Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Padova / Gran Teatro Geox / Italija
Datum koncerta: 25.09.2015
Broj posjetitelja: 3000
Cijena karte: 57,50€
Ponekad se čini da je legendarni gitarski virtuoz Steve Hackett, koji je nekoć, prije ‘davnih vremena’, kad većina popularne glazbe još nije bila uvredljiva za slušateljev um, drndao žice u nezaboravnim progrockerima Genesis, danas među talijanskom koncertnom publikom omiljeniji nego ikad prije u svojoj dugoj i izuzetno raznolikoj glazbenoj karijeri. Barem takav dojam je ostavljala gotovo dupkom puna padovanska dvorana Gran Teatro Geox, gdje su se ljubitelji simfonijskog progresivnog rocka okupili kako bi prisustvovali još jednom velikom ovogodišnjem koncertnom spektaklu.
Jedan od najsjajnijih i najutjecajnijih rock gitarista svih vremena, koji po potrebi doprinosi i vokalne linije, naime je odavno poznat po tome da se na svojim nastupima sa pratećim bendom maksimalno potrudi, što posebno vrijedi kad nastupa pred izuzetno vjernom talijanskom publikom. Gospodin Hackett ove godine slavi četrdesetu obljetnicu izlaska svog solo prvijenca »Voyage of the Acolyte« (1975), koji je izašao u vrijeme dok je još bio član legendarnih Genesis. Spomenuti album, s kojeg je Steve tijekom nastupa u Padovi izveo četiri klasika, još i danas među ljubiteljima progresivnog rocka važi za jedan od najboljih (solo) prvijenaca svih vremena.
Od tada je prošlo čak četiri desetljeća uglavnom zanimljivih albuma i uspješnih koncertnih nastupa te kratka epizoda sa supergrupom GTR u osamdesetima, dok je često najavljivani Genesis reunion u klasičnoj postavi (pre)često propao da bi itko danas još ozbiljno razmišljao o njemu. U tom je vremenu Steve, koji je, uz vječno previđenog pjevača Raya Wilsona, jedini (bivši) član Genesisa koji na koncertima još aktivno održava ostavštinu slavne engleske grupe, uspio zapamtiti nekoliko osnovnih talijanskih riječi. Naravno, većinu obraćanja publici i ove je večeri radije odradio na svom domaćem engleskom, dok ga je iz publike neko vrijeme promatrala i njegova supruga Jo Hackett.
Steveov prateći bend uključivao je dugogodišnje članove u liku klavijaturističkog virtuoza Rogera Kinga, izvanrednog bubnjara/pjevača Garyja O’Toolea, svestranog puhača/klavijaturista Roba Townsenda i karizmatičnog pjevača Nada Sylvana. Veliku promjenu unutar benda predstavljala je prisutnost poglavice The Flower Kings Roinea Stolta, koji je na bas gitari zamijenio fenomenalnog Nicka Beggsa. Švedski progrockerski majstor Stolt, inače i sam odličan gitarist i više nego pristojan pjevač, ove je večeri, i na basu i na pratećem vokalu, demonstrirao svoju univerzalnost. I zato se gotovo nitko nije obazirao na njegov pomalo smiješan, psihodelični imidž s hlačama na zvono. Svi članovi Steveova benda, osim klavijaturista Kinga, koji očito, kao nekoć Tony Banks u Genesisu, nema pjevački talent, pobrinuli su se za božanske vokalne harmonije.
Naravno, glavni fokus većine publike bio je na gitarskom velemajstoru i vođi sastava, koji je svoj nastup, nakon kratkog introa »Corycian Fire«, otvorio besmrtnim instrumentalnim evergreenom »Spectral Mornings«. Sjajnoj izvedbi jedne od Hackettovih najomiljenijih klasika, koja je cijelu dvoranu u trenu ispunila magičnom atmosferom, uslijedile su izvedbe nekih novijih skladbi s njegovog aktualnog solo albuma »Wolflight« (2015). Izvedbe novih skladbi, očekivano, ispale su fenomenalno, dok je posebno glasan odaziv publike dočekao dugogodišnje standarde, »Every Day«, »The Steppes« i »Icarus Ascending«. Potonju je Steve posvetio woodstockovskoj ikoni, preminulom prijatelju i glazbenom suradniku Richieju Havensu, koji je pjevao na originalnoj verziji spomenute klasike. Za tu priliku Steveovu se bendu prvi put te večeri na pozornici pridružio u bijelu, ‘mušketirsku’ košulju odjeveni pjevački majstor Nad Sylvan, koji je uz pomoć izvrsnih pratećih vokala pobrinuo za pristojnu pjevačku interpretaciju, iako je njegova boja glasa poprilično drugačija od Havensove.
Među vrhunce večeri svakako su spadale izvedbe četiriju središnjih »Voyage of the Acolyte« klasika, koji si međusobno po strukturi doista ne bi mogli biti dovoljno različiti i još danas odražavaju Steveovo rano eksperimentiranje s različitim stilovima. Pozitivističko-melodičnom »Star of Sirius«, gdje je središnji pjevački pečat pripao bubnjaru O’Tooleu, uslijedio je ‘supersonični’ instrumental »Ace of Wands«, dok je Steve kataklizmičnim »A Tower Struck Down« u stilu King Crimson podsjetio na svoju mračniju ambijentalnu stranu.
