Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Cvetličarna / Slovenija
Datum koncerta: 01.11.2013
Broj posjetitelja: 350
Cijena karte: 25.00€ (u pretprodaji) / 30,00€ (na dan koncerta)
Simon Phillips legendarni je, svestrani bubnjarski majstor, inovator i posebnjak na svojem instrumentalnom terenu, koji je u svojoj dugoj i šarenoj karijeri surađivao s gotovo svim glazbenicima koji ‘nešto vrijede’ u svom području, pa bilo to u svijetu rocka, jazza, popa, funka itd. Gospodin Phillips, koji se u zadnjih dvadesetak godina učvrstio i kao stalni bubnjar kultne američke grupe Toto, naime svojom bubnjarskom tehnikom s lakoćom preskače žanrovske prepreke, pa ne čudi da je u prošlosti surađivao s tako različitim izvođačima kao što su Mike Oldfield, Judas Priest, Jeff Beck, The Who, Jon Anderson, Russ Ballard, Phil Manzanera, Mike Rutherford, Tears for Fears i Michael Schenker Group, da navedemo samo neke od njih.
U posljednje se vrijeme Simon odlučio posvetiti i samostalnoj karijeri, jer je prošlo već 14 godina otkako je zadnji put objavio samostalni projekt naslovljen »Vantage Point«, no nakon što se u studiju našao sam, brzo je shvatio da se puno ugodnije osjeća u društvu pratećeg benda u kojem svatko igra ravnopravnu instrumentalnu ulogu. Zato je na suradnju pozvao visoko cijenjenog gitarskog virtuoza i dugogodišnjeg suradnika Andyja Timmonsa (Danger Danger), basističkog čudotvorca Ernesta Tibbsa i potresno talentiranog klavijaturista Stevea Weingarta. Konačni rezultat te suradnje velemajstora svojih instrumenata bio je novi Phillipsov album naslovljen »Protocol II« (2013), što je ujedno i naziv Simonova pratećeg benda. Istodobno je riječ o stilskom i duhovnom nasljedniku njegova prvog solo ostvarenja »Protocol« iz 1988. godine. Simon je želio da »Protocol II« zvuči što ‘življe’ i organskije, a to mu je uz pomoć spomenutih trojice sjajnih glazbenika odlično uspjelo, jer je stvorio moderan jazz fusion album koji kipi od improvizacijske raznovrsnosti i ludih solističkih ‘odklopa’, a istodobno cijelo vrijeme lijepo čuva fluidnost i melodijsku komponentu.
Upravo se u takvom izdanju Simon u društvu Timmonsa, Weingarta i Tibbsa predstavio u ljubljanskoj Cvetličarni, koja je za tu priliku bila posebno spremna, jer se organizator koncerta ovaj put doista iskazao, pa se band odlično osjećao i nakon završetka nastupa, kad je imao vremena i za druženje i slikanje s fanovima. Koncertni je prostor ovaj put bio posut sjedalima, što je inače čest prizor na jazz fusion ‘seansama’, a pogled na okupljene u tren je otkrio da je te večeri u dvorani bilo prisutno nekoliko ‘glazbenih doktora’, što doista nije bilo nikakvo iznenađenje. Kvartet instrumentalnih šampiona otvorio je nastup s tri starije skladbe, među kojima su najviše oduševile »Protocol« s Phillipsova prvog, istoimenog solo albuma te duhoviti »Stern Crazy«, posvećen legendarnom jazz gitaristu Mikeu Sternu.
Nakon tog početnog zagrijavanja, usred kojeg smo uživali ponajviše u izuzetnoj improvizacijskoj šarolikosti, ritmičkoj fluidnosti i duhovitim vremenskim skokovima, gdje su se unutar jazz fusiona našli i brojni utjecaji funka, ali i drugih žanrova, uslijedila je koncertna izvedba cijelog albuma »Protocol II«. Pritom je najzanimljivije kako se sva četvorica glazbenika, s prilično različitim stilovima i utjecajima, međusobno izvrsno nadopunjuju pri stvaranju jazz-funk fusion magije. Tibbsove suptilne bas linije cijelo su vrijeme izvrsno dopunjavale Timmonsovu izrazito energičnu gitarsku frazeologiju, dok je Weingart oduševljavao ponajviše svojom izuzetnom raznovrsnošću i sposobnošću stvaranja zarazno ambijentalnih zavjesa.
