Iako se kroz godine iznutra bogatimo i usput polako otkrivamo i istražujemo mnoge žanrovske sfere glazbe, pri čemu je važno samo je li glazba dobra ili nije, ostaje nešto neupitno. Emocije, strasti koje stvaraju pripadnost i, usudim se reći, vjernost. Do groba. Iako sam godine u kojima sam se tresao kad bi Primal Fear krenuli na turneju ostavio za sobom, i dalje sam im nekako odan i redovito ih pratim. Ako pritom pripreme izvrsno novo studijsko izdanje, kao što je to slučaj s novim albumom »Apocalypse«, veza sa sastavom postaje utoliko intenzivnija.
Pa kad im se na turneji pridruže još i Riot V, legitimni nasljednici legendarnog njujorškog banda, koji je oduvijek slovio po vrhunskoj heavy metal finomehanici stare škole i istodobno budi uspomenu na vremena kad je sastav pod klasičnim imenom Riot vodio pokojni gitarist Mark Reale i kad su se zaustavili krajem siječnja 2000. u ljubljanskom K 4 , trenutak nostalgije postaje još koncentriraniji i neopozivo te zove na novo koncertno druženje.
Ne, nije se isplatilo čekati dolazak Primal Fear i Riot V u ljubljanski CUK Kino Šiška, gdje obje skupine nastupaju u nedjelju 21. 10. 2018. Budući da je koncert u Salzburgu bio uklopljen u program turneje gotovo tri tjedna ranije, Salzburg je i dalje blizu Ljubljane, a tamošnji nam je Rockhouse oduvijek silno srdačan i domaći klub, brže-bolje smo se uputili ravno u Salzburg. I? Uživali smo. Bez Stiegla u ruci, ali ga je dostojno zamijenio ništa manje pšenični Weihenstephanner.
Malo prije pola devet navečer na pozornici su već razbijali francuski heavy metal revitalisti Existance, s uzornim i osjetnim osloncem na inspiraciju nasljeđem NWOBHM-a. Bend nije posve zelen. Djeluje od 2008., a u džepu ima dva studijska albuma, »Steel Alive« (2014) i aktualni »Breaking the Rock« (2016). Na dokaz da kvartet kresa sigurno kamenje nije se trebalo dugo čekati. Glavni i osnovni pogonski motor sastava, gitarist i vokalist Julien Izard, uspijeva ostaviti siguran dojam. Posjeduje ugodan i kompatibilan vokal uz inače brzo i naoštreno riffovsko zveckanje. Bend je, bez obzira na Julienovu prikovanost za mikrofon, ipak i dalje pokretljiv na pozornici pa je tako i spretno iskoristio malu binu, pri čemu je preuzeo nešto teatralne nomenklature bendova osamdesetih (Iron Maiden). Juliena podupire i drugi gitarist Antoine Poiret, s kojim dijeli solaže. Rifovi su često ukrašeni tercnim harmonijama, što nije revolucija. Ukratko. Existance doista nisu glazbena revolucija, niti su tako bezbožno razjareni kao neki belgijski Evil Invaders. Daleko od toga da bi ostavljali dojam nestašnih dečki. Prošlo je solidnih uvodnih pola sata ugodnog druženja sa sigurnim i naježenim sastavom koji svemu pristupa predano i zato vrlo uvjerljivo.
