim glasom uživo pjevao o nekim od najemotivnijih priča ovog planeta.
Setlista
Galerija slika
