Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Jerneja Jerak, Sebastijan Videc
Video: Sebastijan Videc
Mjesto: Sotočje, Tolmin, Slovenija
Datum koncerta: 27.07.2016
Srijeda je za mene počela ranije, jer sam već u dva pogledao nastup hrvatskih death metalaca Infernal Tenebra, koji nažalost nisu bili previše inspirativni. Dobri zvučni uvjeti vrlo su teško skrivali povremene pogreške, koje su se događale pogotovo kod zamršenih tehničkih dionica, a ostavljali su dojam da se s mukom probijaju kroz vlastiti materijal. Možda su jednostavno imali loš dan, ali publiku baš nisu oduševili. (t: David)
Na drugoj su pozornici svoj ambijentalni black metal s optimističnim prizvukom predstavili talijanski Blaze of Sorrow, koji na svom materinjem jeziku pjevaju o prirodi i traženju sebe. Grupa je nekoliko godina bila solo projekt, a 2011. se glavnom akteru Petru pridružio bubnjar Nicolò i od tada stvaraju kao dvojac, a uživo sviraju sa session glazbenicima. Odradili su izvrstan nastup, ali nažalost zbog rane ure ispod pozornice nije bilo puno ljudi. (t: David)
Nešto poslije tri na velikoj se pozornici počeo program koji nije bio baš po guštu podupirateljima pokreta za djecu i obitelj, jer su slijedili nastupi Aborted i Dying Fetus. Prvi su nas ove godine već posjetili u Ljubljani, kad su se s Kataklysm i Septic Flesh zaustavili u Kinu Šiška, a u Tolminu su zadnji put svirali prije dvije godine, kad su na maloj pozornici priredili jedan od najboljih nastupa na festivalu. Predstavili su nam nekoliko skladbi s najnovijeg, devetog studijskog albuma naslovljenog Retrogore, koji su izdali u travnju. Kao što smo od Belgijanaca već navikli, odradili su svoje bez pogreške, pobrinuli se za masakr ispod pozornice i usprkos kiši i ranoj uri prilično dobro napunili prostor. (t: David)
Srijedin dan za slovenske nastupe počeo je s metličkim death metalcima Sarcom na manjoj pozornici. Prilično solidno izveden nastup, ali nažalost zaista bez ikakvih većih iskoraka. Smatramo da bi grupa u kasnijem terminu i s malo više energije na pozornici pred pozornicu privukla više ljudi, no ovako je tek šačica pratila nastup na klupama ispred pozornice. Sve skupa djelovalo je smiješno, kao posjet nastavi. S energijom na pozornici povremeno je iznenadio samo pjevač, a ostali članovi bili su prilično statični. Iskorak se vidi samo u dobrom bubnjaru i u trenucima kod pjevača, kojem se ipak mora zamjeriti poprilično linearan vokal. (t: Klemen)
Aborted je na glavnoj pozornici zamijenio Pro pain, koji je, sudeći po publici, bio dobro iščekivan američki bend, a sami sebe svrstavaju u hardcore metal žanr. Postava od četvorice koja ima iza sebe već poprilično kilometraže, barem sudeći po izdanim albumima. Alfa i omega banda jasno je vokalist i basist Gary Meskil, koji je ujedno i jedini preostali osnivač postave, jer su se ostali u trenutnoj postavi pridružili znatno kasnije. U jednoj rečenici? Odličan nastup koji bi, po našem mišljenju, definitivno zaslužio i termin kojih sat kasnije. Bend djeluje izuzetno uigrano i svaka pozicija u bendu svoje dionice odradi kako treba, tako da je teško nekog posebno izdvojiti. Konkretni rifovi, usklađena ritam sekcija, odlične solaže i čvrst vokal bez popuštanja. Bez sumnje postava koju želimo vidjeti i ubuduće. Bend trenutno predstavlja komade s posljednjeg albuma ovogodišnjeg izdanja naslovljenog “Foul taste of freedom”, izdanog za izdavačku kuću Steamhammer. (t: Klemen)
Drugi bend koji nije najveći obožavatelj ljudskih plodova jest marylandski Dying Fetus. Jednako kao i Aborted, Amerikanci su prilično redoviti gosti na slovenskom tlu. Odsvirali su nam svoje najpoznatije skladbe i »Induce Terror« s njihova nadolazećeg albuma, koji će izaći u veljači iduće godine. Bend se od žanrovskih kolega razlikuje po tome što ga čine samo tri glazbenika, a zvuči kao da ih je barem dvostruko više. Svojom izuzetno kompleksnom mješavinom death metala i slam/grind breakdowna usprkos »zrelim« godinama (John Gallagher ih je ove godine napunio 44) bez po muke nadmašuju veliku većinu mlađih grupa. (t: David)
Razmjerno svježa njemačka heavy metal postava Gloryful je nešto poslije 18.00 počela publiku puniti potrebnom energijom za vrhunce večeri. Bend kod kojeg je već nakon prvih komada jasno kakav bi bio njihov odgovor na pitanje koga ubrajaju među idole. Uvjereni smo da bi odgovor bio Iron maiden, jer im jednostavno prečesto slijede tragom, kako u glazbi, tako i u samoj pozornici prezenciji. Nastup nije bio loš, ali većih iskoraka isto tako nismo čuli, upravo zbog gore spomenutog previše očitog kopiranja. (t: Klemen)
