Autor: Peter Podbrežnik
Mjesto: Hala Tivoli, Ljubljana
Datum koncerta: 12.07.2016
Broj posjetitelja: 2000
Cijena karte: 33/44€
Whitesnake su još jedna od kultnih grupa iz zlatnog doba klasičnog rocka koja se aktualnom turnejom naslova ‘The Greatest Hits’ polako oprašta od vjernih sljedbenika, ako naravno možemo vjerovati riječima njihova karizmatičnog osnivača, poglavice i pjevača Davida Coverdalea da je riječ o njihovoj posljednjoj koncertnoj odiseji. David, koji je svjetsku slavu stekao već kao vokalist legendarnih Deep Purple, još prije nego što je nakon kratke solo avanture stvorio Whitesnake, koji su isprva bili bluesrock kolektiv, pa su u drugoj polovici osamdesetih mutirali u komercijalno superuspješnog hard rock/metal behemota, u svakom će slučaju u povijest ući kao jedan od najboljih rock pjevača svih vremena.
Davidu su glasnice posljednjih nekoliko godina počele poštено zafrkavati, no nakon kratke stanke od čestih koncertnih turneja opet su se misteriozno regenerirale i sada opet pjeva dugogodišnje klasike kako se i dolikuje. Naravno, ne onako kako je to mogao u svojim najboljim danima, jer će čovjek u rujnu ove godine napuniti već 65 godina, ali znatno bolje nego što smo ga bili navikli slušati na koncertnim nastupima posljednjih nekoliko godina.
Whitesnake su u ljubljanskoj Hali Tivoli otvorili svoju aktualnu turneju pa je ta večer u svakom slučaju bila nešto posebno. Sjevernoirski predbend The Answer s bluesom podstavljenim tvrdim rockom djelovao je kao savršeni klon legendarnih Led Zeppelin, zbog čega je najviše oduševio pristaše potonjih, iako je tijekom svog korektno izvedenog nastupa pokazao vrlo malo originalnog zvučnog pristupa. Među imitacijama Led Zeppelin falila je samo još njihova verzija »Stairway to Heaven«, ali to bi vjerojatno bio već previše kompleksan pothvat za bend koji uglavnom prisegne na izravnost i kompaktnost. Dva rijetka trenutka kada su sjevernoirski hard rock zabavljači pokušali zvučati malo samosvojnije ispala su prilično razvučeno i blijedo, tako da je zaista bolje da se i ubuduće drže vjernog oponašanja svojih velikih uzora. Bend iz prosječnosti spašava karizmatični pjevač Cormac Neeson, koji je malo pretjerivao s poticanjem malobrojne i ne previše zainteresirane publike, no ako ni zbog čega drugog, The Answer su barem po stilskoj strani bili sasvim dobar izbor za predbend pa već zato zaslužuju podignut palac.
David i njegova Whitesnake družina vrhunskih instrumentalista na pozornicu su istupili s očekivanim autoritetom i s uvodnim »Bad Boys«, koji potječe s njihova slavnog, superuspješnog albuma »Whitesnake« (1987), publiku u trenu doveli u delirij. Gospodin Coverdale na pozornici i dalje zrači iznimnom vitalnošću i karizmom te prepoznatljivim scenskim pokretima i povremenim psećim zavijanjem i dalje podsjeća na onog neukrotivog šarmera iz video spotova, koji je osamdesetih osvojio glumicu i (sada već davno bivšu) suprugu Tawny Kitaen, iako je već neko vrijeme ponosni djed. Whitesnake hitovi slijedili su jedan za drugim, iako su, kako se i očekivalo, prevladavala komercijalno uspješnija ostvarenja iz druge polovice osamdesetih, kada su David i njegovi suborci otprilike tri godine bili miljenici ‘MTV generacije’ i kada su se njihovi video spotovi iz dana u dan vrtjeli na televiziji.
