Pozitivne pjesme za negativne ljude donio nam je u Kino Šiška Frank Turner (2016)

Name: Danko Jones (Split Dogs), Ljubljana (CUK Kino Šiška), Slovenija
Start: 2026-10-22
End: 2026-10-22
Location: CUK Kino Šiška

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum koncerta: 09.04.2016
Broj posjetitelja: 600
Cijena karte: 17€ / 19€ / 23€

Večer u kojem je na pozornici Kina Šiške nastupao Frank Turner sa svojom pratećom postavom mogli bismo nazvati i manjim festivalom, jer su za zagrijavanje bila zadužena čak tri kvalitetna predgrupa. U donjem dijelu, ispod stepenica Kina Šiške, za prvi dio pobrinule su se predgrupe Almeida i Darko. Prva, dakle Almeida, teži nekakvoj mješavini punka i metala, dok druga, Darko, teži hardcore punku. Obje predgrupe zajedno su zagrijavale publiku otprilike sat i 15 minuta, a ona se u predvorju Kina Šiške već konkretno nagurala. Svakako pristojan nastup. Zanimljivo je bilo stupnjevanje, odnosno postupno “omekšavanje zvuka” od najtvrđih ritmova prema nešto blagotvornijima, s posljednjom predgrupom imenom Ducking Punches, koja se tempom i vrstom već više približila glavnoj zvijezdi večeri. Ducking Punches su kao treća i posljednja predgrupa nastupili u velikoj dvorani Kina Šiške. U vrijeme njihova nastupa dvorana se već dobro počela puniti, a publiku nisu ostavili ravnodušnom. Mješavina akustičnog punk rocka uz pratnju violine svakako nije tipičan pristup. Stvar je zvučala iznenađujuće dobro.

Nakon otprilike tri četvrt sata publika je dočekala ono zbog čega je izvorno i došla. Na pozornicu su nakon ugađanja instrumenata (Frank očito štedi na tehničarima) stupili Frank Turner i The Sleeping Souls. U postavi koja je slovensku publiku već prije dvije godine zabavljala svirali su: Frank Turner (vokal, električna gitara, akustična gitara), Ben Lloyd (gitara, mandolina, prateći vokali), Tarrant Anderson (bas-gitara), Matt Nasir (klavijature, mandolina) i Nigel Powell (bubnjevi). Već slušanje albuma »Positive Songs for Negative People« daje osjećaj da će koncert ove postave zasigurno biti pun pogodak. I točno to je i bio. Frank Turner u svojim pjesmama miješa rock, punk, blagi prizvuk irske folk glazbe u stilu nekih Pogues, rado je i vrlo prisutan. Važno je da se ne drži uvijek istih ritmova kao pijanac plota, nego varira u dinamici svojih pjesama. Pretežno mlađu populaciju publike počeo je animirati odmah na početku koncerta. Svakako ju je potpuno osvojio kad se potrudio i goste koncerta nagovorio na slovenskom te zatim čak simpatično izveo skladbu na slovenskom. Teško točno možemo reći što je pjevao zbog izuzetno loše akustike, ali o tome malo kasnije. Kako izgleda, Frank je sa svojom postavom majstor nastupa. Publiku cijelo vrijeme nastupa drži u dinamici, što je mlađoj populaciji svakako odgovaralo. »Speče duše« (The Sleeping Souls) ujedno su, kako se čini, i izuzetno uigran prateći sastav. Lijepo je promatrati ljude koji znaju zašto su došli na koncert i s glavnim akterom na pozornici proživljeno surađuju. Frank je pak publici pristupao kao da mu je ovo prvi nastup na turneji. U stilu: »Dajmo sve od sebe«. Takvih glazbenika zapravo nedostaje. Tijekom solidno opsežne setliste Frank se dotaknuo i nedavno preminulih glazbenika Lemmyja Kilmistera i Davida Bowieja. Uvertira u jednu od pjesama bila je čak skladba Ace of Spades rock bogova Motörhead. Nastup Franka Turnera u ukupnom dojmu zapravo djeluje kao dobro osmišljen psihološki pristup osvajanja publike na svoju stranu. Sve je odlično stupnjevano. Tijekom skladbe »Photosynthesis« s refrenom “And I won’t sit down/ And I won’t shut up/ And most of all, I will not grow up,” Turneru je uspjelo uvjeriti publiku da sjedne na pod i naložiti joj da se uz refren razbjesni. Sam vrhunac čarolija kojima je Frank hipnotizirao publiku dosegnuo je čak i Frankov »stage dive«, koji je čovjek više nego pristojno izveo. Takav puno krvni i puno dušni nastup, ruku na srce, doista nedostaje kod mnogih izvođača. Unatoč tome što dvorana nije pucala po šavovima (bila je popunjena negdje do tri četvrtine svog kapaciteta), nastupajući su tijekom izvedbe doista dali sve od sebe.

Da ne bismo samo hvalili, ne ide mimo ozbiljne primjedbe. Zvuk koncerta bio je jako loš. Bez obzira na to gdje si stajao. Za mikserskim pultom, gdje bi zvuk po pravilima trebao biti optimalan, nije bilo ništa bolje. O čemu govorimo? O potpuno nerazaznatljivim instrumentima pratećeg benda The Sleeping Souls. Ništa osim glavnog aktera nije se čulo kako treba. Razumijemo da Frank mora isticati se. Ipak je glavni lik u igri. Već pri ugađanju bilo se nadati da ćemo čuti ugodan zvuk retro pojačala pratećeg gitarista, jer je cijela stvar na početku mnogo obećavala. Tijekom koncerta pak kao da ga nije bilo. Bas-gitaru praktički nije bilo moguće zamijetiti, bubnjevi su bili izuzetno tihi. Klavijature? Jesu li bile? Tonskom majstoru uz najbolju volju ne možemo dati ocjenu dva. Među publikom smo susreli nekoliko poznatih slovenskih glazbenika i tonskih majstora koji su se jednoglasno zgražali nad načuvenim. I nažalost, treba im dati za pravo. Načuveni komentar bio je: »Odličan koncert koji je pokvario katastrofalan ton«.

Koncert se nakon dobra dva sata završio. Frank Turner pridružio se nakon koncerta obožavateljima za šankom Kina Šiške, što je već tijekom koncerta ozbiljno najavljivao. I ta gesta daje do znanja da nije riječ o uzvišenoj zvijezdi, nego o pristupačnom, narodskom glazbeniku, ako ne i trubadura. Od srca se nadamo da će Frank i ubuduće održavati takav pristup “narodskog dečka” i naravno da će se na sljedećoj turneji ponovno zaustaviti u Sloveniji. A tonskom tehničaru neka samo navije uši.

tekst i fotografije: Klemen Udovč