Autor: Rok Klemše, Primož Novak
Fotografije: Nina Grad, Aleš Podbrežnik
Video: Primož Novak
Mjesto: Tolmin, Slovenija
Datum koncerta: 20.07.2015
Broj posjetitelja: 12.000
Da, postoje festivali s većim renomeom, boljom ponudom nastupajućih, većim proračunom i još čime što Metaldays nema, ali Metaldays je samo jedan i povratak u Tolmin svake je godine kao povratak kući. Godina je brzo prošla i kući se opet vratila dvanaest tisuća glava velika rulja, koju je dočekalo oko stotinu bendova, toplinski val i zbog njega utoliko draža Soča. Tjedan dana headbangana preživjela je i naša ekipa, a svoje dojmove o viđenom i čutom saželi smo u reportaže koje ćete moći čitati u idućim danima, a uz njih i o poboljšanjima (pa i ponekom propustu) već dvanaestog izdanja najvećeg i najboljeg festivala na slovenskom tlu.
Događanje na glavnom pozornici Metaldaysa počelo je sa švicarskim thrash/death metalcima Total Annihilation, koji su si očito posudili ime od legendarne strateške računalne igre iz devedesetih. Švicarski kvintet se trudio očarati šačicu posjetitelja koji su bili željni brže i agresivnije svirke. Nažalost, ništa pretjerano zanimljivo od Švicaraca nije se moglo čuti.
Slijedilo je smirivanje s njemačkim stoner metalcima Slomind, koji nisu donijeli ništa novo, nego se radilo samo o prepjevavanju rifova koje su definirali Black Sabbath, Kyuss i slični.
Malo više inovativnosti pokazali su Krokodil. Riječ je o novoj grupi koju su osnovali bivši članovi Sikth, Cry For Silence, Gallow itd. Grupa iza sebe ima samo prvijenac, s kojeg je predstavila svoj repertoar koji je djelovao kao miks mnogih žanrova, a posebno su se isticali elementi sludge metala i post-hardcorea. Svakako je riječ o grupi koja obećava, što će se pokazati s još kojim izdanjem, kojim će grupa stvoriti vlastiti identitet.
Prvo veće ime glavne pozornice bili su besmrtni Kanađani Anvil, na koje je, usprkos tome što su imali važan utjecaj na tako velike bendove kao što je Metallica, prije nekoliko godina iz potpune opskurnosti podsjetio tek odlični dokumentarac The Story of Anvil. Pogrešni potezi doveli su bend, koji je prije dobrih dvadeset godina obećavao veličinu, umjesto toga u potpuni underground kult, ali Lips je živo utjelovljenje neiscrpne vjere u metal, koji ne umire tako lako. Anvil će ove godine izdati već svoj šesnaesti studijski album i iako kvaliteta njihovih studijskih izdanja zna poštено oscilirati, to nipošto ne vrijedi za njihove nastupe uživo. Neumorni trio je udario po nakovnju svom snagom te na Metaldays odmah za početak poslao broj zvijeri, 666, s kultnog Metal On Metal, a zatim usprkos poštenoj poslijepodnevnoj žezi razvalio Tolmin udarnim heavy metalom koji je lomatao kao Godzilla po Mothri. Naravno, nije izostala ni ta skladba, vjerojatno najbolji trenutak koncerta Anvila, u koju su Lips i novi basist Chris Robertson (koji se odrezao vrhunski i do srca nasmijao svojim grimasama, koje prije nego na basista heavy metal benda podsjećaju na nešto s doista niskim IQ-om, po mogućnosti izvučeno iz američkog Juga) odveli teatralnom, ultra »cheesy« izvedbom. Kudlowljeva karizma i dječja razigranost toliko su zarazne da bi ga nakon koncerta najradije uštipnuo za obraze, makar stari pokvarenjak tijekom završnog Metal On Metal po gitari još uvijek trlja dildom. Zakon!
Kanadsku okupaciju Tolmina nakon Anvila (»And the good people of Tokyo«) nastavio je glazbeni čarobnjak Devin Townsend, koji se na slovenske pozornice vratio prvi put nakon svog slovenskog debija u prosincu 2012. u Kinu Šiška (smiješno, i tada u društvu Fear Factory). Townsendova karijera je prije nekoliko godina eksplodirala i još je u uzletu. Tko bi pomislio da će nekadašnji ludi SYL Devin (»waka, waka, waka«) danas svirati u tako prestižnim dvoranama kao što je londonski Royal Albert Hall? A ako itko zaslužuje takav status, onda je to Devin, jer je danas u glazbi teško naći veće radnika, povrh svega njegovi su koncerti savršena kombinacija čistog glazbenog užitka, otkačenog humora i obilja pozitivne energije. Devin, Ryan, Beardhead, Mike i Beavis pozdravili su Metaldays s Rejoice i Tolmin je u tren oka preplavila jedna jedina radost. S izvrsnim zvukom, vrhunskim vokalom i nepogrešivim instrumentalnim dionicama Devin i njegovi bradati kanadski drvosječe (otkako je Ryan otišao, dečki su čak i Devina nagovorili da si tijekom ove turneje pusti bradu, ali je sve što je uspio uzgojiti bio pubertetski puh, hehe) zavrtjeli su Metaldays kroz zanimljivu setlistu koja baš nije bila festivalska (ali su, među ostalim, odsvirani Night, Deadhead pa čak i nezaboravni Bastard, a srećom je izostavljen već prežvakani Lucky Animals), čime je Devin ponovno potvrdio da u prvom redu ostaje vjeran samome sebi. Istina, pod vrućim bi suncem sjelo nešto plesnije s Addicted!, ali što bi tek bilo da su odsvirali nešto kao The Death of Music, hehe. Devin je u dobrih sat vremena ubacio i šaku šala, od toga da ima malog, pa do toga da je fino kad ti žena povremeno sjedne na penis, a među publikom se, osobito tijekom March of the Poozers, podiglo čak i nekoliko plišanih Ziltoida. Devy, volimo te. Čak i ako imaš malog.
Legendarni Queensryche bi s obzirom na svoj renome festivale kao što je Metaldays lako »headlineali«, ali sudbina je htjela da je taj kultni bend negdje nakon izdavanja prilično previđenog Promised Land pao daleko, daleko od svoje nekadašnje slave. Niz prosječnih i sve slabijih studijskih izdanja, uglavnom zbog snobovskog vrtenja nosom vokalista Geoffa Tatea nad metalom, na kraju je doveo do toga da je Tate 2012. letio iz benda (slijedila je naravno obavezna drama s tužakanjem zbog prava na ime Queensryche), a originalni trojac Michael Wilton, Eddie Jackson i Scott Rockenfield nastavio je put s gitaristom Parkerom Lundgrenom i izvanrednim vokalistom imenom Todd La Torre, koji se prije toga kao potpuna nepoznanica iskazao u Crimson Glory. S obzirom na La Torreove vokalne sposobnosti bilo je jasno da će se bend lako moći vratiti svojim korijenima progresivnog heavy metala, što je potvrdio prije dvije godine izdani vrlo solidni album Queensryche, a dečki nisu iznevjerili visoka očekivanja, jer su nakon uvodne Anarchy-X iz rukava stresali klasik za klasikom. »Novi« Queensryche su, ironično, najbolje što su »stari« Queensryche bili sposobni, publici je naime posluženo prije svega kultnim četvercem Queensryche (EP)-The Warning-Rage For Order-Operation: Mindcrime, s njih su vrhunski odsvirane, a još bolje od strane La Torrea otpjevane kultne himne kao što su En Force, Warning, Queen of the Reich i Eyes of a Stranger. Queensryche bi zbog povratka u prošlost mogli ispasti kao loš nostalgični pokušaj, ali dečki stvari sviraju tako da zvuče relevantno i uvjerljivo, gitarski dvojac Wilton/Lundgren brine se za vražje soliranje, a prilično statičan nastup nadograđuje doista vrhunski La Torre. Točku na i Queensryche su stavili novom skladbom Arrow of Time s nadolazeće ploče Condition Human, koja zvuči iznimno obećavajuće i pokazuje da bend još nije rekao zadnju.