Te večeri bilo je na prizorištu poprilično žarkih pristaša sastava Riot. Danas ostavština te legendarne i kultne američke postave živi dalje, uspješno, pod imenom Riot V. U sastavu su od suvremenika Marka Realea izniman gitarist Mike Flyntz i kleni basist Don Van Stavern, a postavu popunjavaju i mladi i nadareni Nick Lee na gitari, inače Flyntzov učenik, zatim iznimno iskusni gospodar dvostrukih bas-bubanj pedala Frank Gilchriest (ex-Virgin Steele) te nevjerojatni vriskač Todd Michael Hall. Riot V su, kao i na oba naša susreta sa skupinom prije nekoliko godina na festivalima Metaldays i Bang Your Head!!!, opčinili publiku izuzetnom uigranošću, nepopustljivom pozorničkom zagriženošću i svim oktanskim voltažom kojim su te večeri tresli Rockhouse. Kad čovjek gleda Flyntza, zna da je to čovjek koji je u ručnim vještinama sviranja gitare šaman svog zanata. Samo se jednom malo zaboravio, kad je stao iza stalka Hallova mikrofona da najavi komad, a pritom je zakasnio do svog footswitchera, što je rezultiralo time da je »prespavao« uvodni riff, no inače njegov nastup ostaje prava prava bajka pristupanja klasičnoj školi heavy metala. Bend je naravno predstavio novi studijski album »Armor of Light«, koji je, kao i prethodnik »Unleash the Fire (2014)«, izvrstan dosezaj, a svi smo naravno čekali ponajprije nezaboravne slatkiše sastava nastale u osamdesetima, sedamdesetima, pa i devedesetima. Uz obaveznu Bloodstreets, jednu od najodličnijih kompozicija željeznog repertoara sastava, uz potporu očekivanog standarda Johnny’s Back, završetak jednosatne oluje sa sastavom pripao je »svetom trojstvu« Warrior, Swords & Tequilla te naravno nadobaveznom Thundersteel Već na početku nadasve je ugodno iznenadila klasika Road Racin’ s »Narita« (1979), malo kasnije izveli su zajedno još i četvrtu Thundersteel klasiku Flight of the Warrior, a posve su iznenadili integracijom fantastične Angel Eyes s izvrsnog, ali blago previđenog »Inishmore« (1998).. Take Me Back, skladba zadržana s prethodnika »Unleash the Fire«, izvrsno vozi po ostavštini klasika i djeluje kao komad napisan u prvoj polovici osamdesetih, a svoju čestitu poziciju na metal karti utvrdile su, naravno, nove skladbe, predvođene uvodnom Victory, pa Angel’s Thunder Devil’s Reign te Caught In A Witche’s Eye. Bend stalno mijenja repertoar. Na svakom koncertu zamijeni do pet točaka, pri čemu naravno zadržava u njemu klasike željeznog repertoara.
Riot V su izniman bend. To je potvrdilo novo koncertno iskustvo s njima. Uostalom, tek su stigli ravno s japanske turneje da se priključe novoj europskoj s Primal Fear. Mogli bi svirati dva i pol sata, toliko naštudiranog repertoara imaju, pa ipak. Da bi se predstavili makar donekle pristojnom broju posjetitelja na europskim koncertnim prizorištima, moraju se »vezati« uz veće ime na metal karti. Tako to ide. Ali to je bend koji bi u Europi trebao obavljati turneju u ulozi glavnog nositelja.
Primal Fear čini četa nevjerojatno iskusnih i izbrušenih glazbenika. Bend su 1996. osnovale ikonske figure njemačkog metala Mat Sinner i Ralf Scheppers, koji i u novo doba dijele sve šefovske funkcije u sastavu. U vrijeme nastanka sastava power metal je bio u zamahu. Scheppers, koji je nakon tri izdana albuma s Gamma Ray ostao iznenada bez posla, prvo je prošao audiciju za novog pjevača Judas Priest, a kad tamo nije dobio posao, sa Sinnerom je pokrenuo Primal Fear. Istoimeni prvijenac sastava, izdan 1998., smatra se jednim od integralnih albuma koji je, uz prvijenac HammerFall, pridonio tadašnjem neočekivanom usponu power metala, odnosno njegovoj popularizaciji. Zacementirani glazbeni recept počeo je 2007. s »New Religion« dobivati nove kvalitete. Primal Fear postali su pomirljivi s orkestralnim aranžmanima, intenzivirali su se i aranžmani za klavijature, a kompozicije su postajale sve razigranije. Naviti power metal, koji naravno crpi iz riznice Judas Priest, tako je postao osvježen, a bend je do 2018. nanizao seriju kvalitetnih albuma, pri čemu upravo posljednji među njima, nedavno izdani »Apocalypse«, vrijedi za jedan od najboljih post »Seven Seals« albuma Primal Fear.
Bend, koji je službeno sekstet, na koncertnim nastupima djeluje kao kvintet. Šesti član sastava, Šveđanin Magnuss Karlsson, koji zbog previše posla ostaje kod kuće, integralni je element u aranžiranju i komponiranju sve nove glazbe Primal Fear. Oni se već niz godina služe snimljenim matricama, jer su vremena jednostavnijeg aranžiranja, kad je bend mogao pomoćnim klavijaturama rekonstruirati studijsku verziju pojedine skladbe na pozornici, davno prošla.
Te je večeri bilo silno ohrabrujuće to što je Rockhouse bio pun. Ne, nisu bili Saxon. Tada je običaj da klub puca po šavovima. Organizator se čak isprva bojao da će koncert morati biti u baru, kao što su tamo primjerice u siječnju ove godine morali svirati Rage i poznati Ozzyjev gitarist Gus G sa svojim Firewind. No Primal Fear su okupili blizu 500 ljudi, što je za razmaženu i od svega dobrog situ austrijsku koncertnu klijentelu velike pohvale vrijedno. Uvijek pomalo suzdržana austrijska publika prilično je konkretno surađivala sa sastavom tijekom koncerta. Doduše, Ralf ju je stalno morao malo podžarivati, ali je to uvijek učinkovito budilo dobro raspoloženu zajednicu. Scheppers ostaje izniman i tako i dalje jedan od najvećih vokalnih velikana cijele ere njemačkog power metala. Doduše, pomaže mu pritom »odebljani eho efekt« s miksete, no Ralf više nije rosno mlad. Ali s obzirom na manje sigurnu predstavu prije dvije godine u Beču, pjevao je doista na visokoj razini. Ostatak ekipe nije ništa manje rutiniran. Gitarski dvojac je s obzirom na nešto manju pozornicu ulazio u manje dvoboja rame uz rame, no Beyrodt i Naumann opet su opravdali svu svoju solističku vrhunskost, a istodobno potresli nevjerojatnom uigranošću. Pogotovo kad je riječ bilo o podijeljenim solažama u mid eight pasažama ili jednostavno o harmoniziranju rifova u tercama. Basist Mat Sinner opet je dobio nekoliko kilograma, ostaje naravno stasita vokalna potpora Ralfu, a njihova dijametralna vokalna suprotnost i dalje nevjerojatno godi u harmonijama. Ničega od toga ne bi bilo bez Francesca Jovina na bubnjevima, koji je napokon bubnjar koji se konačno »primio« u postavi i tako popunio prazninu koja je ostala iza Randyja Blacka.
Primal Fear poslužili su vrlo uravnoteženom set listom. Očekivano su prednjačile nove skladbe, među kojima posebno ističe vrhunska Eye of the Storm, a poprilično su iznenadili integracijom nekih blago zaboravljenih točaka karijere, kakva je primjerice »Jaws Of Death« klasika Under Your Spell. Uvijek su toplo pozdravljeni trenuci albuma »New Religion«. Uz izvrsnu Facing the Truth, Primal Fear izuzetno su iznenadili dodatkom, kad su se prihvatili jedne od najambicioznije zamišljenih kompozicija svoje karijere, izvanredne mini suite Fighting the Darkness. Odsvirana je u cijelosti! Bend je već na početku podigao publiku dvama apsolutnim zimzelenima, Final Embrace i Chainbreaker. Tu su bile skladbe željeznog repertoara Nuclear Fire te završna Metal Is Forever. Primal Fear isporučili su vrhunac baš na kraju. Izvrsnom Running in the Dust vratili su se na prvijenac »Primal Fear« (1998). Za šaljivost i vedrinu na koncertima Primal Fear uvijek brine nestašni Tom Naumann, čovjek bez kojeg Primal Fear jednostavno ne bi bili oni pravi Primal Fear.
Odlično u svakom pogledu. Ako je netko među vama pročitao sve, srdačno se nadam da vas, kao ljubitelje teških zvukova odbrenkanih po klasičnoj heavy metal špuri, ovi retci dovedu u što većem broju na ljubljanski koncert Primal Fear i Riot V, koji je najavljen za nedjelju 21. 10. 2018. To je naime obvezno metalsko pričešće ove jeseni u Sloveniji.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
setlista:
RIOT V:
1. Victory
2. Flight Of The Warrior
3. Road Racin’
4. Johnny’s Back
5. Caught In A Witche’s Eye
6. Angel Eyes
7. Bloodstreets
8. Take Me Back
9. Angels Thunder, Devil’s Reign
10. Swords & Tequilla
11. Warrior
12. Thundersteel
PRIMAL FEAR:
1. Apocalypse (taped intro)
2. Final Embrace
3. Chainbreaker
4. Blood, Sweat & Fear
5. Face the Emptiness
6. Hounds of Justice
7. The Ritual
8. Under Your Spell
9. Nuclear Fire
10. Eye of the Storm
11. King of Madness
12. The End Is Near
13. When Death Comes Knocking
14. Metal Is Forever
—dodatek—
15. Fighting the Darkness
16. Running in the Dust
17. Born Again (taped outro)
