Autor: Rok Klemše, Primož Novak
Fotografije: Nina Grad, Aleš Podbrežnik
Video: Primož Novak
Mjesto: Tolmin, Slovenija
Datum koncerta: 21.07.2015
Broj posjetitelja: 12.000
Metaldays je u utorak ujutro, zbog sporo vučućih nogu i za vodom hlepećih posjetitelja, već izgledao kao Romerov Day of the Dead, a glavna pozornica ponudila je vjerojatno najveća imena ovogodišnjeg festivala – jugom natopljene Black Label Society Zakka Wylda, prog velikane Dream Theater i death metal legende Cannibal Corpse! Zbog izvanrednog vremena i paklene vrućine plaža Sotočja bila je ove godine posebno opsjednuta (Soča je zadnjih dana navodno dosegnula čak vrlo ugodnih 20 stupnjeva), gdje smo opet mogli gledati dlakave muške guzove u tangama dok igraju badminton te više-manje pogurane dame u topless odbojci, a ljutiti se na jedan od najluđih ovogodišnjih poteza na plaži – 3 dcl piva za 3 eura.
Drugi dan na velikoj pozornici započeo je s austrijskim melodičnim death metalcima Rest In Fear, a nastavio se u sličnom stilu sa švedskim Avatar, koji iza sebe imaju pet albuma i posljedično i iskustva. Sami Avatar bili su puni iznenađenja, sve je djelovalo kao miks različitih žanrova, odnosno kao neka vrsta nu metala koji nije klišejski, nego u sebi ima mnogo avangardnih elemenata. Avatar su unatoč vrućini oduševili mnoštvo, što se kasnije pokazalo i na potpisivanju, gdje ih je dočekala lijepa gužva.
Još više su oduševili Velšani Skindred, koji su publiku potpuno podivljali svojim nu metal ritmovima, što je prilično iznenađujuće s obzirom na to da je trend nu metala već poodavno zamro. Skindred možda ne spadaju ni među tipične predstavnike, u svoju glazbu uveli su i elemente reggaea i rap metala.
Sa sljedećim bendom došlo je do preokreta. Na pozornicu su stupili Blues Pills, a njihova pozadina podsjećala je kao da smo se vratili u sedamdesete. Grupa ima za sobom samo samonaslovljeni prvijenac, ali publika je bila više nego zadovoljna skladbama koje se ugledaju na Led Zeppelin i Deep Purple. Tome je uvelike pridonijela simpatična pjevačica Elin Larsson, koja je u prvim redovima dobila pažnju uglavnom muške publike, kako i ne! Sam recept Blues Pills zahvaljujući vokalistici izgleda uspješno. Iako je riječ samo o podgrijavanju stare juhe, može se očekivati da će Blues Pills postati jedni od glavnih predstavnika današnjih retro rock bendova, kao što su Witchcraft, Graveyard, Kadavar i dr.
Nakon Blues Pills trebali su nastupiti Moonspell, ali došlo je do komplikacija, navodno zbog scenske produkcije zvijezda večeri, Dream Theater. Moonspell su prebačeni na drugu pozornicu, a pauza na glavnoj trajala je čak dva sata, dok na pozornicu nisu stupili Black Label Society. Black Label Society, koje vodi legendarni bivši Ozzyjev gitarist Zakk Wylde, u Sloveniji su se oglasili prvi put. Na samoj pozornici bio je postavljen zid Marshallovih pojačala, što je dalo naslutiti da će Wyldeov prvi nastup biti glasan. Black Label Society su u sat vremena predstavili nekakav best of svoje karijere s naglaskom na zadnjem albumu Catacombs of the Black Vatican. Wylde je nedvojbeno bio u prvom planu. Pogotovo kad je došao onaj dio u kojem je započeo s dugom solažom, koja je bila sve dosadnija. Sama ekipa na pozornici bila je usklađena, novi gitarist Dario Lorina svakako zna svirati (uključujući klavir), ali u sam koncept zapuštenih američkih divljaka jednostavno ne paše. Njegova bi pojava nedvojbeno bolje pristajala nekom glam rock bendu. Sam nastup Black Label Society može se opisati tek kao solidan. Stari obožavatelji došli su na svoje sa skladbama The Beginning … At Last, Funeral Bell, Bleed for Me te završnim Stillborn. Bez balada naravno nije išlo. Kod prve, Angel of Mercy, za klavir je sjeo Lorina, a kod druge, In This River, koja je posvećena pokojnom Dimebagu Darrellu, za klavir se pobrinuo sam Zakk, koji je pokazao da osim sviranja gitare vrlo dobro zna i s tipkama klavira. Na samo sviranje nema se što reći, samo u repertoaru nema ničeg posebnog. Na kraju je vjerojatno mnogima bilo žao što BLS nisu nastupili prije 10 godina, kad su bili još autentičniji i ne previše preslatki.
