David Gilmour u pulskoj Areni otvorio novu turneju i oživio bezvremenski lik i djelo Pink Floyda (2015)

Autor: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Pula / Arena / Hrvatska
Datum koncerta: 12.09.2015
Broj posjetitelja: 7000
Cijena karte: 50,00 (tribina – stajanje)

Kad god gospodin David Gilmour krene na koncertnu turneju, trese se zemljina magnetska os. Jednom u deset godina. U prošloj je 2006. predstavljao album »On An Island«, a u međuvremenu je s kompanjonom Nickom Masonom privremeno uzburkao javnost izdavanjem novog albuma Pink Floyd »Endless River« (2014), što je povuklo za sobom nagađanja o novoj turneji Pink Floyda. David Gilmour brzo je ohladio vruće glave koje su očekivale čudo stoljeća, rekavši da namjerava 2015. izdati novi samostalni studijski album i predstaviti ga na novoj samostalnoj koncertnoj turneji.

Ako si David Gilmour, možeš si priuštiti svašta. Ne baš sve, ali skoro sve. »Rattle That Lock« novi je, ukupno četvrti studijski album ovog glazbenika, koji je izašao 18.09.2015. Turneja koju je gitarski majstor posvetio predstavljanju novog albuma najavljena je početkom ožujka, a karte su u prodaju išle na njegov »neskromni« 69. rođendan, točno 06.03.2015. u 11 sati po srednjoeuropskom vremenu. Koncert u Puli rasprodan je u roku od svega dva sata!  Prvi dio turneje Gilmour je posvetio posjetu prestižnim koncertnim prostorima. Arena u Puli našla se na samom početku turneje. Bio je to prvi pravi koncertni nastup Davida Gilmoura nakon 2007.!

Sedam tisuća ljudi napunilo je pulsku Arenu. Magično zdanje vrvjelo je kao mravinjak. Svi su hrlili onamo, među ostalima i ogroman broj posjetitelja iz Slovenije, Italije, Austrije, Njemačke, SAD-a, Rusije i odakle sve ne. Koncert, koji je počeo točno u pola devet, bio je podijeljen u dva dijela. Prvi je trajao točno sat vremena, a u njemu je Gilmour predstavljao pretežno novi materijal s albuma »Rattle That Lock«. U tome mu je pomagalo društvo od osam pratećih glazbenika: Phil Manzanera (Roxy Music, gitara), Guy Pratt – inače zet pokojnog Richarda Wrighta (bas gitara), Jon Carin (klavijature, ex-Industry), Kevin McAlea (klavijature), Stevie DiStanislao (bubnjevi), Bryan Chambers (prateći vokal), Theo Travis (saksofonist) i Louise Marshall (prateća vokalistica).

Da bi se danas uživo što vjerodostojnije približio liku i djelu Pink Floyda, moraš otići na koncerte dvojice izvođača. Prvi je Gilmour, drugi njegov bivši kompanjon iz Pink Floyda Roger Waters. Tako je pozornica logično preuzimala elementarne karakteristike klasičnih koncerata Pink Floyda. Scenska kulisa bio je golemo okruglo platno okruženo reflektorima u pozadini. Magle, magle i posvuda samo magle. Iako su u prvom dijelu nove skladbe zvučale više nego obećavajuće, što znači da je Gilmour stvorio novi odličan studijski album, svi su naravno čekali izvedbu klasika Pink Floyda. Prvi su dobili vrlo brzo. Wish You Were  Here bila je na redu kao četvrta, a ubrzo je Gilmour predstavio u nizu jedan za drugim klasike s albuma Dark Side Of The Moon, Money i Us And Them, gdje je glavni vokal u stihovima skladbe umjesto pokojnog Richarda Wrighta preuzeo Jon Carin. Potonju je Gilmour posljednji put izvodio s Pink Floydom 1994. Prvi dio zaključila je fantastična High Hopes, koju je začinio izniman Gilmourov završni solo na pedal steel gitari. Prvi dio koncerta pokazao je da je potpuni perfekcionizam drugo ime za Davida Gilmoura. Četa iznimnih glazbenika razvila je jedinstvenu glazbenu kulisu u kojoj je prvi sat obitavao jedinstveni, znameniti, nježno strastveni Gilmourov glas i njegov jedinstveni, na kilometre prepoznatljiv gitarski zvuk. Unatoč tome, ovaj je dio nagovijestio da su godine Gilmoura ipak malo taknule. Više mu pozicije u vokalnom izričaju više ne slušaju kao nekad. Isto tako, gospodin Gilmour dopustio je sebi nekoliko šlampavosti na gitari, koje su zazvučale nečisto ili čak u nekompatibilnom tonu. No riječ je o sitnim primjedbama. Publika od 7000 glava doživljavala je pravi delirij.

