Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Vrba na Koroškem (Velden Am Wörthersee) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 26.02.2016
Broj posjetitelja: 60
Cijena karte: 34,00€
U Bluesiani smo po četvrti put u posljednjih pet godina pogledali nastup legendarnog bubnjara Carla Palmera, koji je početkom sedamdesetih proslavljen kao član britanske progresivnorockovske atrakcije Emerson, Lake & Palmer (skraćeno ELP), a mnogi ga cijene i zbog članstva u superbendu Asia, gdje je u osamdesetima uživao najveći komercijalni uspjeh svoje bogate glazbene karijere. Gospodin Palmer se od devedesetih nadalje, kad su najveći uspjesi već bili prošlost, navikao nastupati u znatno skromnijim dvoranama, pa mu već dugo nije nimalo ispod časti nastupiti u glazbenim klubovima gdje ga ponekad pogleda i manje od šezdeset posjetitelja. Otprilike toliko ljudi okupilo se naime te večeri u Bluesiani, što Carla, gitarskog virtuoza Paula Bielatowicza i basističkog majstora Simona Fitzpatricka, koji inače prisiže i na Chapman stick, nije ni najmanje omelo da ponovno priredi vrhunski koncertni nastup u kojem smo se prisutni dodatno naužili nekih nezaboravnih ELP standarda, a našlo se usput i poneko iznenađenje.
Carl, Paul i Simon svoj su nastup otvorili prvim činom nezaboravnog superepa »Karn Evil 9«, što je posljednjih godina već postalo gotovo tradicionalan uvod u Palmerov nastup. Instrumentalni velemajstori, čija je velika posebnost to što gitarist Bielatowicz istovremeno zamjenjuje klavijature Keitha Emersona i gitaru Grega Lakea, što je iznimno težak zadatak, započeli su nastup silovito. Već odmah nakon prve izvedbe došlo je do kraćeg neugodnog zapleta između Carla i tonskog majstora za miksetom. Legendarni bubnjar naime je tvrdio da se sekvencer nije čuo, dok je tonski majstor tvrdio upravo suprotno. Na kraju su ipak postigli suglasje i koncert je mogao nesmetano teći dalje. Interpretacije ELP standarda u izvedbi Palmerova benda, gdje gitara zamjenjuje klavijature i gdje nema mjesta za vokal, uvijek zvuče zanimljivo i osvježavajuće.
Jedina skladba koja potječe iz kasnijeg, manje uspješnog ELP razdoblja te je večeri bila »Romeo & Juliet«, koju je izvorno napisao Prokofjev, na što nas je Carl upozorio i prije izvedbi drugih djela koja izvorno pripadaju majstorima klasične glazbe, ali su ih ELP prije ‘davnih vremena’ odjenuli u progresivnorockovske ‘košuljice’. Bielatowicz, koji je tijekom solo nastupa odsvirao iznimno suptilnu verziju Debussyjeve »Claire de Lune«, opet je imao pune ruke posla s interpretacijom originalnih Emersonovih klavirskih i sintesajzerskih tekstura. Njegov solo nastup donekle je zasjenio Fitzpatrickov solo podvig, kad je na Chapman sticku na izniman način odsvirao Toto hit »Rosanna«, koji je zamijenio »Stairway to Heaven« i »Bohemian Rhapsody« iz prošlih godina. Više oduševljenja publike bilo je samo još tijekom Carlova solo nastupa.
Bubnjarski velemajstor i njegov vjerni pajdaš razveselili su nas te večeri, među ostalim, i s »Bitches Crystal«, ELP klasikom iz ‘pradavnine’, kad se činilo da legendarni trio nije moguće zaustaviti. Ljubitelji udarnijih zvukova zacijelo su se najviše razveselili pomamnom »The Barbarian« i rušilačkom »Knife Edge«, koji su dobro razgrijali atmosferu u inače skromno posjećenom klubu, zbog čega si Palmerov bend nije ni najmanje razbijao glavu. Najveće iznenađenje te večeri zacijelo je bila vrlo slikovita obrada King Crimson klasika »21st Century Schizoid Man«, gdje su saksofonske dionice zamijenjene duhovito zvučećim wah-wah efektima. ‘Shizoidnog čovjeka 21. stoljeća’ Carl je najavio kao onu ‘premijernu’ skladbu koju su ELP odsvirali kad su prvi put počeli s probama, davne 1970. Manje iznenađenje bila je i izvedba ‘domoljubnog’ evergreena »Jerusalem«, uz koji nas je Carl podsjetio da je njegovo puštanje, kad su ga ELP 1973. željeli izdati u obliku singla, zbog banalnog razloga onemogućila britanska radijska postaja BBC.
Nažalost, te večeri nismo čuli postapokaliptični superep »Tarkus«, ali razloga za žalost zaista nije bilo, jer je Carlov bend na iznimen način odsvirao slavno remek-djelo Carla Orffa »Carmina Burana« te to nadogradio s dobrih 23 minute dugom verzijom remek-djela »Pictures at an Exhibiton«, gdje su oživjele raznolike zvučne slike koje je nekoć zamislio slavni skladatelj Musorgski. Ta je izvedba naravno bila utemeljena na prvom ELP-ovu koncertnom albumu iz 1971., koji se još i danas ubraja među njihova najveća remek-djela. »Fanfare For the Common Man« nekako je predstavljao logičan zaključak redovnog dijela nastupa s obaveznim Carlovim solo nastupom nakon što su se Paul i Simon (privremeno) oprostili s pozornice. Carlov bubnjarski solo bio je, kao i uvijek, ‘s drugog planeta’ i praktički je nemoguće opisati na koji je način bez predaha ‘obrađivao’ svoju bogatu bubnjarsku postavu. Za veliko finale Carlov je bend u bisu odsvirao The Nice klasik »Nutrocker«, koji u originalu naravno pripada Čajkovskom, a kasnije su tu verziju rado izvodili i ELP, posebno u svojim ranim godinama, kad još nisu imali puno originalnog materijala.
Svako druženje s bubnjarskom eminencijom Carlova kova nezaboravno je iskustvo, jer su njegove interpretacije ELP evergreena jedinstvene i prava poslastica za uši, a istovremeno blagotvorno djeluju i na tijelo i na duh. Lijepo je bilo vidjeti da se Carlov bend nakon početne suzdržanosti i prethodno spomenutog neugodnog događaja ipak opustio i izveo nastup u kojem je uživala i publika i sam bend. Ponovno ELP okupljanje nažalost je sve više znanstvena fantastika, pa je trenutačno najautentičnije koncertno iskustvo njihove glazbe upravo gledanje nastupa The Carl Palmer Banda.
Setlista
1. Ride of the Valkyries (intro tape)
2. Karn Evil 9: First Impression, Part 2
3. Toccata and Fugue in D minor, BWV 565
4. The Barbarian
5. Bitches Crystal
6. Romeo & Juliet
7. Jerusalem
8. 21st Century Schizoid Man
9. Hoedown
10. Clair de Lune (Paul Bielatowicz solo)
11. Knife Edge
12 Rosanna (Simon Fitzpatrick solo)
13. Carmina Burana
14. Pictures at an Exhibition
15. Fanfare for the Common Man/bubnjarski solo
—bis—
14. Nutrocker
Galerija slika
