Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: MC Pekarna, Maribor
Datum koncerta: 31.05.2014
Prije nešto manje od godinu i pol dana u ljubljanskom Ortu baru zaustavila se turneja pod imenom And Now For Something Completely Different, koja je okupila… hja… drugačije bendove. Bendove koji se ne pokoravaju žanrovskim okvirima, a njihov je zajednički nazivnik odvažno eksperimentiranje bez ograničenja. Krakow i Virus oduševili su Orto bar, a norveški teatralci Vulture Industries još su jednom dokazali zašto su postali miljenici slovenske publike i naših pozornica. Ovaj su se put Norvežani vratili k nama u sklopu turneje Branches, na kojoj predstavljaju aktualni album The Tower. Kako se pokazalo, i naslov je ovaj put bio više nego prikladan, jer se korijeni barem troje od četvero nastupajućih isprepleću kroz brojne glazbene žanrove, a na posljednji dan turneje korijeni su se čvrsto usidrili i u MC Pekarni.
Zbog logističkih razloga redoslijed nastupa na posljednjem koncertu turneje potpuno je promijenjen, jer je Vulture Industries nakon koncerta čekao još dug put do frankfurtske zračne luke. Kao prvi su tako na pozornicu već nešto iza sedam izašli švicarski Blutmond, koji su karijeru počeli kao ortodoksni black metalci, ali su se brzo pretvorili u nešto sasvim drugo. Blutmond su danas potpuno avangardan sastav koji mjestimice doista pokaže da dolazi iz voda ekstremnog metala, no inače je to bend koji pred svoju kreativnost ne postavlja baš nikakve zidove. Švicarce je na početku većina gledala pomalo postrance, ali tako dobar dojam i neočekivano iznenađenje predbend nije ostavio već dugo. Blutmond su svoj set odsvirali kao da im je posljednji, a posebno su oba vokalista na pozornici izvodila takve kung fu poteze da se samo čekalo koji će od njih pasti s nje. Osim energičnog nastupa koji je bljuvao poput vulkana, bend je uvjerio i šašavim dijelovima koji su podsjetili na početke grupe, režećim sedmožičanim gitarama, rušilačkim bubnjevima, otrgnutim vokalima i saksofonom. Da, Blutmond saksofon uklapaju u svoju glazbu barem jednako dobro kao norveški Shining. Švicarci su za kraj skočili još i s pozornice, a gitarist je u spinaltap stilu pod Pekarne obrisao još i svojim leđima.
Vulture Industries izašli su na pozornicu u neobično rano vrijeme, ali to nikome nije smetalo, a nastup Norvežana ipak je pratila najbrojnija publika večeri. Vulture Industries se, kao i ostalim nastupajućima, doduše primjećivalo da je riječ o posljednjem koncertu turneje i umor se nije mogao sakriti, no to bendu nije priječilo da odsvira još jedan vrhunski koncert. Bend je ovaj put najviše pozornosti posvetio aktualnom albumu The Tower, i dobro je tako, jer je riječ o jednom od najboljih izdanja prošle godine. Slovensku su publiku tako ponovno pozdravili upravo naslovnom skladbom, a svu je pozornost opet ukrao psihotični vokalist Bjørnar iz kojeg karizma samo bruji. Fantastičnu scensku prezentnost nadogradio je još i odličnim vokalnim nastupom, a opet nije prošlo ni bez rušenja četvrtog zida, kad Bjørnar skoči s pozornice i izabere nedužnog posjetitelja kojemu se zalijepi posve na lice. Ovaj put nažalost nije upotrijebio uže za vješala i svjetlo koje si baci preko glave, ali je zato na pozornicu dovukao kovčeg, popeo se na njega i publici dijelio svoje Dr. Jekyll /Mr. Hyde poglede. Vulture Industries slovenskoj su publici namijenili i osam minuta dugi ep Blood Don’t Eliogabalus, koji je fantastičan »tribute« kultnim Devil Doll, a Bjørnar je tijekom duljeg instrumentalnog dijela publiku zavrtio u vražjem vlakiću. Nažalost je logistika i kod minutaže uzela svoj danak i Vulture Industries oprostili su se od Pekarne fenomenalnom izvedbom A Path To Infamy (zajedno sa shizofrenim dijalogom), a nažalost nije ostalo vremena barem još za Pills of Conformity. Unatoč tome Norvežani su odsvirali koncert koji će krajem godine sigurno ostati među boljima kod nas, a uspjelo im je još i povećati ionako dugo iščekivani nastup Turning Golem na Metaldaysu.
Istina je da bi svatko tko bi nastupio nakon Vulture Industries imao vraški težak posao, ali Panychida bi imala težak posao uvjeriti bilo koga i da su nastupili prvi. Češka pagan metal postava naime je poslužila samo generičkim rifovima, dosadnim (melodičnim) death metalom koji su povremeno »oplemenili« black metal elementom ili dva, a jedino zbog čega im se uopće može nalijepiti žanrovska oznaka pagan bilo je nekoliko klavijatura i frula iz matrice. Panychidu, što na češkom znači kropljenje, a bila je ujedno i najizdvojeniji bend turneje, dalo bi se inače i preživjeti, jer instrumentalni dio naposljetku nije bio tako loš, ali je bilo kakav pozitivan dojam pokvario očajno antipatični vokalist, s polomljenim engleskim, jednoličnim krckanjem i karizmom kovčega na kojem je stajao Bjørnar.
Nakon dulje pripreme pozornice i zvučne probe na pozornicu su izašli još i rumunjski Dordeduh, koji svoj put nastavljaju nakon raskola Negure Bunget. Mističan nastup momci su počeli atmosferičnim puhanjem dugih pastirskih rogova, a ambijentalnu psihodeliju ubrzo srušili u sirovim napadima black metala. Dordeduh su zvuk postavili optimalno, jer su se dobro čuli i ozvučeni i folk/etno instrumenti (neke vrste cimbala, rogovi i toaca) i klasični metal instrumenti. Sjajno je u prvi plan stupio brutalni vokalni napad Hupogrammosa, koji je zablistao u bržim dijelovima, a inače je bend većinom ljuljao u sporijim, gotovo ambijentalnim ritmovima. Dordeduhu se ne može zamjeriti ništa, svoj su nastup obavili, kako se i očekivalo, odlično, ali ovaj put se u njihov svijet osobno nisam uspio uroniti kao inače. Proljetni umor očito je uzeo svoj danak.
Galerija slika
