Mjesto: Tolmin
Datum koncerta: 05.08.2014
Beach stage su otvorili domaći Start At Zero, koje sam uspio uloviti sasvim na početku nastupa. Start At Zero su povremenim raspadima, ali ipak s hrpom energije ostavili dobar dojam na publici, koja im je na kraju svake skladbe toplo zaplesnula. Nakon njih pozornicu je zauzeo francuski hardcore punk sastav Bigblast. U svojih 40 minuta Big Blast su pokazali bore malo; bas je još nekako držao podlogu melodijskoj sekciji, gitare su češće zalutale u vrat i razglašeno se razišle s vokalnim linijama. Pogotovo na početku su pjevačičino neatraktivno švrljanje po pozornici i drhtav glas odbili nekoliko slušatelja, koji su radije namočili noge u Soču. Pred kraj seta sastav se nekako uhvatio pravih vibracija i popravio početni dojam.
Pravi kontrast nježnijim i melodičnijim Bigblast bili su Wolf x Down, kontrast prije razglašene pjevačice i sada na pozornici podivljale amazonke. Unatoč tehničkim problemima koncert je ostao nabijen do vrha zahvaljujući zastrašujućoj Larissi (Wolf X Down). Vokalna agresija i aranžmani koji se lagano naginju prema prljavijim žanrovima obilježili su završni koncert beach stagea, na kojem je unatoč pasjoj vrućini vrvjelo od ljudi i stagediverja.
Večernje događanje, za razliku od jučerašnjeg, nije pokazivalo tako usredotočenu sliku, ponajprije u smislu očekivanja samo i isključivo jednog sastava. Već na The Real McKenzies i njihovoj posebnoj mješavini punk rocka i gajdi posjetitelji su pristizali u nestrpljivim valovima, potpuno prepušteni događanju večeri. The Old Firm Casuals naime su otkazali svoj koncert, pa su The Real McKenzies, na veliko zadovoljstvo prisutnih, produljili svoj pivski nastrojen set za skoro dobar sat. Zvuk kod mikserskog pulta malo se oporavio od jučerašnje zamućenosti pa je nudio ljepše obojenu i obrubljenu instrumentalnu podlogu; jasno definirane gitare i bubnjajuće niže frekvencije mogle su se održati i u neposrednoj blizini pozornice i kod mikserskog pulta. Ipak, visoki zvuk gajdi se izgubio u aranžmanski šarenijim dijelovima i zavukao se pod ostale instrumente. Bravo The Real McKenzies, jer su svoj produljeni set izveli više nego sigurno (možda čak i uz pomoć alkoholnih dodataka).
Najvišu točku je, prema mišljenju mnogih (sudeći po kasnijim odgovorima iza pozornice), koncertno događanje doseglo s H2O. Njujorški hardcore punk sastav je već samim dolaskom potpuno poludio slušatelje. Bez razvlačenja i obraćanja H2O su pogodili u sridu svojim gotovo bratskim pristupom publici. Posebno valja spomenuti What Happened, tijekom koje je oko 40 ljudi skočilo na pozornicu i zajedno sa sastavom odsvirilo skladbu od početka do kraja. Rusty Pistachio je događanje komentirao ovako:
Nešto takvo nam se već dogodilo na nekoliko koncerata, zato sam radije otišao na drugu stranu, dok je ostale proždrla publika.
Kratko pitanje o “incidentu” nato se proširilo u kraći razgovor o hardcore punk sceni i o tome kamo se H2O na njoj smještaju:
Dosta inspiracije dobivamo od DC-ja (Washington), Kalifornije i New Yorka te njihovih lokalnih scena, posljedično stvaramo mješavinu sve tri, kao neka sveta trojka hardcore punka.
Do sličnog navala publike došlo je i kod Sick Of It All; još prljaviji i udarniji hardcore punk iz New Yorka, koji je publiku konačno pobijedio. Od prve do zadnje minute sastav je počastio i stagediverje i mirnije pojedince kod mikserskog pulta iznenađujuće tvrdom gitarskom snagom, zahvaljujući Petu Kolleru. Fizički performans potonjeg izbliza je podsjećao na borilačke vještine; Koller se zajedno s posljednjim akordom zavitlao oko vlastite osi i skoro srušio Loua Kollera, koji se usput našao blizu Petova monitora. Zvuk se kroz koncert iz uravnoteženih instrumenata nagnuo prema isticanju gitara, ali to, naravno, onima u prvim redovima nije smetalo. U kaosu je masa ljudi natrag napala pozornicu i pridružila se Sick Of It All; nekoliko pojedinaca bilo je čak toliko hrabro da su svoje stage diving sposobnosti izvodili kar na velikim bočnim monitorima, s kojih su doskočili na masu na pozornici, a ona ih je bez problema ispratila do tla.
Razgovori nakon koncerta dijele zajedničku temu; divljanje s bendovima na pozornici. Ovdje odmah možemo povući paralele između sastava istočne i zapadne obale. Povezanost publike i benda znači najviše, a današnje događanje je svjedok upravo tome. Bez obzira na izgled ili ukuse, sve posjetitelje ne povezuje ljubav, nego lojalnost svom žanru. Tu se pokaže pravo lice sastava koji nastupaju na pozornici. Današnji vrhunski izvođači nisu naglašavali potrebu za nasiljem (takvim ili drukčijim), nego su samo željeli podijeliti poruku s istomišljenicima.
Galerija slika