Jedini branitelji slovenskih boja drugog dana festivala, Tomcat, nastupili su na drugoj pozornici usred najgore popodnevne žege, koja se pod malom pozornicom zbog sjene krošanja drveća srećom ipak nekako može preživjeti. Divlje mačke nije zaustavila ni vrućina, odsvirali su toliko beskompromisno i samouvjereno kao već dugo ne. Jedini preostali originalni član sastava, Šujo, prije nekog je vremena postavu potpuno prozračio i pomladio, a novim članovima se vidi da su gladni nastupanja, jer tijekom koncerta sirovo nasrću poput gladnih tigrova. Koncertna energija benda tako je eksponencijalno narasla, a jednako tako i izvedba, koja je snažnija, brža i agresivnija. To vrijedi i za nove komade i za komade s prvijenca Bits N’ Pieces, pa raširenih ruku čekamo njegova nasljednika.
Nakon Tomcat drugu su pozornicu zauzeli Nijemci Abandon Hope, koji sebe označavaju kao progresivni metal, ali u njihovoj se glazbi progresivnog moglo čuti vrlo malo. Prije se kod Abandon Hope može čuti nekakva mješavina alternativnog i groove metala, a mjestimice momci podsjete na seattleske grunge zahvate, pogotovo Alice In Chains. Tu se bilo kakva zanimljivost benda ujedno i završava, jer od tu nadalje nude prosječne groove ritmove i prilično dosadne melankolične dijelove, koji su ionako malobrojnu publiku još više uspavali.
Iz popodnevne je dremke publiku probudio apokaliptični nastup brazilskog thrash trija Nervosa. Cure u majicama Metal Church i Carcass već su time dale do znanja da ne govorimo o nekakvim »nightwish-within temptation curicama« i to konačno potvrdile prvim tonovima brutalnog thrash napada iz Sao Paula. Prostor ispod pozornice dobro se napunio već tijekom prve pjesme, jer je s pozornice bukvalno frcala prava thrash eksplozija, a cure su dokazale što je to iskren izraz vjere u thrash metal. Trio je doduše povremeno osjetio nedostatak druge gitare, jer pojedini dijelovi znaju ispasti pomalo prazno i suhoparno, ali cure, prije svega energična vokalistica i basistica Fernanda, taj manjak nadoknađuju beskompromisnom sirovošću i agresijom. Nervosa su u slavnih tri četvrt sata odsvirale većinu prvijenca Victim of Yourself, a iz njega su se isticale prije svega Into Moshpit, Death, Justice Be Done i Twisted Values, te su si zahvaljujući samouvjerenom nastupu zacijelo stekle nekoliko novih fanova. Na kraju dana njihov thrash doduše nije ništa posebno, ali Nervosa su dokaz da i cure znaju svirati thrash s jajima!
Dok je na glavnoj pozornici mnoštvo orgazmiralo na Zakkovo soliranje, na drugoj su nastupili još jedni underground heroji, njemački epski power metalci Sacred Steel. Poprilična opskurnost tog benda i križanje s popularnim Wyldeom uzrokovali su da bi među publikom Sacred Steel vjetar mogao nositi »tumbleweed«, ali Nijemce to nije smetalo, odsvirali su naime pravi olujni set, mjestimice već i pošteno brutalnog power metala. Njemačka petorka je na Metaldays iz rukava izvukla prije svega brže, već gotovo speed metal komade, kojima je kraljevao ultra potresni bubanj Mathiasa Strauba, koji je po jadnim opnama tukao kao Conan po podanicima Thulse Doom. Vokalist Gerrit je tu i tamo pustio čak i poneki brutalni growl, a u prvom je redu odobravajuće klimao i najveći slovenski Sacred Steel fan, simpatični gologlavi div Izi, hehe. Bolje nego što se očekivalo!
