Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Kamnik / Mali grad/ Slovenija
Datum koncerta: 18.08.2016
Broj posjetitelja: 150
Cijena ulaznice: 0,00€ (slobodan ulaz)
Ovogodišnji Kamfest donio je na kamniške pozornice i sastav koji već preko 30 godina puni radijske valove vrhunskom glazbom, a ni u zrelijem razdoblju svojeg djelovanja ne popušta. Sekstet Panda sinonim je artističke perfekcije, koja se s 30 godina postojanja, svježe objavljenim studijskim albumom u džepu naslovljenim »Stoletni ples« i tucetom radijskih hitova, koji su s godinama postali narodni zimzeleni klasici, ponovno aktivnije vraća na slovenske glazbene pozornice.
Sastav, koji je početkom travnja ove godine u prostorima ljubljanskog CUK Kina Šiška raskošno obilježio prvih trideset godina djelovanja, ovaj je put nastupio s »oklaštrenim« programom, odnosno na način na koji smo ga navikli slušati. Klasično. Kao bend. Dakle, bez posebnih gostiju, puhačke sekcije te naravno, posljedično, i? S kraćom koncertnom minutažom. Bend je malo pričekao s početkom uvodnog čina jer su se oko sedam sati nad Kamnik nagrnuli crni oblaci koji su, baš kao i dan prije, počeli nemilosrdno liti po prizorištu. Ovogodišnji Kamfest baš i nema najviše sreće s vremenom, ali tako to ide. Prirodu naprosto ne možeš nasamariti. No malo poslije osam sati kiša se ipak smilovala, vrijeme se smirilo i ekipa, kojom nakon svih godina i dalje zapovijeda neiscrpni glazbeni vizionar, klavijaturist, aranžer, skladatelj i naravno prvi pogonski motor sastava Andrej Pompe, otvorila je koncert pred nikako više od sto pedeset posjetitelja – srećom, sa zatvorenim kišobranima (prevrtljivo vrijeme nažalost je uzelo svoj danak). S novom skladbom Kje je ta mož.
Iskusni sastav, koji uz živuću slovensku glazbenu legendu Andreja Pompeta čine još iskričava i obješenjačka nova okrepa na mjestu vokalistice Nina Bauman te odavno ustaljena, prekaljena i oduvijek vrhunska ekipa instrumentalista – Vlado Pirc (bas gitara, prateći vokal), Samo Pirc (gitara), Vanja Vogrinčič (udaraljke, prateći vokal) i Damjan Mulej (bubnjevi) – brzo je uspostavio izvanrednu kulisu profinjenog kemijskog djelovanja gradivnih elemenata Pandinog scenskog zvuka, odnosno scenske pojave i glasa. Iza imena stoje godine perfekcionizma koji prati samo aranžiranje skladbi (Panda u tome oduvijek djeluju kao mini orkestar koji profinjeno spaja mnoge žanrove u sebi svojstvenu glazbenu iskaznicu art pop kulture). Taj filigranski perfekcionizam aranžiranja se tako oduvijek bez ikakvih problema prenosi i na koncertnu pozornicu. Ništa drugačije nije bilo ni na njihovu ovogodišnjem nastupu u Kamniku.
Što se tiče zvuka, na trenutke je, osobito na prijelazima s pokojim »slap zamahom« (i/ili slijedom naglašeno odsviranih viših tonova na tim prijelazima), bas gitara pomalo prekrila ostale elemente, također je povremeno nedostajala veća zvučna snaga klavijatura, a u trenucima kada su svi instrumenti jače tjerali decibele iz sebe, nedostajalo je i veće isticanje glavnog vokala Nine (u zvučnom je miksu instrumenti tada pomalo zaklanjaju).
Inače, bez primjedbi. Nina je vrhunski otpjevala. Nevjerojatno je koliko je brzo naučila ovladati stihovima širokog diskografskog opusa sastava, a uz to je impresionirala doživljenom scenskom igrom, aktivnim kretanjem i komunikacijom, pa je pravi šteta što se onaj noseći zid ruševine pred pročeljem pozornice ne može iskoristiti kao cat walk (bog te pita kakve bi napore organizator morao uložiti da bi Zavod za zaštitu kulturne baštine popustio).Na taj bi način kontakt publike i sastava tijekom koncerta bio još bliskiji i iskreniji. Kako god, Nina zaslužuje super devetku, ili skoro desetku, za svoj briljantni vokalni doprinos. Ostatak ekipe, to jest muški dio, u figurama je izvrsno usklađen, što se ne samo moglo očekivati, nego se s obzirom na staž od Pande i moralo zahtijevati. Kao što rekoh. Profinjeno, mekano, mekše, najmekše. Već skoro »cjepidlački«. U hitu Nepremagljivi, koji je zamotan u ritmove salse i u kojem gitara zvuči po uzoru na Carlosa Santanu (drugi solo), u instrumentalnom su se dijelu na pozornici razmahali Vanja i Damjan udaraljkaško-bubnjarskim duelom te zasluženo požnjeli pljesak publike. Od brojčano desetkovane posjete ionako nije bilo za očekivati tko zna kakve povratne impulse i reakcije, pogotovo uz vremenske prilike koje su posjetitelje tjerale u ukočeno stanje, ali bend je ipak, osobito u trojcu Sive ceste, Nepremagljivi i naravno hit nad hitovima Pandine diskografije Daleč stran, dobro zagrijao srca publike i tako od nje izvukao konkretniju povratnu suradnju.
Bend je malo skratio svoj nastup, a u točkama je konkretno predstavio svoj novi i aktualni studijski album »Stoletni ples« (uz otvarajuću Kje je ta mož i skladbe Stoletni ples, Kakšno sonce, kakšen dan, Ljubimec brez imena i završnu Noro). Bend je setlistu zasolio i izvedbom skladbi Daj nasmeh mi nazaj te Odhajam stran, koje su izašle na trećem studijskom albumu sastava »V poznih nočnih urah« (1995), jer ih na maratonskom nastupu u CUK Kino Šiška (7.4.2016) nisu izveli. Iz repertoara nisu izostali ni hitovi Lino i Kako ga čutim te skladba s albuma »Ecstasy« Ti in jaz. Pritom spoznaja da se novi materijal izvrsno veže na stariji niti ne iznenađuje, jer je nastajao u razdoblju dugog vremenskog intervala od posljednjih deset godina. Dakle? Svi po album »Stoletni ples«!
Nema što. Panda ostaju pojam velike koncertno-izvedbene kvalitete, a sastav s godinama samo sazrijeva i artistički raste. S Ninom Bauman na vokalu dakle su se ustalili. Pjevačica je sastavu skrojena po mjeri, a njezin suvereni i izvrsni nastup u Kamniku u svemu je opravdao nošnju golemih cipela njezinih prethodnica.
fotografije i video: Klemen Udovč
Setlista
1 Kje je ta mož
2. Kakšno sonce, kakšen dan
3. Le sebe še imam
4. Stoletni ples
5. Daj nasmeh mi nazaj
6. Kako ga čutim
7. Ti in jaz
8. Lino
9. Odhajam stran
10. Ljubimec brez imena
11. Sive ceste
12. Nepremagljivi
13. Daleč stran
—dodatek—
14. Noro
Galerija slika
