Večer kitarskih vragolija s Vinnie Mooreom u Bluesiani (2016)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Bluesiana Rock Cafe / Velden am Wörthersee / Austrija
Datum koncerta: 06.10.2016
Broj posjetitelja: 50
Cijena karte: 43,00€ (na dan koncerta) / 38,00€ (u pretprodaji)

Vinnie Moore je još jedan gitarski as koji se pojavio na sceni sredinom osamdesetih i svojim karakterom čudesnog gitarskog virtuoza korjenito utjecao na popularizaciju gitarskog rocka. Rame uz rame s ostalim asovima (kojih tada još nije bilo toliko), kao što su naravno Eddie Van Halen, Joe Satriani, Steve Vai, Tony MacAlpine, Jason Becker, Marty Freedman,… Bilo je to vrijeme velikih nada i (još uvijek) neprestanih glazbenih inovacija. Vinnie Moore se već kao nevjerojatno talentiran klinac u svojim ranim devetnaestima pojavio s gitarom 1985. u reklami za Pepsi Colu. Gitarskog čarobnjaka otkrila je i uzela pod svoje okrilje izdavačka kuća Shrapnel Music, a to mu je omogućilo snimanje i izdavanje prvog albuma »Mind’s Eye« već 1986. Još godinu prije toga Vinnie je svirao gitaru kod staroškolskih speed/thrash legendi američkog metala iz Bay Areae, Vicious Rumors, te se kao autor i koautor upisao na njihov studijski prvijenac »Soliders of the Night« (1985). Kasnije je čovjek, uz snimanje samostalnih albuma, surađivao s ekipom Alicea Coopera i snimio s njim album »Hey Stoopid« (1991), a potom je radio s Jordanom Rudessom (Dream Theater) i njemačkim thrash metalcima Destruction, pa dalje s Glenom Droverom, Michaelom Angelom Batiom te Red Zone Rider. Uz to je objavio i nekoliko udžbenika za sviranje gitare. Povrh svega toga, Moore je od lipnja 2003. iznimno važan član britanskih heavy rock legendi U.F.O., s kojima je između 2004. i 2015. objavio šest studijskih i jedan koncertni album. Uskočiti u golemu obuću jedinstvenog Michaela Schenkera sve je samo ne mačji kašalj.

Ukratko, Vinnie je u Bluesianu sletio tako da je uskočio na koncert koji je vrijedio kao svojevrsni zamjenski termin za otkazani nastup. Točno na isti dan ovdje je sa svojim bratom trebao nastupiti neki drugi Vinnie (znamenita bubnjarska braća Vinnie i Carmine Appice). Vinnie Moore nastupio je s pratećim triom koji je u Bluesiani već predobro poznat, a čine ga tri izvrsna talijanska glazbenika: Nazzareno Zacchoni (gitara), Roberto Pirami (bubnjevi) i Don Roxx (bas-gitara).

Iako je reklamni materijal najavljivao večer blues glazbe, Vinnie je na veliku radost pješčice sljedbenika njegovih samostalnih studijskih radova, uz iznimku dviju obrada pri kraju, izvodio isključivo materijal sa svojih osam studijskih albuma, pri čemu nije zaboravio skladbama Faith i La Grange predstaviti i aktualni, a to je album »Aural Visions« (2015).

Unatoč skromnom odazivu, Vinnie je s ekipom na pozornicu dojurio u pola deset navečer, ljubazno se obratio publici i usput dodao pitanje: »Zašto niste doveli i svoje prijatelje?«. Iz te se diplomatske note odmah dalo naslutiti da bi Vinnie, naravno, puno radije nastupao u dupkom punom klubu. Kako god, čovjek se time nije pretjerano opterećivao. Mogao se držati zvjezdarski, prepoloviti trajanje nastupa, a odsvirao je puni repertoar koji je brojao čvrstih 90 minuta (s bisom).

Na početku je zvuk doista bio »garažni«, priličio bi nekim brzo zaboravljivim alternativnim rock drotarima, a nipošto otkačenim dionicama koje generira bezgranična mašta virtuozne gitarske svirke. Mooreovu gitaru nisi mogao razaznati, ali se srećom cijela situacija sa zvukom ubrzo popravila. Čovjek je s ekipom otvorio koncert u stilu velikog razarajućeg »schreddanja«. Prve tri skladbe datiraju iz ranog razdoblja njegove karijere i čovjek je erupcijskim sonično-zvučnim tornadom pokazao koliko je ultrabrzo i dah oduzimajuće njegovo soliranje, što je križao s nevjerojatnom kontrolom nad instrumentom. Njegova svirka sadrži hrpu neoklasicističkih motiva. Nova Faith ubrzo nakon toga pokazala je i artističko sazrijevanje ovog glazbenika kroz godine, jer je tu Vinnie manifestirao puno više mekoće u konciznim i promišljeno odabranim notama gitarske svirke, a posljedično i jasno uočljive kontrastne nijanse unutar bojanja pojedinih tonova, koji su tako dobivali na opipljivom karakteru emotivne ekspresije.

Vinnie se kroz večer zadržavao na desnom kraju pozornice, izvan pravog dometa scenske rasvjete, pa su se Nazza i Don, koji se u zanatu praćenja velikih glazbenih imena poznaju već poprilično dugo, razmahali na središnjoj i lijevoj poziciji. Uigranost je, unatoč malo ili gotovo nimalo prethodnih zajedničkih proba, bila briljantna. Profesionalci su pač profesionalci. To vrijedi i za izvanredan nastup bubnjara Roberta Piramija, kojemu je Vinnie dodijelio posebnu bubnjarsku solo točku u kojoj je bubnjarski mladac na osnovnom setu, opremljenom s nekoliko činela više, demonstrirao nevjerojatnu brzinu i točnost.

Uz vrtuljak koji nas je provezao kroz odabrane dijelove Mooreove samostalne glazbene karijere, kvartet je pri kraju odabrao đavolski zabavnu izvedbu Cream klasika White Room te nakon sat i petnaest minuta zaključio redoviti dio nastupa. Na usamljene povike i pljesak desetkovane publike kvartet se korektno odazvao i vratio na pozornicu, odsvirao AC/DC standard (You Shock Me All Night Long), pri čemu je skupina najprije izvela cijelu skladbu, a zatim se uz osnovni vodeći motiv skladbe prepustila nekoliko krugova slobodnog jama, a Vinnie je ostavio prostora i Nazzi da pokaže svoje izvanredne ručne vještine na gitari. Vinnie je nastup zaključio u pravom stilu. Svojom autorskom skladbom, izvrsnom Meltdown, preuzetom s istoimenog solo albuma izdanog 1991. U općem zbroju, fantastičan nastup velikog majstora kojeg smo tako prvi put imali prilike vidjeti na djelu izvan njegovih scenskih obveza prema legendarnim UFO, gdje do većeg izražaja u glazbenom formatu legendi dolazi i Vinniejev inače prisutan osjećaj za blues. Čovjek si na samostalnoj turneji daje oduška, vidno uživa u izvođenju svojih autorskih djela, a istodobno je njegov koncert uvijek atraktivan i zbog izvrsnog humora kojim Vinnie tako lijepo zna plesti riječi kroz svoje koncertne šouove. Obveza dakle za svakog zanesenjaka koji teži tome da jednoga dana postane gitarski Konan!