Patti Smith i svi njezini konji (2015)

0 5

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Codroipo (Videm) / Cortile d'Onore Villa Manin / Italija
Datum koncerta: 01.08.2015
Broj posjetitelja: 3500
Cijena karte: 51,75€ (sjedala sprijeda) / 46,00€ (sjedala u sredini) / 36,80€ (sjedala straga)

Patti Smith ne treba neku posebno opširnu uvodnu predstavu. Poezija i glas koji su obilježili generacije danas zalaze u kasne šezdesete. Neustrašiva umjetnica neistrošenog srca ovaj se put zaustavila na europskom dijelu svjetske turneje na kojoj slavi (prvih) 40 godina otkako je izašao njezin kultni studijski prvijenac »Horses« (1975).

Passariano je malo furlansko mjesto blizu većeg Codroipa. Prizorište udaljeno tek desetak kilometara od Vidma, na kojem se nalazi famozna dožева palača zvana Villa Manin, pokazalo se za RockLine iz više razloga mnogo praktičnijim za posjet koncertu nego dan kasnije, kad je Patti nastupila u ljubljanskim Križankama. Po dolasku na prizorište posjetitelje je »pozdravio« kišni pljusak. Krcato parkiralište! Mnogo posjetitelja ostalo je kar u automobilima, čekajući u nadi da će se pljusak smiriti. Ne obazirući se na takav oportunizam, brže-bolje sam se šmugnuo pod krov Ville Manin, gdje je publike već bilo koliko hoćeš, dok su sjedala na otvorenom prizorištu posve samovala. Društvo im je pravila samo pozornica s logističkom opremom, pomno prekrivenom polivinilnim navlakama. Dobrih 3000 glava okupljenih pod krovom prostrane zgrade Ville Manin čekalo je da se vrijeme smiluje. I doista. Petnaest minuta prije devet navečer kiša je čudesno prestala. Koncert, koji je bio najavljen za pola deset navečer, počeo je zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta čak deset minuta ranije, kad je na pozornicu zakoračila legendarna umjetnica sa svojom pratećom skupinom. Nju su činili originalni članovi Lenny Kaye (gitara, bas-gitara, vokal) i Jay Dee Daugherty (bubnjevi) te Andy York (gitara) i Tony Shanahan (bas-gitara, klavir, vokal). Nastup Patti Smith u Villi Manin nije bio posvećen samo slavljenju 40. obljetnice albuma »Horses«, nego i 40. obljetnici smrti talijanskog redatelja, pjesnika i pisca Piera Paola Pasolinija. Jedna od najvidljivijih figura suvremene talijanske umjetnosti veći je dio života proveo u furlanskom mjestu Casarsa, udaljenom tek streljaj od Ville Manin, pa se spajanje obiju obljetnica za ovaj koncertni događaj činilo posve smislenim.

Patti Smith ostaje prva dama oštrog i slobodoljubivo gipkog kozmopolitskog intelekta kojim oplođuje svoju poeziju. Koncertna večer otvorila se famoznim uvodnim stihom, odnosno obraćanjem »Jesus died for somebody’s sins but not mine«, a bend je tako polako krenuo u izvedbu cijelog albuma »Horses«, počevši s obradom singla Van Morrisona, »pogruntavštine« zvane Gloria, koja u originalu pripada skupini Them. Zahvalna talijanska publika Patti je doslovno jela iz ruke, a pjesnikinja je strastvenim obraćanjima i gestikuliranjem neprestano bodrila publiku. Nakon 20 minuta koncerta ponovno je počelo nemilosrdno kišiti.  No ovaj su put ljudi ostali na sjedalima. Dobro pripremljeni. U vjetrovkama i kabanicama, čak i s kišobranima.  »Ne mogu vjerovati da ste svi još uvijek tu i ustrajete s nama«, bilo je tek jedno od bodrećih obraćanja Patti promočenoj publici.

Patti je osupnula svojom osjećajnošću i strastveno proživljenim izvođenjem poezije. Njezin markantni glas s godinama sazrijeva poput starog dobrog vina, a njezina ispovijest i interpretacija samo dobivaju na snazi poruke i vrijednosti, toliko iskrenosti nose. Idejna vrijednost njezine poezije ostaje aktualnija nego ikad prije, a svaka riječ oživi u tren kad se karizmatična umjetnica uhvati ukoštac sa svojom poezijom.

