Prava domaća jazz kava skuhana iz prave prekmurske džeZZve! (2015)

0 11

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum koncerta: 14.04.2015
Broj posjetitelja: 10
Cijena karte: 5,00€

Nije baš ona džezva za kuhanje turske kave, nego bend koji svira ništa drugo nego? Jazz! Ne iz Velike Nedelje, nego iz Murske Sobote. Nastup kvarteta džeZZva u sklopu ovogodišnjeg Ortofesta važio je za jedno od zanimljivijih koncertnih iskustava koje je nudio program. Pa ipak. U pola jedanaest navečer bend je počeo svirati pred nepunih deset ljudi, računajući i osoblje za šankom.  Čak ni četiri kabaretska stolića koja su postavili u prostor nisu bila posve popunjena. Što se, dovraga, događa na ovom planetu i jesmo li ljudi doista izgubili sposobnost samostalne prosudbe i izbora te se krećemo samo još po trendovima i provjerenim, izlizanim i tisuću puta okrenutim, već čuvenim formama i formatima? Gdje su te večeri bili svi majstori jazz škole i njihovi učenici? Da članak ne skrene u raspravu o krizi identiteta dobre glazbe u 21. stoljeću, radije se zadržimo na  scenskom nastupu sastava džeZZva  

džeZZva su Dejan Berden (klavir, sintisajzer), Iztok Rodež (gitara, »zvučni krajolici«), Mojmir Wolf (kontrabas) i Miran Celec (bubnjevi, udaraljke). Majstori svog zanata. Prošle kasne jeseni objavili su istoimeni studijski prvijenac. Na njegovu je omotu naravno skuhana turska kava u šalici iz ptičje perspektive, što zapravo uopće nije bitno s obzirom na svu eklektičnost sadržaja koji je dan na ovom glazbenom dokumentu. Dečki su na njemu pružili uvid u veliku prijemčivost glazbenih kreatora koja ne postavlja stvaralačke barijere i traži samo autentičnost u slobodarskom izazovu glazbenog eksperimenta. To posljedično znači i sposobnost, ili radije posjedovanje profinjenog aranžerskog i skladateljskog osjećaja za stapanje glazbenih žanrova. Kod džeZZve nailazimo na eklektičnu mješavinu supostojanja polazišta klasičnog jazza, koji povremeno, osobito zbog Rodeževe gitare (zvuka i pojedinih motiva), podsjeti na djela Pata Methenyja, dok preplet Berdenovih klavijatura s Rodeževom gitarskom »prstnom natezalnicom« budi osjećaje dueta Lyle Mays/Pat Metheny. Odavde nadalje skupina se rado zatječe u poljima avangardne glazbene »zavrzlamnosti« i mamljivosti, čemu smo svjedočili osobito u skladbi IndinA. Ovdje je Rodež zaplivao u more slikovitih pejzaža razigranih, multifacetnih vidika oblikovanja zvučnog krajolika, a u sve to Berden je upleo slikoviti solistički ekspoze na klavijaturama. Upravo se u toj točki koncertnog nastupa prikrala manja zvučna nevolja jer su klavijature zvukom prekrile gitarske »soundscapese«, što je silna šteta s obzirom na jednu od najzanimljivijih skladbi koje su džeZZva predstavili na studijskom prvijencu i na samom koncertu u Orto baru. Ako iznosim dojmove o odslušanom dalje, element koji unosi geografsko podrijetlo i bit eklektičnog sadržaja jest dašak tradicionalnog prekmurskog melosa, koji je sažeto ukršten s elementom jazza

Ako na tren »skrenemo« članak prema recenziji albuma »džeZZva«, riječ je o albumu koji je prije svega iznimno autentičan, otvoren, srdačan i što je moguće samosvojnije originalan glazbeni uradak. Uz svu tu bit, još je bitnija spoznaja da slušatelja neprestano izaziva, draži i prisiljava na otkrivanje poruke glazbenog sadržaja. I ništa drukčije nije bilo te večeri u Orto baru. džeZZva su svojom profinjenom finomehanikom nježnih kolaža savršene organske gravure, posve nenametljivo, mekano, gipko i voljno stvarali poseban čarobni svijet i tako do kraja razmazili tucet »preživjelih« glazbenih uživatelja ljubljanske kotline. Užitaka puna glazbena predstava bila je s obzirom na posjet logično skraćena na svega tričetvrt sata. Bend je u tom vremenu uz spomenutu skladbu IndinA odsvirao još skladbe Doli v kraju sama zase,  Če bi ges bijla fčelica, Ariel, East, Spring i zaključio koncert skladbom Tin Tin.  

Tko je pročitao ovu reportažu i žao mu je što ga te večeri nije bilo  u Orto baru neka zna da ima priliku uhvatiti nastup skupine džeZZva u ljubljanskom Salonu za ENO glasbo, na Rimski ulici 2b.  Ako bude ikako moguće, RockLine će opet biti prisutan i tamo, jer nam je prva misija podrška zdravoj evoluciji kvalitetne domaće glazbe koja hrabro gradi svoju glazbenu iskaznicu na izazovnoj svježini autorske samoniklosti!  

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići