Lokacija: Bratislava / Divadlo Arena / Slovačka
Datum: 31.05.2008
Podkrijepljeni plemenitim slovačkim hmeljnim likerom i slovačkim kobasicama, našli smo se oči u oči s bendom točno u 20.00 sati u kazalištu Divadlo Arena, prostoru koji prima najviše otprilike 1200 ljudi. Na veliku radost ovaj put nije bilo baš nikakvog predbenda. Dvorana straga ima tribine sa stolcima, pa mirnijim dušama pruža i priličnu količinu manevarskog prostora za ušnu meditaciju.
Bilo je odlično ponovno vidjeti te četiri časne eminencije, koje su ostavile neizbrisiv pečat u rock glazbi i potaknule horde mladih diljem svijeta da ih inspirativno slijede u glazbenom stvaranju. Prvi je iznenadio John Wetton. Čovjeku su prije godinu dana ugradili tri by passa, a pjevao je s nevjerojatnom svježinom i bio vrlo živahan u scenskoj igri. Njegov vokal bio je onaj znameniti John Wetton vokal, vokal kakav bi svatko poželio imati u svom bendu. Mogao bih reći do neke mjere anđeoski, čudesno melodičan, a istodobno baršunast i emotivan. Wetton je bio izražajan u svim pjevačkim registrima. Klavijaturist Geoffrey Downes s njegove lijeve strane, obložen s devet tastatura klavijatura, svakako bogatiji za nekoliko plemenitih kilograma, osim stvaranja znamenite dramatično atmosferične esencije benda, brinuo je za karakteristične vokoderske prateće vokalne harmonije, dok je “gospodin Sova” Steve Howe na Wettonovoj desnoj strani odsvirao gotovo cijeli koncert na gitari Gibson ES-335 “sunburst” u svojem karakterističnom prepoznatljivom čučnju, koji obuhvaća naravno posve unikatan zvuk i naravno posebnu vrstu konfekcije učitelja na visokoj akademiji za atomsku fiziku (hlače do ruba, košuljica do ruba). Kao izvor dodatnih, pretežno akustičnih tonova služila mu je tehnološki moderna gitara Line 6 iz serije Variax. Sva tri člana integralno su vezana uz odlučno kompaktno bubnjanje nevjerojatnog Carla Palmera, čija je demonstracija istodobne snage, brzine, duhovitosti, izvanredne kontrole i preciznosti i u Bratislavi cijelo vrijeme besprijekorno djelovala.
Asia, koja je u Bratislavi nastupila na svom posljednjem ovogodišnjem nastupu, koncert je pomalo iznenađujuće započela kraćom skladbom Daylight (“Alpha”, 1983). Da na Slovačkoj ovakvih koncerata nedostaje, svjedočio je sam odnos publike, koja je već na početku ispuštala izuzetnu količinu decibela, a općenito se raspoloženje podiglo na višu razinu nastavkom s Only Time Will Tell (“Asia”, 1982). Bend je ponudio izvanredan zvuk. Nekoliko puta gitara Stevea Howea malo je preglasila Downesove klavijature, ali većinu svirke zvuk je bio nevjerojatno dinamičan, čist, uravnotežen i naravno, što je bit svega, kroz njega je zračio nevjerojatni “žmoht” karizmatične unikatnosti ovog kvarteta, koji je puštao salve žmaraca duž kralježnice. Praktički nije bilo stanke između skladbi u kojoj ne bi jedan od članova benda najavio sljedeću skladbu i istaknuo onog kolegu u bendu koji ima najveći doprinos u njezinoj izvedbi. Engleski bonton bez premca.
Bend je dolio ulje na vatru s Wildest Dreams, a onda je gospodin Sova najavio prvu skladbu s nove ploče “Phoenix” zvanu Never Again. Bez obzira na to što nova ploča ne izaziva nikakvu kišu meteora na Zemlji, gledano u umjetničko-izražajnom smislu, skladba odsvirana uživo, zajedno sa svojom sestricom An Extraordinary Life, koja se na programu pojavila malo kasnije, naslovom je dokazala da i “Phoenix” materijal u živoj izvedbi može izražajno narasti upravo u svim atributima koje mi, koji ne znamo spustiti kriterije Asia opusa nastalog između 1982. i 1983., tako vatreno tražimo i zahtijevamo.
