Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Tolmin / MINK / Slovenija
Datum koncerta: 08.04.2016.
Broj posjetitelja: 50
Cijena ulaznice: 0,00€ (besplatan ulaz!!!)
Bratko Bibič međunarodno je priznat i etabliran glazbeni skladatelj, poznat prije svega kao neiscrpni harmonikaš. Dugokosi »čudak s harmonikom« osamdesetih je temeljito uzburkao glazbenu scenu tadašnjom grupom Begnagrad, koja je 1982. objavila jedini album, a nekoliko godina kasnije osnovao je međunarodni sastav Nimal, koji je objavio dva studijska albuma. Kasnije je skladao glazbu za film, a usto nije mirovao ni kad su posrijedi razni avangardno usmjereni glazbeni projekti, u kojima je njegova harmonika naravno igrala središnju ili barem ne baš najmanje važnu ulogu. Iako njegovi Madleys već neko vrijeme ne djeluju, čovjek ne sjedi skrštenih ruku. Od 2009. svira u Die Wiener Ziehharmoniker, s kojima koncertira diljem Europe, nastupao je i u SAD-u, Kanadi i Indiji te je s njima objavio čak 13 albuma. Upravo se u toj grupi nalazi još jedan izvanredan harmonikaš. To je mladi austrijski glazbenik Paul Schuberth. S njim je Bratko osnovao sastav Bratko Bibič & Dedley Woodleybears, u kojem sudjeluju još saksofonistica Vicy Pfeil i češki violinist Tomáš Novák
U kasnim večernjim satima – kazaljke su pokazivale dvadeset minuta iza deset – na pozornicu su izašli Tomáš Novák i Paul Schuberth. Nakon namjerno odsviranog kaotičnog uvoda, u kojem su zagrijali prste i kalibrirali kemijske veze na ugodnu radnu temperaturu, prvih su pola sata izvodili skladbe koje je stvorio Paul. Eklektična mješavina neoklasicizma prožetog elementima world glazbe, doticajem avangardnog jezika dražljivog glazbenog eksperimenta natopljenog u sfere jazza, pa čak i skretanjima prema renesansnom melosu, koji je Tomáša gurnuo u vokalnu ulogu, završila je nakon pola sata dolaskom Bratka Bibiča na pozornicu, koji je idućih pola sata dijelio pozornicu s dvojicom hrabrih momaka i od tada nadalje sam povezivao glazbeni program. Ponudio je šarolik vijenac vlastitih Bratkovih ostvarenja.
Tako su se redom nizale u »vijencu mješavine« (Madleys): Poklon klišeju, Neresnančna, Encore Deux W (Še enkrat en W), Labis Carniolus (u tri dijela), Ableitung (Odvod) te skladba Dis Tanz, koju je Bratko stvorio još za sastav Nimal. Bend je održavao eklektičnu mješavinu žanrovske promiskuitetnosti, opisanu u prethodnom odlomku, i uz silno zahtjevnu svirku i sadržajnu složenost neprestano zadržavao izniman fokus međusobne izvedbene skladnosti i uigranosti. Skladbe je Bratko u prošlosti izvodio u različito sastavljenim postavama. Tako su se i evolucijski kroz godine prilagođavale u aranžmanima. U verzijama koje Bratko izvodi zajedno s duom Dedley Woodlybears u MINK-u donose posve novu i preinačenu glazbenu priču. Trio je šetao kroz pletenice ultrasoničnih improvizacijskih ubačaja kojima kraja nije bilo na vidiku i u kojima je iskusni Bratko prepuštao »mentorsku« inicijativu mlađoj dvojici drugara, koji su brzinom i izvedbenom preciznošću doslovno oduzeli dah. Bratko je manje-više svojim instrumentom držao okosnicu skladbi i ostavljao otvoren prostor Tomášu i Paulu za njihov neobuzdani odmak u solo točkama. Drugih pola sata, kad je na pozornici rastezao svoj mijeh i Bratko, prošlo je ekspresno brzo. Čovjek koji ima komunikativan pristup publici s crnim humorom, kod kojeg nikad ne znaš baš najbolje misli li ozbiljno ili se šali, zapravo je od trenutka kad je sjeo na pozornicu s »dodacima« (kako je nazivao skladbe) vrlo brzo najavio kraj koncertnog nastupa i to se doista i dogodilo. Nakon ukupno sat vremena koncerta Bratko je drugi put predstavio nastupajuće, a sebi pritom nadjenuo novi pseudonim, kojim je pokopao Bridka Bebiča i na njegovo mjesto ustoličio Brutka Bombiča.
Dok se Bratko (iznenađujuće brzo) i fizički oprostio od pozornice i povukao u backstage, Tomáš i Paul vratili su se i odsvirali ulomak iz opere Rusalka, koju je napisao Antonín Dvořák. Što reći za kraj? Kratko i slatko. Eklekticizam koji Bratko Bibič unosi u glazbene sfere gdje god se pojavi sa svojim instrumentom ne poznaje ograničenja. Ovaj put u suradnji s izvanrednim spojem još jedne harmonike i violine. Jedinstveno, provokativno, šaljivo i neizmjerno zabavno. To je glazba s karakterom koja poznaje samo jedan smjer. Neprestani evolutivni rast i otkrivanje neotkrivenih obzora. U svjetlu samoizazivajuće avangardne glazbene proze koja ne prestaje oduševljavati i koja uvijek zadovolji i najzahtjevnijeg i najrazmaženijeg glazbenog gurmana.
Galerija slika