Nakon dvadesetominutne stanke bend je nastavio s predstavom. Drugi dio bio je dodatno intenziviran te općenito nostalgičan i emotivno posebno snažan! U njemu je prevladavala izvedba klasika Pink Floyda. Biranje vrhunaca predstave uz ovakav je događaj uvijek nezahvalan posao, već je sam uvodni dio postavio stvari na svoje mjesto. Astronomy Domine donio je skupini zahvalno uvodno zagrijavanje, publici pak ugodno draženje prema jednom od vrhunaca koncerta, koji se dogodio u izvedbi dramatičnog epa Shine On Your Crazy Diamond. Izvanredna izvedba, popraćena znamenitom kulisom projekcija. Ništa manje izvrsno nije ispao ni Fat Old Sun, koji je majstor Gilmour otpjevao u sjajnoj vokalnoj formi. Rođenje Pink Floyda! To nije potrebno posebno naglašavati, zar ne? U set listi izvrsno se drži i naslovna skladba prethodnog Gilmourova albuma »On An Island«, koja je pripremila povoljan teren za slijetanje još dviju posve novih skladbi: u kabaretsko – jazzovski šanson upakirane The Girl In The Yellow Dress, koja već u uvodu najavljuje da je riječ o pravom posebnjaku novog albuma »Rattle That Lock«, te za njom drugog singla s nove ploče, skladbe Today. Zarazni karizma novih skladbi, prožeta jedinstvenim likom presvijetle ekselencije Davida Gilmoura, donosi dakle ono što je danas najbliže klasičnim Pink Floyd, osobito od 1987. nadalje.

Povratak Pink Floydu uslijedio je s vjerojatno najboljom skladbom albuma »A Momentary Lapse Of Reason« (1987), famoznom Sorrow, a bend je redovni dio nastupa zaključio izvedbom do tog koncertnog trenutka uopće prve skladbe s albuma »The Wall«. Run Like Hell. U toj je skladbi dovoljno prostora za razmetanje izvanrednom gitarskom vrlinom dobio i Phil Manzanera! Kad se skladba kroz atmosferično vrelište polako razvila u završni dio, s Gilmourom je izmijenio nekoliko nadahnutih gitarskih dvoboja.

Urlanje i veliko oduševljenje nije jenjavalo. Emocije su vrjele zapravo uz svaki Gilmourov pokret, svaku dionicu, promjenu ritma. Ljudi su s Gilmourom bez predaha pjevali sve skladbe Pink Floyda. Atmosfera na koncertu zapravo neopisiva. Moraš je doživjeti, drugo se ne računa. Za objektivno objašnjenje čovječanstvo jednostavno još nije izumilo prave riječi. Zvuk? Apsolutna briljantnost! Bez promašaja. U drugom dijelu bend se dodatno razigrao. Zbog samog repertoara, koji je sadržavao izvedbu više klasika Pink Floyda, kao i zbog emocija i energije kojom je publika nagrađivala bend. Zato je drugi dio koncerta ispao još intenzivnije.

Na bisu smo dobili dodatne skladbe s albuma »Dark Side Of The Moon« i »The Wall«. Vjerojatno ste već sami pogodili koji je onaj dio albuma »Dark Side Of The Moon« u kojem u scenskoj kulisi s neba padaju zidni satovi? Time. Opet je tutnjalo i grmjelo, publika je pjevala, urlala, vrištala. Nesputano. Magični trenuci teško opisivog koncertnog susreta s glazbenom legendom polako su se bližili kraju. Gilmour je s kompanijom premostio Time do Comfortably Numb kratkom Breathe Reprise, a potom je bend ušao u posljednji čin koncerta. Kao i tijekom Run Like Hell, ni tijekom Comfortably Numb Gilmour se nije smio poslužiti scenskim isječcima filma »The Wall«, koje posjeduje Roger Waters. No to na kraju krajeva i nije važno, osobito kad se skladba pretoči u drugi solo, koji donosi dramu svih drama. Riječ je o jednom od najljepših i najmarkantnijih solaža ne samo cjelokupne diskografije Pink Floyda, nego rock glazbe općenito.

Što reći na kraju? Gilmour se vratio u velikom stilu. Drugo se nije ni moglo očekivati. Čovjek si uz vrtoglave cijene ulaznica ne smije priuštiti ni najmanji propust, jer njegova vjerna publika njegovu glazbu i glazbu Pink Floyda doslovno zna napamet. Prati ga garda iznimnih glazbenika, a David ostaje glazbeni unikat u svakom pogledu, s kojim cijeli svijet živi priču o Pink Floydu (nakon Pink Floyda) dalje. Povratak glazbene legende na pozornice svijeta u Puli je usrećio osobito mnoštvo svih, posebno mlađih posjetitelja koji Pink Floyd nikad nisu imali prilike vidjeti uživo. Nezaboravno i jedinstveno doživljaj u pulskoj Areni. Nadajmo se da će Gilmour odlučiti produljiti koncertnu epopeju po europskim pozornicama i na 2016. Mnogo je ljudi naime ostalo bez ulaznica i željno se nada da će im se ponuditi još koja prilika za pogledati koncert Davida Gilmoura i stopiti se s jedinstvenim likom i djelom bezvremenskih Pink Floyd. Glazba generacija dakle živi dalje! 

Setlista

1. 5 A.M.
2. Rattle That Lock
3. Faces of Stone
4. Wish You Were Here
5. A Boat Lies Waiting
6. The Blue
7. Money
8. Us and Them
9. In Any Tongue
10. High Hopes
— 20. min. stanka—
11. Astronomy Domine
12. Shine On You Crazy Diamond (Parts I-V)
13. Fat Old Sun
14. On an Island
15. The Girl in the Yellow Dress
16. Today
17. Sorrow
18. Run Like Hell
—bis—
19. Time
20. Breathe (Reprise)
21. Comfortably Numb

Galerija slika