Rossomahaar nastupili su nakon Gloryful, a prije nastupa zanimalo nas je kako će zapravo zvučati njihova mješavina folk-thrash-black metala. Nažalost, ništa pozitivnije ne možemo napisati. Možda bi bilo bolje slušati samo njihovu izvedbu thrasha i blacka bez primjesa folk flaute, jer jednostavno nije pasala bendu. U nastup ruska četveročlana postava ulaže potrebnu energiju i na pozornici nisu samo statisti. Podnošljivo. Ali ne i nešto što bi nam ostalo u sjećanju. Dajmo im vremena, ali s obzirom na 11 godina postojanja, od njih bismo očekivali više. (t: Klemen)
Na glavnoj su pozornici za odmor od brutalnog death metala pobrinuli Graveyard. Šveđani su već nekoliko godina pod okriljem izdavačke kuće Nuclear Blast, koja s grupama poput Kadavar, Blues Pills i novih Opeth nekako ponovno oživljava glazbu karakterističnu za 60-e i 70-e godine. Sve spomenute grupe u posljednje su dvije godine u Tolminu pokazale i odlične nastupe, a Graveyard nisu bili iznimka. Svojom mješavinom psihodeličnog rocka, bluesa i povremenim razigranijim insertima u svojim ugodnim ritmovima ljuljali su prilično brojnu masu obožavatelja i znatiželjnika. Definitivno preporučam pogledati koji njihov nastup kad opet dođu u naše krajeve. (t: David)
Slijedila je bez sumnje najiščekivanija slovenska postava dana, ako ne i festivala. Škofjeloški thrash metalci Sarcasm već su dobro poznato slovensko metal ime. Usprkos izmjenama u postavi ostali su na razini. Kao posljednja promjena, ove se godine pojavio pjevač Grega Čadež (Rise), koji se u bendu još kali, ali je usprkos tome svoju ulogu dobro odigrao. Konstantnu pozornicu energiju svih članova dopunio je upravo on i dobrim animiranjem konkretno pune publike pred pozornicom te ih je natjerao čak i u moshpit. Postavi se ne može zamjeriti, jer djeluju odlično usklađeno, a iskorak je u bubnjaru Alešu Korošcu. Svoj dugogodišnji opstanak na sceni najavili su nadolazećim koncertom povodom obljetnice. U tu su im se svrhu na pozornici pridružili i bivši članovi Aleš i Sandi na basu te Tomi na gitari. Sarcasm su očekivano ostavili odličan dojam i ne sumnjamo u kvalitetno izvedenu obljetnicu. Barem im priprema očito više nego dobro ide od ruke. Barem sudeći po reakciji publike, izdvajale su se skladbe Crematory i Something to believe. Tako je to bio odličan uvod u prve zvijezde večeri na velikoj pozornici, Napalm Death. (t: Klemen)
Na glavnoj je pozornici ponovno došlo vrijeme za glasnu glazbu i blast beatove. Ako sam precizniji – za jako glasnu glazbu i golemu količinu blast beatova. Legendarni grind pioniri Napalm Death donijeli su kaos i anarhiju. U publici se moglo vidjeti mnoštvo raznolikih aktivnosti, od klasičnog slemanja i moshanja, sve do conga vlakića i grupnog plesanja macarene. Usprkos tome što se Barney približava pedesetima, još uvijek ima energiju ljutitog tinejdžera i zaista je odličan frontmen. Između pauza naravno nije manjkalo njegovih društveno kritičnih komentara, koji su svaki put bili popraćeni glasnim pljeskom. (t: David)
Nastup već mnogo puta viđenih njemačkih thrash velikana Kreator ovaj sam put preskočio, jer su na drugoj pozornici nastupali američki death metalci Misery Index, koje sam htio pogledati prvenstveno zato što njihovu bubnjarsku stolicu zauzima Adam Jarvis. Nakon odličnih performansa koje su priredili Ken Bedene (Aborted) i Trey Williams (Dying Fetus), zanimalo me kako će se proći još treći bubnjar death metal trojca. Odgovor: Životinjski. Nastup Misery Index može se jednostavno sažeti riječima »šus u facu« i s odličnim izborom komada izazvali su totalno razaranje i smisleno zaključili brutalni dio programa. Definitivno vrijedno preporuke. (t: David)
Na glavnoj je pozornici potom uslijedio nastup njemačkih Die Apokalyptischen Reiter, koji su se nažalost pokazali kao prvo veće razočaranje festivala. Možda je za to kriva činjenica da je crvena nit dana bio death metal, ili to da su kamo god sam se okrenuo oko mene stajali Nijemci s pivima od 5 €, ali prave energije u zraku jednostavno nije bilo moguće osjetiti. Inače vrlo dobro odsviran materijal postajao je sve predvidljiviji i repetitivniji, a grupa nažalost nije ostavila najbolji dojam. Nakon takvog dana mogli smo poželjeti malo razigraniji završetak na glavnoj pozornici. (t: David)
Nastup Nijemaca nisam stigao pogledati do kraja, jer su se Kreator prije njih prilično oduljili i već nakon nekoliko skladbi bio je jedan sat, kad su na drugoj pozornici počeli svirati Secrets of the Moon. Vrlo ih je teško žanrovski odrediti, no ako bismo nekako sintetizirali sve njihove zvučne elemente, možemo zaključiti samo da je riječ o (eksperimentalnom) black metalu koji nije istog tipa kao npr. Marduk ili Dark Funeral, nego više spore, mračne naravi. Reakcije slušatelja bile su pomiješane, jer su, kao što je već ranije spomenuto, vjerojatno željeli završetak u sličnoj noti kao što je bio cijeli dan prije toga. Tako je još jedan festivalski dan došao do svog kraja, a ostala su nam samo još dva, kratka dana. (t: David)
besedilo: David Bordon & Klemen Udovč
Galerija slika