Zbog križanja s Queensryche na drugoj smo pozornici uhvatili još dobrih desetak minuta nastupa švicarskih psihića Blutmond, koji su svojom shizofrenom zvučnom kakofonijom dokazali da im u tom smislu mogu biti blizu samo norveški luđaci Shining. Energična predstava benda bljuvala je s pozornice kao vulkan koji je publiku zalio kao magma u obliku rikućih sedmožičanih gitara, otkačenih vokala i psihotičnih zvukova saksofona.
Nakon neobičnih Blutmond došlo je vrijeme za krepku promjenu. Na pozornicu su stupili engleski Malevolence, koji su u Sloveniji nastupili već dvaput. Grupa je predstavila skladbe s albuma Reign of Suffering, koji je priznat kao nešto svježe u hardcore sceni, gdje se rijetko pojavi nešto novo. Grupa naime uz hardcore rifove umeće elemente death metala, što svemu daje više autentičnosti i originalnosti. Doduše, riječ je o provjerenim stvarima, ali istodobno predstavlja nešto što nije tako predvidljivo kao kod ostalih hardcore sastava.
Događanje na glavnoj pozornici bližilo se kraju, a kao pretposljednji na pozornicu su stupili Fear Factory, legende industrial metala. Od originalne postave u grupi su ostali vokalist Burton C. Bell i gitarist Dino Cazares. Za bas gitaru brine iskusni Tony Campos (Static-X, Ministry, Soulfly), a za bubnjeve Mike Heller, koji je s grupom snimio i zadnji album Genexus, koji je netom pred izlaskom. Grupa je u dobrih sat vremena sažela hitove svoje diskografije, a svoj set otvorila je skladbom Shock s albuma Obsolete (1998), koja je uz skladbu Demanufacture nedvojbeno najbolja uvodna skladba. Sama forma grupe je solidna, ritmika ne posustaje. Preciznost Cazaresa, Hellera i Camposa vrlo je izražena i snažna. Glavni problem ostaje vokalist Burton C. Bell, koji još uvijek ne zna normalno pjevati. Njegovo se stanje doduše popravilo od zadnjeg posjeta Sloveniji, ali još uvijek ne možemo tvrditi da je njegova forma vrhunska. Ako zanemarimo Bellovo stanje, može se potvrditi da je grupa u svom repertoaru imala dosta iznenađenja. Odsvirane su i dvije novitete s novog albuma Genexus, a grupa nije zaboravila ni prvijenac Soul of the New Machine, s kojeg je svirala Martyr i čak Scapegoat. Za kraj je grupa udarila legendarnim skladbama s albuma Demanufacture, koji je ove godine napunio 20 godina. Završnim skladbama Demanufacture, Zero Signal te naravno Replica grupa je i publici Metaldaysa pokazala da je stvorila nešto bezvremensko i vrlo važan međaš u metal sceni. Ako povučemo crtu, Fear Factory se nedvojbeno isplati provjeriti, treba samo zanemariti slabo stanje Bellova pjevnog vokala.
