Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Graz / PPC / Austrija
Datum koncerta: 09.02.2015
Broj posjetitelja: 600
Cijena ulaznice: 27,30€
HammerFall su ponovno u punom koncertnom galopu! Nakon gotovo dva desetljeća koja su se burno i ekspresno brzo odvrtjela od 1997., kada je grupa osnovana u švedskom Göteborgu, postupno su izrasli u jedno od središnjih imena europskog, ali i svjetskog power metala, nakon što je izišao znameniti studijski prvijenac “Glory to the Brave”. Kad su se pojavili, malo je tko pomislio da će tadašnji kvintet, koji se u glazbenoj viziji odlučio ponovno svirati po notama okoštalih staroškolskih elemenata klasičnog heavy metala dozirana s obiljem melodije, postati toliko popularan. No njihov prvijenac »Glory To The Brave« (1997.) u tom se smislu smatra jednim od najvažnijih albuma koji su vratili klasični heavy metal, a time i procvat power metala, koji je stupio u fokus masa. To je oživjelo neke klasične postave osamdesetih koje su, gurnute na rub scene, ponovno stupile u središte metala i počele snimati odlične albume, a hrpa novih bendova u glazbenim je odrednicama slijedila uspjeh sastava HammerFall.
U novom je tisućljeću heavy metal do danas u svim svojim podžanrovskim inačicama toliko razgranao, a u fokus interesa stupili su ponajprije ekstremni oblici metala, gdje uz obilje brutalnosti prednjače osobito ekstremna brzina sviranja i velika tehnička izbrušenost, da je granica žanra power metala postala iznimno tanka. No bendovi koji pripadaju tom žanru preživjeli su i stvaraju dalje. Tako su HammerFall prošlog kolovoza objavili novi studijski album »(r)Evolution« i krenuli na novu turneju ove zime. Za europski dio koncertne promocije, ukupno devetog studijskog albuma, HammerFall, koji su prije toga već odradili uspješnu turneju po Latinskoj Americi u društvu Gotthard i Edguy, pozvali su u ulozi predgrupa sastav Serious Black (novu formaciju iskusnih glazbenih veterana) i od 1996. aktivne, prekaljene njemačke heavy metalce Orden Ogan.
»Ljubitelje Harryja Pottera« u početnoj postavi zastupaju Serious Black: gitarist Roland Grapow (Masterplan, Roland Grapow – solo, ex-Helloween, ex-Rampage), bubnjar Tomen Stauch (Savage Circus, ex-Coldseed, ex-Blind Guardian, ex-Heavenward, ex-Iron Savior, ex-Stormrider, ex-Lucifer’s Heritage, ex-Stranded Guns), basist Mario Lochert (Emergency Gate, ex-Visions of Atlantis), klavijaturist Jan Vacik (D-Vision, ex-D-Lusion, ex-Dreamscape, ex-Persiflage, ex-Schnupn), austrijski gitarist Dominik Sebastian (Edenbridge, Shadows’ Grey, Thirdmoon) i švedski pjevač zanimljiva umjetničkog nadimka Urban Breed (Project Arcadia, Trail of Murder, ex-Bloodbound, ex-Pyramaze, ex-Tad Morose, ex-Dark Empire).
