Autor: Primož Novak
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Trst / Naima Club / Italija
Datum koncerta: 22.03.2015
Broj posjetitelja: 100
Cijena ulaznice: 18,00€ (u pretprodaji) / 20,00€ (na dan koncerta)
Grčki gitarist Gus G. svoju je solo karijeru shvatio prilično ozbiljno. Prošlogodišnji album I Am The Fire (recenzija OVDJE) želi promovirati posvuda. Tako se Gus G. sa svojom pratećom ekipom zaputio i na turneju po Europi, a zaustavio se i blizu Slovenije, točnije u tršćanskom klubu Naima.
Gusa je na turneji pratio talijanski sastav Arthemis, koji iza sebe već ima kojih 15 godina kilometraže. U tom bi vremenu sastav vjerojatno mogao postići puno, ali nekako nije došao do neke prepoznatljivosti. Vjerojatno je razlog i u glazbi, koja nije ništa posebno, nego djeluje kao samo još jedan generički heavy/power bend, u kojem nažalost nema ničega pretjerano zanimljivog. Sastavu se doduše osjeti da ima kilometražu, uigranost, a i komunikacija s publikom bila je solidna. Sama situacija s Arthemis bila je na trenutke već i komična, s pozerskim basistom koji je svojim sviranjem želio biti zvijezda večeri. Od Arthemis se moglo očekivati više, no s druge strane dobro je da postoje sastavi uz koje možeš mirne duše na pivo.
Slika se popravila nastupom Gusa G-ja, koji je upravo na ovom koncertu završio svoju europsku turneju We Are The Fire. Gus je sa svojom pratećom postavom gotovo u cijelosti predstavio svoj aktualni uradak I Am The Fire. Na vokalu ga je pratio iskusni Henning Basse, koji je s Gusom surađivao već kao turnejski pjevač kod Firewind 2006. godine, a najaktivniji je bio u sastavu Metalium. Gus G. se u sat i pol više nego dokazao. Svakako je znao usmjeriti pozornost na svoje vještine. Nedvojbeno je riječ o vrhunskom gitaristu, koji se dokazao odličnim i iznimno preciznim sviranjem solaža. Nije ga zbunila ni ritam sekcija, koja je vjerojatno patila zbog lošeg zvuka na pozornici. Slaba karika bio je svakako basist, koji je imao loš zvuk, a i gitarske linije ludog Gusa prilično je pojednostavnio, što baca lošu sjenu prije svega na Gusa. Za takve basiste bilo bi bolje da idu pozirati i svirati po jednu žicu u nekom glam rock sastavu. Na bubnjevima se trudio mladi Johan Nunez, koji je s Gusom prije svirao u Firewind. Nunez je svoj posao odradio puno bolje od basista.
Gus naravno nije zaboravio svoju prošlost, pa je ponudio i skladbu Break the Chains sastava Dream Evil te World on Fire i instrumentalnu skladbu The Fire and the Fury sastava Firewind, koji bi navodno još i danas trebao biti aktivan, no kada će ga Gus oživjeti, još nije poznato. Naravno, došao je i trenutak kada je na pozornici ostao samo Gus i ponovno dokazivao da su njegovi brzi prsti vrlo precizni. U svoj je repertoar sastav uključio gotovo cijeli uradak I Am The Fire, koji se doduše još nije dobro primio, ali je sama glazba s zaraznim refrenima više nego očito napravljena za sing along publiku, koja ovaj put nije baš surađivala. Nakon stanke Gus G. je na pozornicu pozvao još i pjevača i gitarista sastava Arthemis, s kojima su zajedno odsvirali obradu Led Zeppelin, Whole Lotta Love. Tu se naravno pojavio dojam da je Gus htio još posljednji put podići publiku na noge ofucanom obradom, čime je sve zajedno dobilo dojam birtijske zabave. Za sam kraj dodao je još Crazy Train Ozzyja Osbournea, što je bio logičan izbor s obzirom na to da je Gus svirao na posljednjem albumu Ozzyja i time pokazao svoju lojalnost samom Ozzyju.
Gus G. je usprkos lošem ozvučenju i monotonoj rasvjeti više nego dobro odradio svoj nastup, no nedvojbeno se moglo očekivati još koju Firewind skladbu. Kako izgleda, na oživljavanje Firewind morat će se još malo pričekati, Gus je naime nedavno najavio da već radi na novom solo albumu.
Galerija slika
