Mjesto: Velden am Wörthersee / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 18.06.2015
Broj posjetitelja: 30
Cijena ulaznice: prodaja unaprijed 25 €; na dan koncerta 30 €; studenti, srednjoškolci 15 €
Bez obzira na to koliko se koncerata trenutno događa u našoj blizini, posjet Bluesiani nikad ne razočara. Ove nam je godine nakon ponovnog otvaranja već ponudila poveći broj glazbenih poslastica, a šarolik koncertni program najavljuje se i za nadolazeće ljeto i jesen. Ovaj smo put svjedočili ekskluzivnom koncertu starog znanca Bluesiane, Alena Brentinija, u društvu njegova američkog kolege Michaela T. Rossa.
Alena Brentinija posjetiteljima Bluesiane nije potrebno posebno predstavljati. Hrvatski gitarski virtuoz iz Rijeke svake godine svrati u Bluesianu, a prošle smo ga godine imali priliku vidjeti čak dvaput (RockLine reportaža iz veljače 2014. dostupna je OVDJE, a ona iz studenoga 2014. OVDJE). Gitara mu je stalna pratilja, a na pozornici mu u posljednje vrijeme društvo prave i dečki iz sastava Sex Tension. I ovaj su mu se put na pozornici, u odsutnosti drugog gitarista Damjana Brnića, pridružili Arsen Uran na basu i Dejan Turk na bubnjevima. Alen je 2014. objavio svoj treći samostalni album naslovljen Soul’d Out, a sa Sex Tension stvara i zajedničke autorske skladbe, za koje se nadamo da će ugledati svjetlo dana i na nekom albumu.
Alen i Michael T. Ross već su u prošlosti surađivali na zajedničkim glazbenim projektima. Michaela je Alen prije nekoliko godina pronašao na društvenoj mreži Myspace i pozvao ga na suradnju u glazbenom stvaralaštvu. Michael T. Ross u prošlosti je surađivao sa sastavima Angel i Hardline, a bio je i dio ekipe koja je na turnejama pratila Litu Ford. Trenutno s uglednim imenima američke glazbene scene, poput Douga Aldricha, Hugha McDonalda i Andrewa Freemana, radi na projektu Raiding The Rock Vault u Vegasu. Na našu veliku sreću poželio je nekoliko dana odmora provesti kod Alena u Rijeci, pa se ukazala i prilika za ekskluzivan koncert dvojice glazbenika u Bluesiani. Ekskluzivna prilika koju je većina nažalost propustila, jer je u Bluesiani ovaj put bilo tek nešto više posjetitelja nego što imamo prstiju. Ipak, najavljivala se prekrasna večer u društvu stalnih gostiju Bluesiane.
Opuštenost obojice izvođača pokazala se već pri našem dolasku, kad su i Michael i Alen odmah nakon probe zvuka opušteno razgovarali sa svim posjetiteljima. Oko pola deset navečer glazbenici su se ipak polako uputili prema pozornici. U prvom smo krugu pratili koncert Alena Brentinija u pratnji njegovih Sex Tension bez Michaela T. Rossa, koji je nastup opušteno gledao iz publike. Alen se unatoč malobrojnoj publici hrabro bacio na setlistu. Predstavio je nekoliko autorskih stvari s posljednjeg albuma Soul’d Out, ali i nekoliko obrada da bismo i mi iz publike mogli pjevati s Alenom. A publika je unatoč svojoj malenoj brojci svojim povicima glazbenicima na pozornici dala osjećaj da nas je barem 100. To su dečki na pozornici i osjetili pa su se uskoro potpuno prepustili svojoj kreativnosti. A stvarali su majstorski. Alen je u svom poslu precizan, a sa svojom gitarom ujedno nježan i osjećajan. U repertoaru se laćao i hard rocka i čistog bluesa, a obje je žanrove obradio s jednakim profinjenim osjećajem za zvuk i harmoniju. Tako je gledatelje jednom odveo u sanjarsku fantaziju, a drugi ih je put digao na noge i potaknuo na ljuljanje u ritmu. Alen je na pozornici profesionalac, glazbi pristupa ozbiljno, ali ne zaboravlja na svoje osjećaje, bol, radost, sve to slijeva u melodije koje slušatelja uvijek osvoje. A vješt je ne samo s gitarom nego i s vokalom, koji je taman dovoljno čist i opet taman dovoljno hrapav da se može poistovjetiti s toliko različitim žanrovima koje izvodi.
U drugom dijelu Alenu, Dejanu i Arsenu na pozornici se nakon kratke najave pridružio Michael T. Ross i zauzeo mjesto za klavijaturama. Michael je nastavku koncerta dodao mrvicu iskričavosti i razigranosti i tako dodatno začinio zbivanja na pozornici. Unatoč tome sva su četvorica djelovala kao dobro uigran sastav i nitko ne bi posumnjao da su svoj nastup morali uvježbati u jedva dva dana. Vidjelo se da Michael u svojoj ulozi uživa, mimika mu je bila opuštena, a sviranje neopterećeno i puno zabave. Nitko od aktera nije bio pretjerano zgovoran pa je na pozornici cijelo vrijeme prevladavala glazba. Dečki su Michaelu namijenili i solo točku na klavijaturama, tijekom koje se bez većih problema iskazao kao profesionalac. Iako klavijature u klubu nisu bile njegove, vidjelo se da se među bijelim i crnim tipkama dobro snalazi. Koncert se nažalost velikom brzinom bližio kraju i nakon Whitesnakeova hita Here I Go Again četvorka se oprostila s pozornice. Iako nas nije bilo mnogo, uspjeli smo je dozvati natrag. Uslijedilo je kratko savjetovanje o tome što bi još odsvirali pa smo čuli još i simpatičnu verziju Walking By Myself, kod koje je trebalo neko vrijeme da se glazbenici usklade u melodijama. No upravo je to pridonijelo još opuštenijoj atmosferi i na pozornici i ispod nje.
Dečki su se još jednom oprostili, a Michael je čim je sišao s pozornice pitao može li nam odsvirati još nešto na klaviru koji stoji uz zid u Bluesiani. Naravno, svi smo glasno potvrdili i preselili se do pianina. Michael je rutinirano prešao preko crno-bijelih tipki i Bluesianom je zaorila Queenova uspješnica We Are The Champions. I to bez ijedne pogreške. Očarani smo slušali i promatrali maestra koji se potpuno stopio s odsviranom melodijom. Atmosfera je bila prožeta emocijama koje su obuzele i Michaela, kad je sa suzama u očima doveo pjesmu do kraja, zahvalio Gudrun na prilici i zagrlio se sa svakim posjetiteljem.
Neočekivan, ali prekrasan završetak koncerta. Hrvatsko-američki suzvuk uspio je i nadamo se, naravno, da na ponovno okupljanje u Europi neće trebati čekati sljedećih 5 godina. Potpuno poseban osobni doživljaj koncerta, kakav vjerojatno možemo doživjeti samo u Bluesiani. Već se zbog toga isplati prijeći granicu. Emotivno, ali savršeno.
Setlista
1. You Give Love A Bad Name (Bon Jovi)
2. Somenone’s Love
3. Fire (Jimi Hendrix)
4. Fool For Your Loving (Whitesnake)/Final Countdown (Europe)
5. Trust
6. Shot In The Dark (Ozzy Osbourne)
7. Little Wing (Jimi Hendrix)
8. Crossroads (Cream)
9. We All Die Young (Steelheart)
10. Symphony Of Destruction (Megadeth)
11. All Along The Watchtower (Jimi Hendrix)
12. Wishing Well
13. Make You Happy
14. Smoke On The Water (Deep Purple)
15. Losing You
16. Transexpress
17. Here I Go Again (Whitesnake)
—dodatak
18. Walking By Myself (Gary Moore)