Bend, koji više ne priznaje materijal od albuma “Aqua” (1992) pa “do Silent Nation” (2004), taj je manjak sanirao tako da je prisutnima dočarao pravu malu glazbenu enciklopediju. Idealno je ukazao na glazbeno podrijetlo svojih članova. Istodobno smo se zaputili u avanturu kroz glazbenu rock povijest. Asia su kao bivši (a i sadašnji) članovi sastava Yes, King Crimson, ELP i The Buggles ukazali odakle zapravo dolazi njihova glazba. Najprije su zajahali Yes klasik Roundabout, u kojem je iznenadila činjenica koliko se fenomenalno vokal Johna Wettona uklopio u samu bit klasika. Steve Howe je naravno istreniran preko svih granica i stvar je odsvirao praktički zatvorenih očiju. Tu su Downesove klavijature bile u nešto previše podređenom položaju, no bend je stvar brzo sanirao tako da se prihvatio fantastičnog klasika Time Again, a potom je Downes ostao sam na pozornici i odsvirao instrumentalni dio klasika Cutting It Fine, zvan Bolero.
Steve Howe ne bi našao svoje osobno zadovoljstvo i duševni mir da barem jednom na koncertu ne bi pokazao svoju znamenitu akustičnu gitaru Martin. Nakon kratkog zagrijavanja i kušanja jazz zahvata, začuli su se znameniti tonovi ragtime klasika Clap i publika je pala u pravu ekstazu.
Najzanimljivije točke slijedile su nakon što je glavnu ulogu na pozornici preuzeo karizmatični John Wetton. Najprije je bend prionuo akustičnoj verziji The Smile Has Left Your Eyes. Howe je u tu svrhu uzeo u naručje dobro i poigravao se slideom. Do izražaja je ovaj put došao iznimno karakteristični melankolično osjećajni Wettonov vokal. Za njom je trebala slijediti skladba Voice Of America, koju je bend na europskom dijelu turneje u drugoj polovici zamijenio King Crimson klasikom Book Of Saturday. Na pozornici je John Wetton bio posve sam, a društvo mu je pravila 12-žičana akustična gitara. Izvanredna skladba, koja je zavukla duboko pod kožu, dodir Wettonove boje glasa i pristupa nevjerojatno je poseban i stvaran, Book Of Saturday bila mu je pisana po mjeri.
Sada se išlo ozbiljno. Kompaktna i nevjerojatno uigrana, zvučno odlično uravnotežena Open Your Eyes bila je popraćena vjerojatnim vrhuncem koncerta, ELP klasikom Fanfare For The Common Man, gdje su pravi raj za sve nostalgične duše priredili Palmer intenzivnim šamaranjem bubnjeva i Downes nezaboravnim glavnim Emersonovim motivom. No, to još nije bilo sve. U nastavku su sva četvorica uzela poljet i u skladu sa svojom progresivnom etikom zaputila se ususret izvanrednom jamu, gdje je prevladavala nevjerojatna komunikacija između vatri unakrsnih solaža Howea i Downesa. Prava vještičja ludnica koja je posve osupnula prisutne.
Nova atmosfera na obzoru rođena je plovidbom na melotron klasikom sastava King Crimson zvanim In The Court Of The Crimson King, skladbom koju King Crimson danas već odavno ne sviraju, a mogli bi. Ono što ne obavljaju po svojim dužnostima King Crimson, majstorski je obavila Asia i ponudila nam to nezaboravno iskustvo. Veliki finale načela je The Buggles klasika Video Killed The Radio Star, koju je Wetton duhovito u skladu s tradicijom Trevora Horna započeo uporabom megafona, dok je u refrenu primat preuzeo Downesov vokoder. U skladu s razdobljem nastanka skladbe Downes se našminkao u sjajni srebrni sako i pripadajuće sunčane naočale.
