Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Biljardna hiša / Slovenija
Datum koncerta: 28.12.2013.
Broj posjetitelja: 220
Cijena ulaznice: 7,00€
Za veliko finale koncertne ponude u Sloveniji kad je riječ o »rokanju i rolanju« pobrinuli su se još jednim šovom u Ljubljani San Di Ego. Novopečena super rock postava, odnosno kvartet u sastavu Sergej Škofljanec (vokal), Matic Ajdič (gitara), Martin Rozman (bas-gitara) i Jure Doles (bubnjevi). S obzirom na reputaciju kvarteta, prošlo »druženje« na slovenskoj glazbenoj sceni i renome koji pojedinci uživaju kao glazbenici, Biljardna hiša je te večeri skupila pravu rockersku kremu Slovenije na jednu veliku hrpu.
Grupa je nastup podijelila na dva dijela s konkretnom stankom između. Klasičan poslovni potez na želju šefa lokala, da se još koji cekin iz džepova publike preuseli u blagajnu iza šanka. Okej, pošteno. A ljudi na pozornici nabrijani i nabijeni! Naime, traženi su i zato u različitim glazbenim formacijama česti posjetitelji koncertnih pozornica. Zanimljivo je to da bendu pisanje autorskog materijala baš ne ide brzo od ruke. San Di Ego nastupaju na pozornici negdje od ožujka ove godine, ali nisam siguran jesu li do ovog dana skupili više od četiri autorske skladbe. Kako god, s obzirom na to da je poveći dio temeljne filozofije aranžiranja skladbi uključen u iskustvo i prekaljenost pojedinaca u ekipi, stečenu kroz bogatstvo prošlih angažmana unutar vidljivih studijskih dostignuća, sumnjam da bi kvartet slučajno naletio na prepreku koja se zove nedostatak autorske mašte pri stvaranju vlastitih kompozicija. Pričekajmo dakle!
Glavnina nastupa tako je pripala izvedbi rockerskih evergreena i kad se bend late zahtjevne skladbe poput skladbe grupe Boston »More Than A Feeling« i kad Škofljanec digne vokalnu liniju do iznimno zahtjevnog registra, kojem je mogao biti dorastao samo pokojni Brad Delp, neposredno prije prijelaza u posljednji refren, onda nije neumjesna spoznaja da je te večeri u Biljardnu hišu trebao doći i sam preuzvišeni šef grupe Boston Tom Scholz.
Tako su u bogat paket reinterpretacija rockerskih evergreena uključene autorske »nadobudnice« »Sonce ja tam, kjer si ti«, »Zadnji cent«, »Copata« i »Domina«, za koje se nadajmo da će što prije dobiti »drugare« te posljedično studijski prvijenac. Kvartet kao tvrđava. Isijava iznimnu koncertnu glad za nastupanjem! Dečki sviraju kompaktno, složno, samouvjereno, opušteno, a zagrizeno, kao da su prvi put na pozornici i željni dokazivanja. Slaganje i dijalog su izvanredni. U punom prinosu pozitivnih energetskih vibracija koje su prožimale pozornicu, dakle, ne vrijedi ni načas trošiti suvišne riječi. Pogled je bio prekrasan. Glavnina, recimo slobodno jezgra aktualnog slovenskog hard rock, a dijelom i metal pulsa, okupljena na jednom jedinom mjestu! To ne doživiš svaki dan. Složno koliko god može. Rijetka je bila prisutnost onih duša koje su se zapisale ljubavi prema alternativno rockerskom zvuku, jer su po svemu sudeći svoju utjehu našle na koncertu Aktivne Propagande iste večeri na Metelkovi.
Za San Di Ego možemo reći da svojim dolaskom na scenu smisleno popunjavaju prazninu koja je nastala umirovljenjem časnih grupa koje su bile glavni paradni konj u Sloveniji kroz osamdesete, ali i devedesete (Šank rock, Chateau, Martin Krpan, Rdeči baron, Bombe,…). Naravno, ako kvartet počne izbacivati autorske stvaralačke radove dokumentirane na studijskim nosačima zvuka. Osjećaj je odličan. Slovenska hard rock scena se napokon budi i dobiva nekakvu prepoznatljivu jezgru pokreta. Pokreta za koji se nadajmo da će daljnjim povezivanjem nove i stare garde glazbenika napokon dobiti pravu potvrdu i vrijednost u Sloveniji. Dosad su slovenske čete hard rockera bile konkretno razbijene. Događaj u Biljardnoj hiši najavljuje u tom smjeru pravi renesansni preporod. Naravno, ovaj je odlomak utemeljen na hipotezi. Nadajmo se da tu pozitivnu jezgru neće uništiti drugi najdraži nacionalni hobi Slovenaca. Nazovimo ga slobodno obrt. Zavist i neveštost (prvo mjesto rezervirano je za korupciju).
Zvuk pak, osobito u prvom dijelu nastupa, nije bio najbolji. Gitara je mjestimice nerazgovijetno brujala (rifovi), dok se bas-gitara nigdje nije čula. Srećom, Škofljanec je imao svoj veliki vokalni dan! Prekaljeni frontmen vukao je San Di Ego kola zdušno naprijed i trenutačno privezao publiku uz sebe, da mu je ona bezbrižno jela iz ruke. Naravno, u sigurnom zaklonu neprobojnog bubnjarskog bedema izvrsnog Jureta Dolesa. Ti su dečki vražji. Da ti sviraju, među ostalim, i Extreme, Van Halen, Winger. Vražje, dakle! Među svim odabranim izvedbama evergreen hitova, svakako se ističe u nasljeđe hard rocka majstorski preobučena i prearanžirana skladba Bee Gees Stayin’ Alive!
Užitak je gledati San Di Ego! Od glave do pete. U drugom dijelu su zvuk popravili, s njim se naravno opterećivala samo šačica nas, od svih traženja dlake u jajetu već pomalo »blago poremećenih« kritičara, a narod se naravno voljno »isključio« uz klasike grupa Whitesnake, Led Zeppelin, Deep Purple, Free, AC/DC, Judas Priest,… Noć je bila još duga! Vruća, raspoložena i žudna! To je dakle San Di Ego rock ‘n’ roll! Trenutačno zapaljiva, nametljiva stara znanica! Grešna misa rockerskog zgražanja! Prava doza tvrdog čelika u čelo, dakle!
Galerija slika