Zbog duljih priprema pozornice za Black Label Society i Dream Theater portugalski su mračnjaci Moonspell bili primorani odustati od nastupa na glavnoj pozornici, ali se to bez sumnje pokazalo kao jedan od najboljih poteza u cijeloj povijesti festivala. Portugalci su inače stari znanci Tolmina, jer su, tada još pod imenom Metalcamp, na festivalu nastupili već 2011. Tada usred bijela dana i pod vrućim suncem nisu došli ni približno do takvog izraza kao ovaj put, kad su u sumraku male pozornice, pod krošnjama drveća te uz izvrsnu igru svjetala i izvanredan zvuk doista zablistali. Moonspeel su brojnu publiku pozdravili otvarajućim komadom aktualne ploče Extinct, Breathe (Until We Are No More), koji se pokazao kao fantastičan »opener«, a središnje mjesto na pozornici ponovno je zauzeo gentlemanski karizmatični frontmen Fernando Ribeiro, u stilu gotičke estetike benda, isprva odjeven u dugi kožni ogrtač. Zbroj novovalne estetike i glazbene slike u kojoj se miješaju utjecaji starih brutalnih Moonspell, kao i novijih i mekših gothic zvukova, uz duboki Ribeirov vokal i čistu instrumentalnu zvučnu sliku, bio je čista desetka. Mračnu, melankoličnu i vampirsku atmosferu još je više podigao posve slučajni posjetitelj pozornice – baš tijekom nastupa Moonspell pozornicom je poletio šišmiš. Nakon dobrog sata portugalski su likantropi od publike otišli s obaveznim dvojcem Alma Mater i Full Moon Madness te ostavili jedan od najboljih dojmova ovogodišnjeg festivala!
Dok su Moonspell na drugoj pozornici završavali svoj nastup, glavnu je pozornicu zauzelo (komercijalno) najveće ime ovogodišnjeg festivala, kumovi progresivnog metala Dream Theater, koji na aktualnoj turneji obilježavaju zavidnu i poštovanja vrijednu tridesetu obljetnicu djelovanja. Dream Theater pobrinuli su se za najveću scensku produkciju ovogodišnjeg festivala; ne samo da je masivni Manginijev bubnjarski set zauzeo pola pozornice, nego su i svaki od komada pratile animacije. Uz očekivano veliko oduševljenje publike bend ju je iznenađujuće pozdravio brzim, gotovo thrasherskim komadom Afterlife s prvijenca When Dream and Day Unite, nakon kojeg je vokalist James LaBrie najavio da će trideset godina djelovanja proslaviti tako da će se kronološki prošetati kroz cijelu diskografiju benda i sa svakog studijskog izdanja odsvirati po jedan komad. Zbog festivalskog vremenskog ograničenja srećom nisu imali vremena za razvlačenje s epski dugim komadima, koji zbog beskrajnih Rudessovih solaža znaju iscrpljivati, a svakako je pohvalno da je opet izostao, doduše najveći hit benda, Pull Me Under, i upravo su Dream Theater bez sumnje jedan od rijetkih bendova koji si usuđuju i dopuštaju to da iznova ne sviraju svoj najprepoznatljiviji hit. Prog poslastica bila je tako ponajprije prva polovica koncerta, tijekom koje su momci putovali do albuma Metropolis Pt. 2: Scenes From a Memory i oduševili ponajprije besmrtnim Metropolis Pt. 1: The Miracle and the Sleeper te Caught In a Web i čak Innocence s EP-a A Change of Seasons. O instrumentalnoj izvedbi kod Dream Theater naravno nema pitanja, jer je izvedba uvijek vrhunska i već gotovo robotski točna, uz iznimku povremeno doista dosadnih Rudessovih klavijatura i očajnog LaBriea, koji je samo potvrdio da je još uvijek najslabija karika benda, pogotovo su visoke linije bile bolno promašene. Mangini je pak dokazao da je bubnjarsko ime velikih slova, koji je bez problema zauzeo stolčić Mikea Portnoya. Dream Theater su se od publike nakon dobrih sat i pol oprostili s Behind the Veil s aktualne ploče. Vrlo solidno, ali bez presedana, vidjeli smo već i bolji koncert Dream Theater.