Nad svom trojicom velemajstora bdjela je, ali ne i dominirala, što je svakako bilo pozitivno, prisutnost univerzalnog Phillipsa, koji je na svojoj bubnjarskoj postavi izveo nekoliko dah oduzimajućih lekcija iz ritmičke gimnastike, pri čemu su se cijelo vrijeme osjećali njegovi raznovrsni glazbeni utjecaji. Phillips je u raznim intervjuima više puta spomenuo da se pri slušanju glazbe nikad ne ograničava žanrovskim granicama, nego jednostavno razlikuje za njega dobru, zanimljivu i za njega lošu, nezanimljivu glazbu. Simonova nas je družina već s »Wildfire«, uvodnom skladbom s novog albuma, uvjerila zašto je odluka da album izvedu u cijelosti bila više nego dobar potez.
Unatoč priličnoj kompleksnosti pojedinih skladbi, Simonova družina, ponajviše zahvaljujući brojnim melodičnim aranžmanima i suptilnim ritmičkim nijansama, nije prevelik zalogaj ni za one koji inače nisu tradicionalni sljedbenici jazz fusiona, jer se pod pozornicom našlo i nekoliko ljudi koji inače obično ne idu na slične koncerte, no na kraju su svi redom bili oduševljeni. Simon se tijekom nastupa više puta obraćao publici i objašnjavao kako je tekao stvaralački proces kod pojedinih skladbi s novog albuma, a sve je začinio i s malo klasičnog engleskog humora. Posebno je zanimljivo da u studiju sve nove skladateljske ideje najprije odsvira na klavijaturama, a tek onda na bubnjevima, iako je uvijek prilično skroman kad je riječ o vlastitim klavijaturističkim vještinama.
Gospodin Phillips također je spomenuo da, što se njega tiče, nikad nije bio neki veliki ljubitelj koncertnih solo nastupa, pa tako ni njegova solo točka te večeri zapravo nije bila onaj klasični bubnjarski solo kakav je većina očekivala, nego je divlji improvizacijski vrtuljak podijelio u navezi s Weingartom, koji se zajedno s Timmonsom nekoliko puta i sam našao pred mikrofonom i otkrio svoj pristup i vizije pri stvaranju novog materijala. Izvedbe izuzetno raznovrsnih i kompleksnih skladbi poput »Gemini«, usred koje se moglo čuti toliko različitih improvizacijskih ‘odklopa’ koji su možda bili još najbliži onome što su nekoć radili legendarni britanski fusionisti predvođeni sastavom Colosseum II, gdje je električna gitara uvijek igrala vrlo važnu ulogu, a ne toliko američkoj jazz fusion sceni, iako se moglo čuti da je Weingart u prošlosti puno slušao Herbieja Hancocka. Netom pred kraj nastupa Simon je uzeo malo vremena i za razna pitanja iz publike, pa je atmosfera domaćinskog ozračja, koju je danas na većini koncerata rijetko doživjeti, bila prisutna cijelo vrijeme, što je bilo vrlo dobrodošlo.
Legendarni engleski bubnjar i njegova tri američka kompanjona zavidne virtuozne manire oduševili su nas prije svega nevjerojatnom energijom, zapanjujućom eklektičnošću, međusobnom scenskom kemijom, a ponajviše izuzetnom srčanošću kakva se danas nažalost previše često traži kod mlađih tehničkih sveznalica. Većina posjetitelja na ovaj je koncert došla prije svega diviti se Simonovim bubnjarskim umjetninama, pritom gotovo posve zaboravivši s kakvim će se glazbenim majstorima dijeliti pozornicu, no kad su sva tri člana Phillipsova pratećeg benda na kraju nastupa zaslužila jednake ovacije kao bubnjarski velemajstor, svima je konačno bilo jasno da bi bilo vrlo nepravedno nekoga posebno izdvajati, jer je cijeli band te večeri priredio doista nezaboravnu magiju usred izuzetno pozitivne atmosfere, koja je nakon njihova oproštaja s pozornice nažalost prošla puno prebrzo, nego što bi si većina poželjela.
Setlista
1. Protocol
2. Stern Crazy
3. Out Of The Blue
4. Wildfire
5. Soothsayer
6. Gemini
7. Moments Of Fortune
8. Upside In Downside Up
9. First Orbit
10. Octopia
11. Enigma
—dodatak—
12. Kumi Na Moja
13. Midair Decision
14. Indian Summer
Galerija slika