Među glavne aktere prvog dana na drugoj su pozornici bili najavljeni Dark Fortress, koji su se već nekoliko puta dokazali u Sloveniji. Grupa je predstavila prošlogodišnje izdanje Venereal Dawn, koje je opet dokazalo da su Dark Fortress posebnjaci u black metal sceni. Grupa doduše koristi tipične brze black metal zahvate na melodičnijoj podlozi, ali sa sporim uvodima i usputnim pasažama uspijeva atmosferu učiniti utoliko uvjerljivijom. Istodobno imaju i smisao za strukturu skladbe, što je prije svega zasluga gitarista V. Santure, koji je ujedno i producent. Dosta je pažnje privukao i vokalist Morean, koji ne koristi samo kričeći vokal, nego i mnoge druge vokalne tehnike, čime Dark Fortress čini još posebnijima. Uvjerljiva je bila i ritam sekcija, za bubnjeve je naime brinuo ludi Hannes Grossmann (Alkaloid, Obscura), koji je svojom preciznošću ponovno dao do znanja da je bubnjar svjetskog kova. Dark Fortress bili su prava poslastica, iako se svojim receptom udaljavaju od nihilističkih formi black metala.
Čast zaključiti prvi dan festivala na glavnoj je pozornici jedino ispravno pripala legendarnim metal ratnicima Saxon, koji svojim heavy metalom tresu zemlju već gotovo nevjerojatna četiri desetljeća, a uskoro će izdati Battering Ram, već svoju dvadeset i prvu studijsku ploču! Veliki frontmen Biff Byford ponavljao je cijelo vrijeme koncerta da je većina odsviranih skladbi starija od priličnog broja posjetitelja, ali to uopće nije važno, jer je Saxon bend koji zna spojiti stare i mlade. Gospoda od kojih većina već nosi na plećima poštovanih šezdeset godina svaki put uvjeri i iznenadi svojom mladenačkom i neumornom energijom, a odsvirali su i ovaj put koncert dostojan statusa nosilaca prvog dana festivala. Bend je u odličnoj, i vokalnoj i instrumentalnoj, formi odsvirao izvanredan, klasičan Saxon set u kojem nije manjkalo besmrtnih himni, od Power and the Glory, Heavy Metal Thunder, Crusader, Princess of the Night pa sve do završnog željeznog hita Denim And Leather. Malo me doduše ljuti što Saxon festivalske setliste nisu malo više protresli i ponudili nešto u stilu (osobnog favorita) Killing Ground, ali što ćeš, s dvadeset i jednim studijskim albumom jednostavno je nemoguće usrećiti svakoga. Veterani su bez posebnih poteškoća pobrinuli da heavy metal zaživi u tolminskoj noći, kao već dugo nije.
Za laku noć pobrinuli su se domaći veterani Noctiferia, uz vatreni pirotehnički spektakl koji priliči aktualnoj ploči Pax, pred lijepo napunjenim prostorom.
Tekst Total Annihilation, Slomind, Krokodil, Malevolence, Fear Factory, Dark Fortress: Primož Novak
Tekst Anvil, Devin Townsend Project, Queensryche, Blutmond, Saxon, Noctiferia: Rok Klemše
Setlista
ANVIL:
1. 666
2. Badass Rock ‘n’ Roll
3. Winged Assassins
4. Mothra
5. Swing Thing
6. Hope In Hell
7. Eat Your Words
8. Metal On Metal
DEVIN TOWNSEND PROJECT:
1. Rejoice
2. Night
3. Namaste
4. Deadhead
5. Supercrush!
6. March of the Poozers
7. A New Reign
8. More!
9. Bastard
10. Grace
11. Kingdom
FEAR FACTORY:
1. Shock
2. Edgecrusher
3. Smasher/Devourer
4. Powershifter
5. Damaged
6. Protomech
7. Soul Hacker
8. What Will Become?
9. Martyr
10. Scapegoat
11. Demanufacture
12. Replica
13. Zero Signal
SAXON:
1. Motorcycle Man
2. Sacrifice
3. Power and the Glory
4. I’ve Got to Rock (to Stay Alive)
5. Heavy Metal Thunder
6. Dallas 1pm
7. 20000 Feet
8. And the Bands Played On
9. The Eagle Has Landed
10. To Hell And Back Again
11. 747 (Strangers in the Night)
12. Crusader
13. Princess of the Night
14. Wheels of Steel
15. Strong Arm of the Law
16. Denim And Leather
Galerija slika