Barem su dvojica od nabrojenih nekako su-odgovorna za popularizaciju power metala, koji se i uz njihovu pomoć snažno razmahao u drugoj polovici devedesetih. To su nedvojbeno Roland Grapow i Tomen Stauch. Možda upravo godine veteranstva pokazuju prve zube. Obojica su, naime, morala otkazati sudjelovanje na koncertnoj turneji. Grapow se žali još od vremena snimanja posljednjeg albuma Masterplan da ga muči teniski lakat, pa je u njegove cipele za ovu turneju uskočio prekaljeni gitarist Firewind Bob Katsionis. S druge strane, Tomen Stauch osuđen je na probleme s leđima, jer mu zeza jedan od međukralježničkih diskova. Na njegovo je mjesto za turneju uskočio bubnjar Freedom Call Rami Ali. Ostala su imena u postavi ista. Serious Black počeli su s nastupom čak nekoliko minuta prije osam navečer. Središnja je figura definitivno švedski pjevač Urban Breed. Ako je netko prije nekoliko godina gledao koncert HammerFall u Mariboru, gledao je Urbana Breeda u ulozi pjevača tadašnje predgrupe Bloodbound, koji će u istoj ulozi nastupiti usred Ljubljane, 23.03.2015. (prije sastava Majesty). Urban Breed je tijekom tih godina nabacio koji kilogramčić, a njegov vokal ostaje fenomenalan. Iznimno očuvan, snažan, čist, visoko melodijski angažiran i eksplozivan. I takav je bio ne samo njegov nastup, nego i nastup grupe Serious Black. Lavina power metal himni prošla je kao oluja. U jednoj od ekstremno kratkih stanki među skladbama gitarist Dominik Sebastian nije propustio dodati da je jako sretan što napokon može za promjenu nastupiti i u Austriji. Šala je letjela na činjenicu da je Sebastian inače austrijski državljanin i da ga publika vrlo dobro poznaje iz sastava Edenbridge. Pozornica je bila krajnje stisnuta, a kvintet je i dalje za čudo dobro razvijao svu scensku kinetiku i razgibanost. I zvukovno su Serious Black u dvoranici postizali prilično dobre uvjete i isporučili suveren, kompaktno isklesan nastup, što je plod rutine i velikog iskustva. Serious Black predstavljali su, dakle, skladbe sa studijskog prvijenca »As Daylight Breaks«, koji je izišao sredinom ovogodišnjeg siječnja.
Nakon petnaestominutne stanke malo prije devet navečer na pozornicu su se popeli Orden Ogan. Kvartet je predstavljao novi studijski album »Ravenhead«, koji je izišao u siječnju ove godine, za izdavača AFM Records. Orden Ogan dobili su na raspolaganje tri četvrt sata. Bend, kojeg obilježava lijepa doza orkestralnih aranžmana, ali i zborskog pjevanja, koristio je za čudo malo zvučnih matrica, što je vrijedno hvale. Samo povremeno. Za vokalnu pratnju. Postava je predstavila mešani setlist svih pet studijskih albuma izdanih do tog dana. Izrazito ujednačen scenski izgled i iznimno bučne bas linije. Gitarske solaže gotovo da se nisu razabirale, dok su rifovi brujali glasno kao sudnji dan. Srećom, Seebov se vokal izvukao iz »zagušenosti« unutar zvučne slike. Bend je rutinirano nekoliko puta podgrijao mnoštvo, koje je korektno sudjelovalo i nudilo lijepu podršku bendu. Zanimljivo je da su Serious Black izvukli iz publike gotovo i više adrenalinske žurbe nego Orden Ogan. Bend, koji u trenucima može otrovno zavući prema Running Wild, isporučio je profesionalno izveden nastup. Seebov vokal doduše ne spada u vrh power metal vokalista, ali je njegova rezka, grlena boja pravi izbor za glazbenu stazu sastava, jer joj dodaje sjaj mračnosti i okulta!