Nitko nije očekivao da će Steve zbog jedne jedine skladbe u svoju postavu angažirati pjevačicu, pa je njegov bend izveo samo instrumentalni dio veličanstvenog melotronskog epa »Shadow of the Hierophant«. U slučaju da Hackett spomenuti ep u bliskoj budućnosti izvede na nekom progrockerskom festivalu i tamo se slučajno među nastupajućima nađe i grupa Karnataka, njihova bi pjevačica Hayley Griffiths svakako bila idealan izbor za glavni ženski vokal umjesto originalnog pjevačkog doprinosa u režiji Mikeove sestre Sally Oldfield.
S nepotpunom, ali ipak vrlo dobrom verzijom »Shadow of the Hierophant« bio je kraj izvedbi solo skladbi. Steve je potom riječima »ancora, Genesis« najavio drugu polovicu koncerta, koja je sadržavala remek-djela njegova slavnog (bivšeg) benda. Ovaj se put umjesto razvikanijih skladbi, koje su obilježile prethodne dvije turneje, na veselje mnogih prisutnih, usredotočio na materijal koji je potjecao isključivo iz razdoblja klasične Genesis postave (Steve Hackett, Peter Gabriel, Tony Banks, Mike Rutherford i Phil Collins), što znači da su otpali standardi s albuma »A Trick of the Tail« (1976) te »Wind and Wuthering« (1977).
To je ujedno značilo da su se među izvedbama našle neke rijetko izvođene Genesis poslastice, koje su spadale među glavna iznenađenja večeri, kao što su »Get ’em Out By Friday«, »Hairless Heart«, »Can-Utility and the Coastliners«, »After the Ordeal« te »Aisle of Plenty«. U Hackettovu se setlistu vratio i nezaboravni ep »Cinema Show« te melodična poslastica »The Lamb Lies Down On Broadway«, dok je zaključak redovnog dijela s izvedbom uvijek dramatičnog remek-djela »The Musical Box« nedvojbeno bio jedan od vrhunaca večeri. Sylvanov je vokal i ovaj put u nižim linijama potpuno pogodio boju mladog Petera Gabriela, dok je ta srodnost bila manje izražena u zahtjevnijim, višim registrima.
Steveov je bend bio slika i prilika savršene uigranosti, gdje se ponovno moglo čuti i vidjeti da instrumentalisti, nakon višegodišnjeg zajedničkog sviranja, imaju sve skladbe naštudirane do najsitnijih detalja. Maestro Hackett bio je i ovaj put u punom pogonu sa svojim virtuoznim vragolijama, dok je bilo zanimljivo promatrati i Stoltovu upotrebu basa, gdje je koristio sličnu tehniku kao da svira (električnu) gitaru, pa većina publike vjerojatno nije ni primijetila odsutnog Beggsa.
Za obvezni dodatak mnogi su posjetitelji koncerta vjerojatno očekivali nešto posebno iz Genesisove riznice, no ovaj su se put morali zadovoljiti inače odličnim solo standardom »Clocks – The Angels of Mons«, koji se često nađe na Steveovu solo repertoaru, dok ih je primjetno više uzbudio epski Genesis trijumf »Firth of Fifth« predvođen izvanrednom Kingovom i Hackettovom solažom. Pobjedničkim »Firth of Fifth« Steveov je bend izveo pola materijala s legendarne ploče »Selling England By the Pound« (1973), čime je završeno još jedno nezaboravno koncertno druženje s gitarskom legendom.
Steve Hackett je došao – odsvirao – pobijedio, pri čemu je neopisivo oduševio dupkom punu padovansku dvoranu Gran Teatro Geox. Uz tako besprijekoran koncertni nastup, koji je sadržavao taman pravu mješavinu novog materijala, dugogodišnjih solo standarda i Genesis klasika, teško je išta posebno dodati, osim posebne zahvale engleskom gitarskom velemajstoru za još jedan vrhunski glazbeni doživljaj. I ovaj je put bila riječ o večeri brojnih vrhunaca i iznenađenja, kad je na kratko vrijeme svom snagom ponovno zasjao besmrtni duh klasičnih Genesis. Nekima od nas, koji smo za svoje godine još uvijek poprilično vitalnog Hacketta već nekoliko puta pogledali uživo, čini se da je svaki novi koncertni susret s njim još bolji od prethodnog.
Setlista
Set 1:
1. Corycian Fire (Intro)
2. Spectral Mornings
3. Out of the Body
4. Wolflight
5. Everyday
6. Love Song to a Vampire
7. The Wheel’s Turning
8. The Steppes
9. Loving Sea
10. Icarus Ascending
11. Star of Sirius
12. Ace of Wands
13. A Tower Struck Down
14. Shadow of the Hierophant
Set 2:
15. Get ’em Out by Friday
16. Hairless Heart
17. Can-Utility and the Coastliners
18. After the Ordeal
19. The Cinema Show
20. Aisle of Plenty
21. The Lamb Lies Down on Broadway
22. The Musical Box
—dodatak—
23. Clocks – The Angel of Mons
24. Firth of Fifth
Galerija slika