Nakon progresivnih moćnika došlo je vrijeme za preokret s death metal legendama Cannibal Corpse, koji su se ponovno iskazali i dokazali da unatoč godinama neće popustiti. U prvom je planu bio George »Corpsegrinder« Fisher, koji svoje vratne mišiće muči do iznemoglosti, a njegov urlik jednako tako ostaje snažan, a i nerazumljiv. Ritam sekcija bila je solidna. Na basu je kao uvijek iznenađivao brzoprsti Alex Webster, a za bubnjeve se brinuo Paul Mazurkiewicz, kojem povremeno malo smetaju godine. Paul je naime povremeno oscilirao u brzini, a same inovativnosti u njegovu sviranju već dugo nema. Gitarski dvojac Pat O’Brien i Rob Barett cijelo je vrijeme pucao snažnim, oštrim i prljavim rifovima koji Cannibal Corpse oduvijek čine posebnima. CC su u svom repertoaru obuhvatili svoj best of set. Odsvirano je nekoliko novitета s prošlogodišnjeg izdanja A Skeletal Domain, te zimzelene I Cum Blood, Stripped, Raped And Strangled, A Skull Full of Maggots i Hammer Smashed Face. Cannibal Corpse nakon više od četvrt stoljeća još uvijek iznenađuju agresivnošću, beskompromisnošću i autentičnošću, čega je i Metaldays bio počašćen.
Kao pretposljednji na maloj su pozornici nastupili australski Ne Obliviscaris. Grupa je trenutno na području ekstremnog progresivnog metala jedna od najistaknutijih. Skladbe su duge, sadrže black/death metal zahvate, smirene dijelove u stilu Opeth te violinu koja odlično popunjava zvučnu sliku. Grupa je u sat vremena predstavila skladbe s oba albuma, Citadel i Portal of I. Iako je riječ o dobrim glazbenicima, nije se baš moglo oduševiti cjelokupnim nastupom, što nije bila krivnja benda, nego tonskog »škarta«, koji je tijekom prve skladbe konkretno zezao, tako da se vrištavi vokal uopće nije čuo, dok se čisti vokal violinista jest. Ne Obliviscaris nedvojbeno su zanimljiv bend, ali u kasni sat nakon cijelog dana različitih bendova jednostavno su prezahtjevni, iako su skupili dosta publike.
Tekst Tomcat, Abandon Hope, Nervosa, Sacred Steel, Moonspell, Dream Theater: Rok Klemše
Tekst Avatar, Skindred, Blues Pills, Black Label Society, Cannibal Corpse, Ne Obliviscaris: Primož Novak
Setlista
BLACK LABEL SOCIETY:
1. Whole Lotta Sabbath/The Beginning… At Last
2. Funeral Bell
3. Bleed For Me
4. Heart of Darkness
5. Suicide Messiah
6. My Dying Time
7. Damn the Flood
8. Gitarski solo/Godspeed Hell Bound
9. Angel of Mercy
10. In This River
11. The Blessed Hellride
12. Concrete Jungle
13. Stillborn
DREAM THEATER:
1. False Awakening Suite/Afterlife
2. Metropolis Pt. 1: The Miracle and the Sleeper
3. Caught In A Web
4. A Change of Seasons: II Innocence
5. Burning My Soul
6. The Spirit Carries On
7. About To Crash
8. As I Am
9. Panic Attack
10. Constant Motion
11. Wither
12. Bridges in the Sky
13. Behind the Veil
CANNIBAL CORPSE:
1. Scourge of Iron
2. Demented Aggression
3. Evisceration Plague
4. Stripped, Raped And Strangled
5. Disposal of the Body
6. Sentenced to Burn
7. Kill Or Become
8. Sadistic Embodiment
9. Icepick Lobotomy
10. Addicted to Vaginal Skin
11. The Wretched Spawn
12. Dormant Bodies Bursting
13. I Cum Blood
14. Unleashing the Bloodthirsty
15. Make Them Suffer
16. A Skull Full of Maggots
17. Hammer Smashed Face
18. Devoured By Vermin
NE OBLIVISCARIS:
1. Devour Me, Colossus (Part I): Blackholes
2. Of Petrichor Weaves Black Noise
3. Painters of the Tempest (Part II): Triptych Lux
4. Forget Not
5. Pyrrhic
6. And Plague Flowers the Kaleidoscope
Galerija slika
