Autor: Peter Podbrežnik, Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Velden am Wörthersee (Vrba na Koroškem) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 01.03.2015
Broj posjetitelja: 100
Cijena karte: 30,00€
Bluesiana Rock Cafe, poznati austrijski klub u Veldenu kraj Celovca, nakon višemjesečne stanke ponovno je otvorio svoja vrata! Srećom. Osjećaji su bili intenzivni kad smo opet mogli prekoračiti prag našeg takoreći domaćeg poprišta i ugledati, razdragano i puno pozitivnih vibracija, uvijek nasmiješeno lice gostoljubive šefice kluba Gudrin Kofler! Bluesiana je, prema njezinim riječima, takoreći već spašena i da! Koncerata će još biti!
Ova koncertna večer bila je zacrtana po tragovima druge metal generacije, tzv. tvoraca razvikanog NWOBHM pokreta. U klubu su naime nastupili, nakon 27 godina djelovanja, još uvijek šutirajući Tygers of Pan Tang u društvu dvaju predbendova. Prvi su na pozornicu uskočili glam rockeri Sandness iz grada Rovereto, koji se nalazi sjeveroistočno od Gardskog jezera u Italiji (negdje na pola puta između Verone i Milana). Tri potentna pastuha u pola sata predstavila su svoj studijski prvijenac “Like an Addiction” (2013) i ostavila vrlo ohrabrujući dojam. Dečki se svakako nadovezuju na skandinavski novi val revitalizma, a istovremeno se ne mogu sakriti utjecaji Mötley Crűe. Pozornički šarm je dakle zajamčen. Uzorna uigranost, samopouzdanje, zalaganje u izvedbi. Ne donose revoluciju, ali puno srčanosti. Bend koji je isporučio vrećicu pune uvodne zabave!
Drugi su na pozornicu stupili Sixty Miles Ahead, rodom iz Milana. Riječ je o kvintetu koji u džepu također ima jedan studijski album, i to prije dvije godine objavljeni “Millions of Burning Flames”. Taj kvintet posjeduje više opipljive autorske supstance i gradi na vlastitom zvuku i stilu. Niže je ugođen i u atmosferu se uvlači gusti veo tame. Tradicionalna postignuća hard rocka i metala kombinirana su s modernim pristupima sastava poput Black Stone Cherry i Alter Bridge, solaža gotovo da nema, vokal je često prodoran, ali usmjeren uglavnom u srednje registre. Sigurno i uvjerljivo. Odsvirano kako se šika!
U krilo malog, ali srećom još uvijek izdržljivog austrijskog glazbenog kluba Bluesiana dakle su dojurili Tygers Of Pan Tang, kultni predstavnici novog vala britanskog heavy metala, koji su svoja najljepša vremena doživjeli početkom osamdesetih, dok su danas nažalost često zaboravljeni, osim među aktivnim pratiteljima i poznavateljima prije spomenutog metalskog glazbenog pokreta. Tygers Of Pan Tang unatoč dobrim izgledima nikad nisu uspjeli doživjeti komercijalni proboj i probiti se u ligu velikih imena kao što je to uspjelo Iron Maiden i Saxon. Nakon triju kultnih albuma, sjajnog prvijenca »Wild Cat« (1980), vrhunca karijere »Spellbound« i vrlo solidnog »Crazy Nights« (oba su izašla 1981., a na oba je svirao poznati gitarist John Sykes (ex-Whitesnake, Thin Lizzy)), izašao je komercijalnije usmjereni »The Cage« (1982), nakon čega su uslijedile nagla umjetnička stagnacija i raspad.
Srećom, Tygers Of Pan Tang su se 1999. pridigli ‘iz mrtvih’ i od tada su ponovno objavili nekoliko zanimljivih albuma, od kojih su neki čak na razini njihovih najboljih dostignuća iz prve polovice osamdesetih, tako da su danas još kako puni energije i umjetničkog zanosa, što se vidi i na koncertnim nastupima. Od originalnih članova grupe do danas je ostao samo gitarist Robb Weir, koji se 1983. razočaran (privremeno) oprostio i vratio tek 1999., pri ponovnom okupljanju, dok su drugi gitarist Micky Crystal i basist Gav Gray u bendu tek od 2013. nadalje. Postava se tako od (još uvijek) najnovijeg studijskog albuma »Ambush« (2012), s kojeg su te večeri također izveli nekoliko skladbi, nešto promijenila, no Tygers Of Pan Tang su kao kolektiv takvim promjenama samo dobili, što posebno vrijedi za virtuoznog Crystala, koji je više nego vješt u mnogim gitarističkim majstorijama, tako da su pri pogledu na njegov nastup mogli uživati svi ljubitelji teškorockerskih gitarskih heroja.