U dvorani je zagrmjela prava pravcata AOR rock poslastica s The Heat Goes On, u koju su uključili fantastičan Palmerov bubnjarski solo uložak, gdje je čovjek dočarao poprilično žestoke grubosti i nevjerojatne tehnike sviranja po činelama. U nekom trenutku zgrabio je tamburin, nakon što je mnoštvo zaokupio paklenim lupanjem po dvostrukoj bas bubanj pedali, a tamburin potom, kad ga više nije zanimao, zalučio visoko u zrak iza svojih leđa ravno u projekcijsko platno. Koncert grupe Asia ne bi bio pravi koncert bez njihova vječnozelenog hita Heat Of The Moment, gdje se dvorana rasplamsala preko svih razmjera. Bend je produžio završni dio skladbe ne samo sada već standardnim završnim solo jamom, nego i tako da je ovaj put silno bučnoj slovačkoj dvorani prepustio obilje repeticija pri pjevanju refrena.
Za dodatak su dečki priredili još jedno nezaboravno Asia rock iskustvo fenomenalno uigranom izvedbom Soul Survivor i nakon dva sata uistinu briljantnog koncerta napokon nas ostavili. Ti stari iskusni lisci na temelju svojih neopisivo dugih glazbenih kilometraža i iskustava uistinu su donijeli u dvoranu ono po što je narod došao. Kruha i igara. Ljudima nikako nije bilo jasno da je koncert već gotov. Obična rutina takvih iskustava iz Austrije, Italije i Njemačke nalaže da se ljudi brzo razbježe iz dvorane kućama. Ovaj put pak narod dosta dugo nije prestajao stvarati buku i dozivati bend natrag na pozornicu. Nažalost, to se nije dogodilo.
Asia je izuzetno iznenadila. Činjenica i spoznaja da je Wetton očito ponovno u odličnoj pjevačkoj formi i dobroj kondiciji što se njegova zdravlja tiče, vrijedna je zlata. Bend je za 2009. već najavio nekoliko koncertnih nastupa po Velikoj Britaniji. Sada slijedi zaslužen odmor, zatim posvećivanje solo projektima i onda će se krug zatvoriti i opet ponoviti. Takav je posao. Napokon je čekanja da pogledaš nastup grupe Asia u izvornoj postavi jednom zauvijek bilo kraj.
Da su na Slovačkoj posjetitelji koncerata još uvijek “iza vremena”, potvrdilo je neugodno doživljaj, spoznaja i činjenica u vezi s brigom za predstavnike medija pri obavljanju svog posla. Trebalo se boriti. O čemu je riječ? U dvorani ispred pozornice nije bilo posebnog prostora za fotografe. Tako te nitko od najrazgrijanijih tikvi u prvim redovima nije pustio u prvi red da bi poslikao dvije skladbe bez flaša i onda se naravno naglo “izgubio” odande, kako je bilo naređeno od strane menadžmenta. Naša slovačka braća su po toj strani još uvijek silno tvrdoglava, jednostavno to ne razumiju, možda čak ni ne znaju da postoje glazbene internetske ili tiskane novine i slične stvari koje se trude približiti glazbu svojim čitateljima. Zato bih predložio, inače silno poduzetnim, agilnim i odzivnim organizatorima ubuduće, da se na takvim mjestima ozbiljno i cjelovito late rješavanja tog problema, jer odnos publike prema predstavnicima medija koji žele napraviti normalne fotografije zapravo ih fizički ugrožava. I za vrijeme koncerta grupe Asia bilo je tako. I to nisu šale.
.fotografije: Aleš Podbrežnik
tekst: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Intro
2. Daylight
3. Only Time Will Tell
4. Wildest Dreams
5. Never Again
6. Roundabout
7. Time Again / Bolero
8. Clap
9. The Smile Has Left Your Eyes
10. Book Of Saturday
11. Open Your Eyes
12. Fanfare For The Common Man
13. Without You
14. An Extraordinary Life
15. In The Court Of The Crimson King
16. Video Killed The Radio Star
17. The Heat Goes On
18. Heat Of The Moment
—dodatak—
19. Sole Survivor