Točno u deset navečer na pozornicu uskaču HammerFall. Bend se predstavio u osvježenom izdanju. Nakon petnaest godina suradnje, od sastava HammerFall oprostio se bubnjar Anders Johansson, kojeg je u ekipi novo zamijenio David Wallin (Pain). Turneju je morao propustiti i basist Fredrik Larsson zbog obiteljskih obveza. Na poziciji basista zamijenio ga je nitko drugi nego Stefan Elmgren. Ovaj je naime bio dio ekipe HammerFall od 1997. do 2008., kada je za njih svirao glavnu gitaru. Otvaranje je pripalo instrumentalnom dijelu ekipe, kada su se Stefan Elmgren, Pontus Norgren, Oscar Dronjak i David Wallin zaletjeli u uvodnu Hector’s Hymn, koju je slijedio odlični singl s albuma »No Sacrifice, No Victory« naslovljen Any Means Necessary. Dvorana je bila potpuno rasprodana. I kad je Joakim Cans uskočio u prvi refren skladbe, oživjela je cijela dvorana. Velika većina posjetitelja nestrpljivo je čekala nastup HammerFall i u PPC je stigla isključivo zbog njih. S obzirom na to da novi vremena nisu baš ružičasta i da posjećenost koncerata opada, pojedine se turneje usredotočuju na nastupe u manjim dvoranama ili čak klubovima. Dvorana PPC okuplja kojih 500 ljudi, što znači da dvoranu nije bilo teško rasprodati, a u Grazu su HammerFall posljednji put nastupili početkom 2004. (turneja »Crimson Thunder«). Bend je sastavio odličan setlist, naravno s naglaskom na predstavljanju skladbi novog albuma »(r)Evolution«, a inače u njemu nije zanemario ni jedan studijski album.
Kvintet je poslužio odličnim zvukom i ponovno očarao svojim strogim profesionalizmom. Cans se odlično držao na vokalu, a bend, zbog manje pozornice, nije mogao razviti onu maksimalnu scensku aktivnost na koju smo inače navikli od sastava HammerFall. No ipak. Rame uz rame u tercetnim harmonijama Oscara, Stefana i Pontusa, naučeni skečevi Cansa u stankama među skladbama kojima je publiku čvrsto držao uz sebe i općenito veliki osjećaj opuštenosti, dozirane teatralnom predstavom, gdje je Oscar izmjenjivao set zanimljivo oblikovanih gitara, među kojima se posebno isticala ona u obliku Hectorova čekića, i što god još, zadovoljavali su publiku, koja je iznenađujuće proživljeno sudjelovala u pjevanju refrena skladbi. Bend je učinio i izniman gest ponudivši Elmgrenu solo točku na električnoj gitari, gdje su mu se u nastavku instrumentalne točke, koja je nanizala vijenac vodećih fraza skladbi Hero’s Return, Where Dragon Lies Bleeding, Riders on the Storm, na pozornici pridružili Pontus (na bas gitari!!!), Oscar i David.
Bend je poslužio nekoliko slatkih dodataka, kao što je odlična Last Man Standing, a u zaključku regularnog dijela i izvrsnom skladbom sa studijskog prvijenca HammerFall (naravno, nije izostala ni epska Glory to the Brave), a koncert je ekipa zaključila prema očekivanjima. »Pona rodjelom« himnom Hearts on Fire. Sat i tri četvrt HammerFall power metala u briljantnoj izvedbi iskusnih i karizmatičnih Švedana, kojima pozornicom nikako ne manjka dinamita, donijelo je slatko koncertno iskustvo koje je više nego dobrodošlo razgibalo inače mrtvo koncertno zatišje u ovogodišnjem veljači.
Setlista
SEROIUS BLACK:
1. Temple of the Sun
2. Akhenaton
3. Setting Fire to the Earth
4. High and Low
5. Older and Wiser
6. Sealing My Fate
7. I Seek No Other Life
ORDEN OGAN:
1. Orden Ogan
2. F.E.V.E.R.
3. To New Shores of Sadness
4. The Lords of the Flies
5. To the End
6. Ravenhead
7. We Are Pirates
8. Deaf Among the Blind
9. The Things We Believe In
HAMMERFALL:
1. Hector’s Hymn
2. Any Means Necessary
3. Renegade
4. B.Y.H.
5. Blood Bound
6. Heeding the Call
7. Let the Hammer Fall
8. Live Life Loud
9. 400 Meter Medley (splet izvadaka iz skladbi: Hero’s Return, Where Dragon Lies Bleeding, Riders on the Storm)
10. Threshold
11. Last Man Standing
12. Glory to the Brave
13. We Won’t Back Down
14. HammerFall
—dodatak—
15. Templars of Steel
16. Bushido
16. Hearts on Fire
17. Dreams Come True (snimljeni outro)
Galerija slika