Odlični pjevač Jacopo Meille i bubnjar Craig Ellis članovi su Tygers Of Pan Tang već više od deset godina i u tom su vremenu stekli više nego dovoljno iskustva da stare skladbe izvedu kako se i dolikuje, a nakon nastupa u Bluesiani posebno valja pohvaliti Meilleov pomalo hrapavi, ali moćni i istodobno strastveni vokal, koji izvrsno odgovara glazbenom stilu ove kultne metalske grupe. Tigrovi iz Pan Tanga svoj su nastup otvorili punom snagom i odsvirali »Gangland« , otvarajuću skladbu s albuma »Spellbound«, nakon čega je slijedio ništa manje energični »Take It«, tijekom kojeg je skromno zastupljena publika već aktivno sudjelovala pjevanjem i poticanjem. S aktualnog albuma »Ambush«, kojeg je u pozadini pozornice predstavljala i odlična naslovnica sa sablasto zubatim tigrom, među ostalim su odsvirali skladbu »She«, koja nije ispala ništa lošije od starijeg materijala, kojeg ‘uživo’ izvode gotovo stopostotno.
Neki pristaša grupe u prvom redu znao je napamet otpjevati sve tekstove ‘Tigrova iz Pan Tanga’, što je bilo doista nevjerojatno, ali istinito, tako da je dobio posebnu pohvalu i od pjevača Meillea. Potonji je pitao publiku slažu li se da bend te večeri izvede nešto više skladbi s albuma »Crazy Nights«, pogotovo s obzirom na to da su nedavno objavili album s nekim rijetkim, prije neobjavljenim skladbama iz razdoblja snimanja te ploče. Na takvo je pitanje Meille dobio oduševljen, potvrdan odgovor. Osebujna mješavina tvrdog rocka i heavy metala Tygers of Pan Tang tako je ponovno dobila krila na energetskim katalizatorima s »Crazy Nights« kakvi su te večeri bili »Raised On Rock«, »Love Don’t Stay«, »Never Satisfied« i »Do It Good«.
S albuma »The Cage«, koji je već pokazivao prve znakove ‘raspada sustava’, no još uvijek je sadržavao nekoliko zanimljivih skladbi, mogli smo uživati u sjajnim verzijama skladbi »Rendezvous in »Paris By Air«. Nastup se polako bližio kraju kad je došlo vrijeme za tri klasika s prvijenca »Wild Cat«, i to »Don’t Touch Me There«, »Insanity« i »Suzie Smiled«, pri čemu je publika aktivno sudjelovala u pjevanju refrena. Vrhunac redovnog dijela bila je izvedba popularnog »Spellbound« zimzelena »Hellbound«, koji je početkom devedesetih novoj generaciji metalaca donekle približila američka metalska postava Helstar svojom obradom.
U dodatku su se Tygers Of Pan Tang najprije zabavili s »Ambush« skladbom »Keeping Me Alive«, na kojoj se Meilleu pred mikrofonom pridružio pjevač iz gostujućeg talijanskog predbenda, što je bio barem djelomično posrećen eksperiment, koji je služio i za zabavu publike i za to da je najstariji član banda, to jest Weir, mogao napraviti kratku stanku od sviranja i prošetati se među publikom. Za finale su NWOBHM veličine izveli još »The Cage« mini hit »Love Potion No. 9«, inače obradu ‘antičke’ grupe The Coasters, koji je još posljednji put te večeri zagrijao srca malobrojne, ali vjerne publike.
Tygers Of Pan Tang su se u nastupu kraćem od sat i pol usred Bluesiane pokazali u briljantnoj formi i svojim beskompromisnim pristupom iz nezaboravne NWOBHM škole potvrdili da im još dugo nije mjesto na otpadu. Neki bi mogli prokomentirati da je koncertni nastup te večeri bio ponešto prekratak, no s obzirom na ‘staroškolski’ glazbeni stil grupe to je bila taman prava dužina. Šteta što ni nakon svih ovih godina nikako ne dolaze do veće prepoznatljivosti, jer bi se zacijelo češće pojavljivali na raznim koncertnim poprištima da su dobili više poziva, a danas ih se tek rijetko tko sjeća.
Aleš Podbrežnik tekst za: Sandness & Sixty Mies Ahead
Peter Podbrežnik tekst za: Tygers of Pan Tang
Setlista
TYGERS OF PAN TANG:
1. Gangland
2. Take It
3. Rock Candy
4. Rendezvous
5. Raised on Rock
6. Love Don’t Stay
7. Never Satisfied
8. Do It Good
9. She
10. Paris by Air
11. Rock and Roll Man
12. Euthanasia
13. Don’t Stop By
14. Don’t Touch Me There
15. Insanity
16. Suzie Smiled
17. Hellbound
—dodatak—
18. Keeping Me Alive
19. Love Potion No. 9
Galerija slika