Izvedbi iz bluesrock ere bilo je, kako se i očekivalo, znatno manje, ako se ne računa to da su originalne verzije hitova »Here I Go Again« i »Crying In The Rain« nastale još 1982., što naravno nije u redu, ali David se može u svakom trenutku izvući da se aktualna turneja jednostavno zove ‘The Greatest Hits’. Naravno, nisu falili ni »Fool For Your Loving« i »Ain’t No Love In The Heart of the City«, koji je sadržavao i djelić »Judgement Day«, standarda s albuma »Slip of the Tongue« (1989). Od ‘stare garde’ u aktualnom je bendu ostao samo bubnjar Tommy Alridge, dok je Reb Beach (Winger, ex-Dokken) nakon četrnaest godina napokon izborio status prvog gitarista u bendu. Michael Devin u bendu je već šest godina, što nije loše za basista Whitesnakea, dok su inače iskusni majstori svojih instrumenata, gitarist Joel Hoekstra (Night Ranger, Trans-Siberian Orchestra) i talijanski klavijaturist Michele Luppi (Vision Divine, Secret Sphere) još prilično svježi pridošlice u ulozi članova Whitesnakea. Oba gitarista i Devin imali su, kako se i očekivalo, i svoje točke, dok je Alridgeov pompozni bubnjarski solo nastup, koji uključuje mlaćenje bubnjeva golim rukama, uslijedio odmah nakon »Crying In The Rain«.
Manje iznenađenje te je večeri bila skladba »Slide It In« s istoimenog albuma, jer se s njega rjeđe izvodi bilo što osim »Love Ain’t No Strainger«, koji je bio treći evergreen te večeri, iako je riječ o jednom od njihovih najboljih albuma. Isto su nas tako iznenadili još jednim standardom s »Slide It In«, »Slow ‘an Easy«. Ništa manje ugodno iznenađenje bila je ljubavna balada s albuma »Slip of the Tongue« (1989), »The Deeper the Love«, koja je među publikom probudila uglavnom sve zaljubljene ‘golubiće’. »Give Me All Your Love« bio je još jedan očekivani »Whitesnake« standard koji ne smije faliti ni na jednom koncertu Davida i njegovih suboraca. Naravno, nisu zaboravili ni na oba ultra hita, »Is This Love« i »Here I Go Again«, uz koje je publika, koja je prilično pohvalno pomagala pjevanjem refrena, očekivano najviše podivljala. Nastup ‘bijele zmije’ i njegove družine u brzom se bisu zaključio na prilično očekivan način nezaboravnom dramom »Still of the Night«, koja inače predstavlja jedan od njihovih rijetkih metalskih trenutaka. David je vokalno najzahtjevnijom izvedbom na kraju potvrdio da ga glasnice opet znatno bolje ‘slušaju’ nego ne tako davno, kada se pogotovo pri postizanju vokalno viših dionica poprilično mučio.
Koncert hard rock legendi, unatoč ne baš malobrojnim skepticima koji su se bojali hoće li do njega uopće doći, u cjelini je prilično lijepo uspio, iako je posjećenost bila daleko od idealne. Ako je ovo bio jedan od posljednjih nastupa Whitesnakea u Coverdaleovoj moćnoj karijeri, može se reći da se još uvijek vitalni čovjek od svojih obožavatelja oprašta na više nego dostojan način. Unatoč prilično žalosnoj slici prije koncerta, broj posjetitelja, među kojima se moglo uočiti i dosta mladih, koji zaslužuju posebnu pohvalu što posjećuju ovakve koncerte umjesto turbo folka, povećao se barem do relativno neuvredljive brojke. Takav podatak ipak ne ulijeva pretjeranu nadu da se zanimanje za rock scenu u Sloveniji ikako poboljšava.
fotografije: Klemen Udovč
Setlista
1. Bad Boys
2. Slide It In
3. Love Ain’t No Stranger
4. The Deeper the Love
5. Fool For Your Loving
6. Ain’t No Love in the Heart of the City / Judgement Day
7. Guitar solo
8. Slow an’ Easy
9. Bass solo
10. Crying In The Rain / drum solo
11. Is This Love
12. Give Me All Your Love
13. Here I Go Again
—bis—
14. Still of the Night
Galerija slika
