Suffocation i društvo ponovno na Metelkovi (2016)
Autor: Primož Novak
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Gala hala / Slovenija
Datum koncerta: 07.03.2016
Broj posjetitelja: 250
Cijena karte: 22€/25€
Suffocation je jedan od onih sastava koji Sloveniju zadnjih deset godina konstantno posjećuje na europskim turnejama. Na te turneje Suffocation uvijek povedu neki zanimljiv bend. Tu je riječ o bendovima koji mogu biti usmjereni na tehnički death metal, thrash metal, deathcore, grind i što se već ne bi našlo. Ukratko, svaka turneja Suffocationa dovede neki obećavajući bend koji publiku može oduševiti, ali i razočarati. I ovaj put su Suffocation pratili Cattle Decapitation, Abiotic, Monument of Misanthropy te Convalescence.
Nažalost, početak s Convalescence nije bio baš obećavajući. Američki sekstet djelovao je kao neka brutalna verzija Winds of Plague. Uz kičaste klavijature bend je nanizao nekoliko brzih death metal rifova te klišejiziranih breakdownova. No općenito je njihova glazba bila sve samo ne zanimljiva. A prije svega previše usiljena. Bend se doduše trudio očarati šačicu posjetitelja i breakdownovima ih pokrenuti. No nažalost, neuspješno.
Više sreće pokazalo se s Monument of Misanthropy, austrijskim sastavom koji se kune u brutalniji death metal. Tu se odmah javljaju asocijacije na Morbid Angel i Nile. Bend iza sebe ima samo jedan album, sama svirka nije ništa posebno, više je usmjerena prema onoj manjini koja podržava nepriznatije death metal bendove. Monument of Misanthropy doduše nije za otpisati, ali da bi se dokazali, morat će snimiti još nekoliko albuma.
Sljedeći su na pozornicu stupili Abiotic. Iako bend nije imao dobar zvuk, brzo se dalo razaznati da je riječ o tehnički potkovanom bendu, vrlo vjerojatno školovanim glazbenicima, sudeći po zahtjevnom sviranju. Teško je reći što je više isticalo, ali nekako je vokalist ipak bio najmanje zanimljiv, dok su bubnjevi ludovali na sve strane, gitaristi su solaže doslovno sipali, a basist je neprestano isticao svoje linije, osobito je bio izražen njegov tapping. Bend je na sreću naglasak stavio na zadnji album Casuistry (recenzija OVDJE), tako da su breakdownovi brzo prošli i nije bilo vidljivih nepotrebnih zaustavljanja u svrhu toga da publika divlja. Abiotic su atmosferičnim dijelovima pokazali svoj identitet, tako da ih možemo smjestiti negdje između The Faceless i Fallujah. Dakle, potencijal postoji, a sad je pitanje hoće li ga dobro iskoristiti.
Cattle Decapitation bili su vjerojatno najišščekivaniji bend večeri. Iako nisu nastupili prvi put u Sloveniji, popularnost benda sa zadnja dva izdanja, Monolith of Inhumanity i The Anthropocene Extinction (recenzija OVDJE), snažno je porasla. Također, više nije riječ samo o još jednom prosječnom bendu koji svira brutalni death metal. Cattle Decapitation danas predstavljaju u kakav se ekstrem death metal može odvesti, iako instrumentalno ne nadilaze neke Origin, Hate Eternal ili Nile. No CD imaju svoj poseban recept; brutalne, a zarazne rifove, nenormalno brz bubanj te iznimno istaknut vokal. Travis Ryan brzo je pokazao da njegov vokal nije samo studijska obrada. Ryan uz svoj krulež naglašava još više svoje vrištanje, kod kojeg se ne zna pjeva li ili vrišti. Svakako posebnost CD-a, koja na trenutke zna postati pomalo naporna. A prije svega njegova prisutnost na pozornici djeluje tako neobično da se vjerojatno mnogi pitao koje droge to izazivaju. U svom kratkom repertoaru CD su uvjerili da su sjajan klupski bend i po viđenom mnogi im se vesele na ovogodišnjem festivalu Metaldays.
Suffocation su u zadnjih deset godina prošli kroz mnoge promjene i unatoč svemu zadržali su odličnu formu. Prije nekoliko godina napustio ih je legendarni bubnjar Mike Smith, što je prilično šokiralo obožavatelje, ali bend s velikim renomeom brzo nađe dobrog bubnjara, tako da odlazak Smitha nije bio baš tragedija. Zbog poslovnih obaveza na turneje s bendom više ne ide legendarni vokalist Frank Mullen, pa bend pokušava uvjeriti drugim vokalistima. Isprva je to bio Bill Robinson (Decrepit Birth), za njim John Gallagher (Dying Fetus), a zadnje dvije godine glas Suffocation predstavlja Ricky Myers (bubnjar sastava Disgorge). Nestabilnost sastava ovaj se put dodatno pokazala i odsutnošću gitarista Guyja Marchaisa. Umjesto njega svirao je Charlie Errigo (Pyrexia). Ukratko, nestabilan sastav ne nosi baš najbolje izglede.
U šturih sat vremena, koliko Suffocation obično odsviraju, bend je ponovno oduševio svojom uigranošću, koja se temelji na intenzivnom i energičnom nastupu. Gitarist Charlie Errigo na trenutke se doduše malo lovio, kod nekih je skladbi bilo više nego očito da ih još nije uspio svladati. Na vokalista Rickyja Myersa nema se što reći. Njegov vokal je dubok i razumljiv, što znači da je doista naučio tekstove, čime primjereno nadomješta Mullena. Ostali članovi svoju su ulogu kao i uvijek odigrali suvereno. Konkretno je isticao bubnjar Kevin Talley (ex-Dying Fetus, ex-Misery Index), koji se pobrinuo da bubnjevi budu poprilično brži nego u originalu, osobito poznati blast beat koji je uveo Mike Smith. Repertoar se pretjerano nije promijenio. Bend će uvijek naglašavati klasike iz devedesetih, kao što su Catatonia, Pierced from Within, Infecting the Crypts itd. Uz to će dodati koju novu skladbu. A prije svega, odsviranim setom pokazali su odakle potječe osnova za kasniji brutalni death metal ili čak slam death metal. Suffocation su nedvojbeno škola za svaki današnji death metal bend koji se želi upustiti u ekstreme.
Početak tjedna nije se mogao brutalnije otvoriti. Sa Suffocation, Cattle Decapitation, Abiotic i dva predbenda bio je namiren svatko tko se kune u death metal. Iako bi se uz takav paket mogao očekivati brojniji odaziv.
Setlista
SUFFOCATION:
1. Thrones of Blood
2. Breeding the Spawn
3. As Grace Descends
4. Mass Obliteration
5. Catatonia
6. Souls to Deny
7. Entrails of You
8. Pierced from Within
9. Effigy of the Forgotten
10. Funeral Inception
11. Abomination Reborn
12. Infecting the Crypts
Galerija slika












































