Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Orto bar, Ljubljana
Datum koncerta: 08.10.2015
S novom koncertnom sezonom svoja je vrata ponovno otvorila i Kadilnica of Death, koja i u sezoni 2015/2016 u Orto neće mamiti samo hladnim pivom, nego i poslijekoncertnim after partyjima i, što je još važnije, koncertima domaćih bendova. Prvotno je otvorenje nove sezone Kadilnice smrti bilo planirano tjedan dana kasnije, na isti dan kad će Šišku sthrashirati Annihilator. Da ne propustimo ni jedno ni drugo, Kadilnica je svoje otvorenje odrađivala tjedan dana ranije. Hvalevrijedan potez organizatora i lijep dokaz poštovanja među (nekim) domaćim organizatorima koncerata.
Čast da odžaga prve tonove četvrte sezone Kadilnice of Death pripala je mladoj sežanskoj postavi Once Was Never, koja je na pozornicu bara Orto stupila tek nekoliko dana prije izlaska debitantskog EP-a Lighthouse in the Abyss. Kraška petorka svoje je temelje čvrsto ubetonirala u moderni death metal, a u cement zamiješala udarne groove elemente. Dečki su napali Orto kao pomahnitali bik i temeljito protresli inače pomalo anemičnu publiku, koja je tek polako dolazila k životu. Once Was Never odlikuje potentna smjesa trzavog ritam sekcije i odlične gitarske veze čiji rifovi režu kao kružna pila. Dinamične pjesme pune su neočekivanih obrata, kompleksnih, gotovo progresivnih poteza i masivnih, kao burek masnih, groove dijelova, a sve to začinjava raznolik Milošev vokal, kojem leže i screamanje i growlanje, dok stvar doista brutalno zvuči kad mjestimice krulji u paru s Mihinim growlom. Prema viđenom i čuvenom Once Was Never obećavaju puno i s otvorenim rukama čekamo EP!
Štafetu su od Once Was Never preuzeli veterani Sabathena, koji su s djelovanjem počeli u godini slovenske osamostaljenja, zatim su na neko vrijeme prestali s aktivnostima i prije pet godina vratili se među žive. Od tada navodno često koncertiraju, ali ih ja još nisam uspio uloviti uživo pa sam sa zanimanjem čekao što imaju ponuditi. Ljubljanska četvorka uglavnom plovi u vodama jednostavnog, ali udarnog thrash metala, koji mjestimice začine elementima heavy metala, naglašenim groove dijelovima i natruhama doom metala (Penalty of Innocence). Srednje brz tempo u kojem Sabathena ostaju većinu vremena u četvrtak navečer nakon olujnih Once Was Never djelovao je pomalo uspavljujuće, a i vokal frontmena Toma jednostavno je jedan od onih koje zbog specifične grlenosti ili voliš ili mrziš.
Ljubimci domaće metal scene sve su više ljubljanski Morost, koji su se zapravo kao potpuni neznanci nametnuli moćnim prvijencem Solace in Solitude. Cura i dečki zavrtjeli su Orto bar u mrtvački ples među maglicama ljubljanskih močvara, koje ti slika bogata atmosfera njihove vizije progresivnog death metala. Ta, usprkos svojoj relativnoj sporosti, kaže više nego mnogi death metal, ponajviše zbog intenzivnih gitarskih linija, snažne ritam sekcije, taman dovoljno atmosferičnih klavijatura i ekspresivnog Jonasova vokala. Pjesme usprkos poštenoj dužini ne upadaju u razvlačenje i svaki je djelić u pjesmi ondje jer jednostavno mora biti, a raznoliko izmjenjivanje udarnijih i mirnijih dijelova Morostu daje epski prizvuk. Da bend ne počiva na lovorikama prvijenca dokazali su novitetima koji pokazuju očit napredak u skladanju, ponajprije premijerno odsviranom The Conundrum, i premda se Solace in Solitude još nije ni posve razlio po barjanskim livadama, prema onome što smo čuli već smo nestrpljivi za njegovim nasljednikom.
Galerija fotografija