Patti je u potpori stajao izvrsno uigran bend. Profinjen i složen u svim figurama i činovima te večeri, što je s obzirom na opći »punkerski« pedigre Patti Smith još jedan dokaz postupnog umjetničkog sazrijevanja. Koncert pun intenzivnih osjećaja i emocija Patti je poduprla uvodnim komentarima uz svaku skladbu, a trenutak istinski punkerske nabrijanosti pomalo iznenađujuće pripao je obradi skladbe My Generation od The Who. Od Break It Up posvećene Jimu Morrisonu, preko vrhunca albuma »Horses« u točki Land, pa do završne Elegie posvećene Jimiju Hendrixu, Patti je još jednom potvrdila kako je snažan dokument umjetnosti vječno zimzeleni album »Horses«. Kad se okrenula strana A albuma »Horses«, prije početka skladbe Kimberly slijedilo je ovakvo obraćanje: »That was a side A of an album »Horses«. And now we turn the record over and we put the needle in the groove and we play side B.« Tijekom izvedbe Elegie Patti je nabrojila imena izgubljenih glazbenih prijatelja i umjetnika, počevši sa sva četiri preminula dečka iz Ramones, nije zaboravila spomenuti ni Lou Reeda, ni bivšeg partnera Allena Lanierja (Blue Öyster Cult) te supruga Freda Sonic Smitha, pa fotografa Roberta Mapplethorpea ni Nirvaninog Kurta Cobaina. Svakako nije zaobišla ime Pier Paolo Pasolini. Birdland je dostavio izniman recital koji je u tren naježio kožu, a intenzitet osjećaja kulminirao je u nastavku s punkrockovski pojačanom Free Money. Kad je Patti napustila pozornicu, skupina se late The Velvet Underground medleya, što je izazvalo dodatne valove euforije nostalgične talijanske publike. Za skladbu Beneath the Southern Cross  Patti Smith i Lenny Kaye uzeli su u ruke akustične gitare, a u središte pozornosti ponovno je došlo izgovaranje stihova »grmeće« Patti Smith.

Publika se i dalje konkretno cijedila pod kišnim pljuskom, ali je srčano ustrajala do kraja. Baš kao i Patti s ekipom, koja je publici, očekivano, posvetila skladbu People Have the Power i tom budničarskom i borbenom skladbom još jednom dovela publiku u bučni delirij. Nastup je naime u toj točki doživljavao svoj završni krešendo. Ipak, najviše emocija izazvala je (vjerojatno najpoznatija skladba njezine karijere) Because the Night, za koju je Patti rekla da ju je napisala za preminulog supruga Freda Sonic Smitha.  Koautor te skladbe ostao je doduše neimenovan, ali više nije nikakva tajna da je to Bruce Springsteen.

U bisu se ekipa late The Who obrade skladbe My Generation. Dok je bend preuzeo većinu vokalnih dužnosti, Patti se rukovala s publikom u prednjim redovima, a potom preuzela gitaru iz ruku tehničara, nabacila je na sebe i u stilu Petea Townshenda »rušila« zvuk hrapavom distorzijom. Nedostajala je samo završna devastacija instrumenta, pa da mjera bude puna. Nema se što dodati. Potresno iskustvo, puno kipućih strasti i emocija. Sat i tri četvrt, koliko je koncert trajao, prošlo je kao tren oka. Izvrstan koncert. Bez obzira na to što su se godine Patti prilično lijepo prihvatile, njezina scenska prisutnost i interpretacija poezije, a općenito njezina jedinstvena vizija i neskriveno ljuti intelekt, ostaju vječno mladi, zimzeleni i slobodni pratitelji našeg svakodnevlja! Uz tako snažnu i uvjerljivu izvedbu nije teško ni pomisliti da Patti i u svojih nimalo skromnih 68 godina još uvijek istinski gorljivo vjeruje u bolje sutra malog čovjeka.

Setlista

1. Gloria (In Excelsis Deo)
2. Redondo Beach
3. Birdland
4. Free Money
5. Kimberly
6. Break It Up
7. Land: Horses/Land Of A Thousand Dances/La Mer(de)/Gloria
8. Elegie
9. Privilege (Set Me Free)
10. Summer Cannibals
11. Rock and Roll / I’m Waiting for the Man / White Light White Heat
12. Beneath the Southern Cross
13. Because the Night
14. People Have the Power
—bis—
15. My Generation 

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići