30. izdanje festivala Fuck Off Commercial u Savinjskim Šeščah i tutnjava Interceptor (2018)
Nastupaju: Big Bad Wolf, Fuck Logic, Marax, Interceptor
Lokacija: Šešče (Prebold, Žalec) / Kulturni dom Šešče / Slovenija
Datum: subota, 28.04.2018
30 godina je prošlo od osnutka festivala Fuck Off Commercial. Riječ je dakle o najstarijem festivalu teške glazbe u Sloveniji, koji ove godine slavi lijepi jubilej. Zbog toga su svoje pomalo zarđale zglobove (pa, poveliki niz godina bili su u mirovanju) ponovno pokrenuli legendarni štajerski metalski olujaši Interceptor. Konkretno, pljunuli su u šake i dali ključni doprinos jubilarnom izdanju cijenjenog festivala uz rijeku Savinju. Festival je sudbinski povezan s Interceptor i cijelom ostalom poviješću koja sežu još dalje u prošlost, u vrijeme Epidemic Zone, iz kojih su Interceptor zapravo i potekli. Dakle, nalazimo se u donjosavinjskoj dolini. U ljupkim Šeščama, Prebold je s druge strane brežuljaka, a ni Žalec nije previše daleko odavde. Ako tamo koga pitaš kome pripada, bez razmišljanja će odgovoriti da je Savinjčan.
Organizator je mislio na sve. Baš na sve sitnice. A ono što je bilo najvažnije jest ona plemenita vrijednost koju kroz godine nekako poprilično zanemarujemo. Sloga. Savinjčani su te večeri pokazali nevjerojatnu složnost, složnost od koje se možeš samo učiti. Od zgodnih ulaznica, narukvica, do novinarskih propusnica. Ljubazno i ugodno osoblje na blagajni, u redovima zaštitara, za šankom i uopće. Izvanredna energija, pozitivna vibra i naravno pravi žur. Ugođen po paklenskim notama teških zvukova.
Sat nešto prije devet navečer. Na pozornici su ljubljanski Big Bad Wolf. Ekipa koja je u veljači objavila prvijenac »Outrage of Modesty«. Kvintet izuzetno nabrušen i kremenito uigran. Iznimno sretna kombinacija staroškolskog revitalizma elemenata speed i thrash metala te rock’n’rolla. Bend je u cijelosti odsvirao svoj studijski prvijenac te na kraj dodao komad Ugly, koji je starijeg podrijetla, preuzet s njihova EP-a. Na Rattlesnake je, očekivano, uskočio gostujući violinist Andrej Kopač. Bend je ponovno uvjerio svojom usredotočenošću, karizmom i autorskom prodornošću. Kvintet, kao cjelina. Nešto neugodnosti skupina je doživjela samo zbog činjenice da je na prostoru za sada bilo manje posjetitelja nego što se moglo očekivati. Festival se naime tek otvorio, a glavnina publike tek je počela kapati. Ludi vuk je ponovno snažno zavijao, možda s malo manje žara nego sredinom ožujka u ljubljanskom Orto baru, ali vjerujem da bi uz osjetniju podršku publike taj dojam bio posve drukčiji.
Iza ljubljanskog bijesno zavijajućeg krznaša, na pozornicu su se popeli Braslovčani Fuck Logic. »Jebeš logiku« dakle. To je onaj osjećaj kad matematici jednom za promjenu daš cvek. Snažna smjesa thrash metala stare škole s uključenim elementima death metala. Kvartet s posve autorskim materijalom. I to kvartet koji je na pozornicu pozvao posebnog gosta. Čedu iz sastava Radio Jam. Budući da su Radio Jam hardrockeri, dalo se naslutiti da će Fuck Logic s Čedom na pozornici izvesti nešto izvan konteksta inače uobičajene glazbene kulture Fuck Logic. U spomen na Sergeja Vučerja, velikog ljubitelja AC/DC-a, zajedno su odsvirali Hell’s Bells, Čeda je u ulozi vokala priskrbio izuzetno sretnu vokalnu verziju originala. Bend najavljuje studijski prvijenac. Prema viđenom i čutom angažmana mu ne manjka, a ono što mu sada nužno treba jest još više nastupa i tako skupljanja još više iskustva i kilometraže. Da dečki dobiju dodatna krila i prodornost. Na pravom su putu i vjerujem da će prvijenac biti iskušenje vrijedno svakog grijeha.
Te večeri stigao sam u Šešče poprilično rasplamsan. Ravno iz krajnjeg zapada Slovenije, preko usputne stanke u Kamniku, pa kroz dušomorno vijuganje kroz beskrajne zavoje i ograničenja brzine Tuhinjske doline, doduše, srkao sam pivo kod Florjana za nevjerojatnih 1,80 €, u 16.00 sati, ali se ipak nisam ni toliko raspitao kakav je redoslijed nastupa. U iščekivanju black metalaca Marax, stao sam tako pred pročelje pozornice, gdje nikako nije mirisalo na black metalske uvodne taktove, pogotovo kad se zavrtio i drugi snimljeni uvod, čija je tema legendarne jugoslavenske komedije »Maratonci trče počasni krug«. Naravno. Na pozornicu je naime sletio čuveni presretač, zvučno nazvan Interceptor. Predvođen ultramaratoncima benda Gregorom Čulkom mlađim i Marjanom Padrom (gitara) te Draganom Bagaričem (bas gitara), povratnikom Simonom Cukjatijem (gitara) i Davorinom Štorgljem (bubnjevi). Ovaj je put Čule uvodno smirio publiku da slobodno priđe bliže, jer se ovaj put ne namjerava baciti s pozornice: »Prid’te bliže, saj se ne bom vrgel z odra!« Oni koji su poznavali nekoliko priča vezanih uz taj Čuleov komentar naravno su prasnuli u smijeh.
Bend je ovaj koncert posvetio Sergeju i Tomažu Vučerju. Dvama važnim graditeljima ovog festivala. Muškarcima zaslužnima za rođenje festivala, Sergej je inače napisao većinu tekstova za sastav Interceptor, a Tomaž je svirao bas u Epidemic Zone. Bend je u tom smislu već u najavi napisao da će u svoj koncertni repertoar ubaciti poštenu dozu komada s prva dva albuma. Treba, međutim, imati na umu da je bend već poprilično dugo neaktivan i da se okupio zapravo samo za ovaj koncert. Zato je s obzirom na reputaciju i status skupine ovaj događaj jedan od onih koji će se zasigurno upisati među najvažnije događaje metalskog svemira u Sloveniji za 2018. godinu.
Bend je zračio izuzetnom uigranošću gitarskog dvojca Pader-Cukjati, a vremenom je vladao izuzetno dinamičan, aktivan i pronicljivo precizan ritam dvojac basista Dragana i bubnjara Davorina. A tu je naravno bio on. Jedan jedini. Master Čulk »glavom i bradom«. Kao što sam uvijek govorio. Kad gledaš Čulka na pozornici, znaš kamo spada. Na pozornicu i nigdje drugdje. To je čovjek od glave do pete stvoren da zabavlja ljude. Od same pojave, gestikuliranja, stava, grimasa, svega što radi na pozornici. Tu su i svi komentari te ostale »gluposti« koje mu u danom trenutku roje po glavi i koje širokogrudno dijeli s narodom. Naravno, u dvorani se okupila klijentela koja sve glazbenike poznaje kao svoj džep i obratno. Tako je Čule s pozornice pozdravio nekoliko posjetitelja, nekoliko puta zahvalio onima koji su se brinuli za logistiku i izvedbu festivala, ponajprije Mufiju, koji je tako postao Master Mufi, a bend je svirao izvrsno. I u zvučnom smislu. Zvuk je dakle u svakom pogledu bio sjajan.
Tako je i bilo. Nakon očekivanog Homo Stupidus kojim su otvorili koncert, riječ je o njihovu posljednjem singlu izdanom 2008., bend se prihvatio revizije skladbi s prva dva albuma, čime je nekim teškokategornim veteranima u publici već poprilično miješalo. Bend je dakle kroz repertoar putovao u prošlost, a dvije je točke posebno posvetio sjećanju na Sergeja i Tomaža Vučerja. Provjereno prvorazredan izbor dakle za katapult u bezbožno i bogohulno graveyard metal misnjenje. I Pomarančina Goba zla svakako uz to! Nije izostala ni izbrušena Paparazzo s trećeg albuma »Mora«, na kojoj je glasnice očekivano napeo i karizmatični Marjan Pader. Misprized Death u kombinaciji s gostujućim Boštjanom Bahčem na puhačkim instrumentima, Paderom na dvanaestožičanoj akustičnoj gitari i naravno Čulkom s čistom vokalnom bojom. Bend je redovni dio zaključio tako da je odsvirao još Highway To Hell. To je bila druga obrada AC/DC-a, posvećena ljubitelju te skupine Sergeju Vučerju. Bend je to napravio »po svoje«. AC/DC su dakle dobili svoju verziju te skladbe u graveyard metal formatu.
Za dodatak još i Zadnja žrtev, koja u originalu pripada sastavu Epidemic Zone, a bend ju je snimio već na albumu »The Beginning« (1993), te zaključak koncerta Sepulturinom Inner Self (Sepultura je ona skupina koja je zasigurno odigrala važnu ulogu u definiranju zvuka i stila ranih Interceptor). Ukratko, sva mala i velika povijest ove legendarne skupine u jednom komadu, na jednom mjestu. Punokrvno i strastveno. Nakon ovog koncerta Interceptor su se vratili u stanje mirovanja. Hoće li se reaktivirati ili ne, ostaje misterij. Sam neću ništa nagovještavati, no prema prikazanom osjeća se da je u tim dečkima ostala potencija, naboj, strast. Energija je tu, vatra pročišćenja trebala bi otjerati demone prošlosti, a ako je i konstelacija zvijezda na nebu prava, nema šanse da se savinjska metalska mašinerija ne bi ponovno otkotrljala preko slovenskog metal neba i tako ga još jednom ovila svojom graveyard metal crninom. Pustimo dakle vremenu vrijeme.
Pa, tu nezahvalnu ulogu morali su ovaj put odigrati novorođeni blackmetalci Marax. Riječ je o kvartetu koji u svojim redovima nosi ženski black metal vokal pjevačice Anin. Tu je i Cordurin Tim Draksler, koji je nekoć pomagao Interceptorima, kao što je Bagarič u njegovoj Corduri, i kojeg uz inače poštene corpse paintinge po karakterističnoj pojavi, držanju gitare i bradici nije bilo teško prepoznati. Bend je odsvirao svoj EP »The Abyss Of Illusion«, koji je izašao sredinom travnja ove godine, i zapravo ga premijerno predstavio uživo. Kao ne-ekspert za black metal teško mogu procijeniti kamo bi stilski svrstali skupinu, ali sigurno je da inspiraciju crpi iz bogate skandinavske falange i ostavštine takvih glazbenih napjeva, predvođene Dimmu Borgir, Old Man’s Child, a pojavila se i asocijacija na projekt Covenant. Bend je kulise konkretizirao snimljenim zavjesama sintesajzera i orkestracija, pokazao lijepu razinu kompleksnosti u komponiranju, također i lijepu mjeru teatralnosti, za što je pobrinula Anin. Mračnjaci dakle. Šteta što je faza čekanja bila jako duga. Mislim, gotovo tri četvrt sata. Publika je u tom vremenu (do koncerta) znatno posustala pod težinom viška alkoholnih derivata, a i broj slušatelja u satima koji su se snažno naginjali prema jutru potpuno se desetkovao. Šteta za skupinu. No svaki je početak teži nego što bi čovjek želio. Bend je koncertu dodao i nekoliko obrada svojih uzora te tako ipak sastavio 40 minuta nastupa. Zasigurno skupina koja je vrijedna sve pozornosti. Ne samo zato što njeguje samosvojnu glazbenu figuru u black metalu, nego i zbog pjevačice Anin, koja je zasigurno posebnost skupine.
Kao što sam već oduševljeno natuknuo na početku. Festival Fuck Off Commercial uspio je u svakom pogledu. Odavno nisam uživao u takvoj slozi, takvoj međusobnoj povezanosti ljudi i takvoj organizacijskoj snazi u Sloveniji kao upravo u Šeščama.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
