Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Orto bar, Ljubljana
Datum koncerta: 13.01.2017
Prošle su godine Dihurja, Mišota, Dirty Skunks, kako su već gotovo bolje poznati nego pod pravim imenima Črt Batagelj i Matej Ahlin, u Orto baru prvi put tako velikopotezno slavili svoj rođendan. Naravno, ne treba zaboraviti 10. obljetnicu u Kinu Šiška s Vulture Industries i nezaboravnu Dekadu smrada, ali ipak je tada bila riječ o jednoj pozornici i manjem broju bendova. Što su stariji, to su luđi, pa su za svoju 15. obljetnicu na tri pozornice Orta strpali 15 bendova. Doduše, prvo su nastup otkazali Mental Strike, a u zadnji čas i Iamdisease, ali nema veze. Iako je zimska služba već odavno zaboravila onaj dobri stari NNNP, jer su u petak 13. i autobusi jedva probijali put po zasnježenim ljubljanskim ulicama, strah od praznog Orta bio je suvišan, jer je od osam navečer pa sve do ranih jutarnjih sati bio nabijen do pola.
Maratonsku večer otvorili su ljubljanski Morost, kojima je u početku popriličnu smetnju činio prljav zvuk, što je kod progresivnog metala i tako kompleksne glazbe kakvu sviraju Morost osobito problematično. Zvuk se na sreću ubrzo popravio i do izražaja su tada došli močvarni groove, oštar vokal Jonasa Savška, hipnotične repetitivne gitarske linije dvojca Peter Frol/Blaž Zupan i kompleksne kompozicije benda, koji je ovaj put odsvirao lavovski dio komada koji će svoje mjesto vjerojatno naći na drugom studijskom albumu. Tamarine klavijature ovaj put nisu došle do izražaja, što je malo pokvarilo mračnu i mističnu atmosferu koja inače obavija glazbeni lik benda, ali nema veze, nadam se da će nasljednik prvijenca Solace in Solitude uskoro ugledati svjetlo dana.
Budući da su Iamdisease u zadnji čas nažalost otpali, vremenski raspored koncerata u hali malo se pomaknuo, a mjesto Iamdisease zauzeli su tehnički death metalci iz Slovenske Bistrice, Dethrone the Corrupted, koji se spremaju za skori izlazak prvijenca Sepiroth. Dečki su odsvirali vražji set death metala koji je podsjetio prije svega na bendove poput The Black Dahlia Murder i Rivers of Nihil, dakle ponudili su zapanjujuću tehničku potkovanost s povremenim slam dijelovima, začinjenu vrhunskim vokalom i taman dovoljno melodičnosti da cijela stvar ne postane dosadna i jednolična. Masivan zvuk benda, kao i vokal Aleksandra Brgleza, koji je čas rčao kao životinja, a čas vrištao kao ljudska žrtva te iste životinje, temeljito je prodrmao donji kat Orta i stvarno pokrenuo kotačiće duge večeri. Širom otvorenih ruku nestrpljivo čekamo Sepiroth!
Za najsardinastiji trenutak večeri pobrinuli su se veterani Dickless Tracy, koji su najmanju pozornicu Orta napunili do posljednjeg kutka iako su se i sami jedva stisnuli na minijaturni oder. Toliko da si riskirao da se u bar više nećeš vratiti ako iz njega izađeš. Čini se da je bend nakon izdavanja albuma Halls of Sickness i njegova nasljednika Paroxysm of Disgust aktivniji nego ikad prije (iako to zapravo nije točno), jer je trio braće Cepanec i basista Jerneja Rejca postao neuništiva beštija koju je iz sebe ispljunuo sam pakao, jer nije mogao više podnositi glasni death grind i Cepovo neprestano zafrkavanje. Iako su u samim komadima ponekad smrtno ozbiljni, obavezno nadahnuti dobrim horrorom, bogohuljenjem i antikristom, inače morbidnost death metala uživo izvrsno nadograđuju Cepov spontani humor i Teglina kvazi ozbiljna grimasa koja mu se crta na licu dok zahtjevno mlati po bubnjevima. Jedan od boljih, ako ne i najbolji set večeri, no trebalo je još prije kraja nastupa Dickless Tracy skočiti na gornji kat po porciju doom-ćine.
U klubu je naime otkucao »witching hour«, jer su na pozornicu stupile ljubljanske doom vještice Mist, koje u svojim redovima već godinu dana imaju i bradatog maga Blaža Tanška na gitari. Mist su u dobrih pola sata ponudile točno ono na što smo kod njih navikli – varljivo zavodljiv sirenski vokal Nine Spruk, teške i spore doom ritmove u stilu Black Sabbath i Pentagram te okultnu atmosferu. Ovaj put nikakvih posebnih vrhunaca nije bilo, ali bilo je pola sata korektno i suvereno izvedenog dooma, koji u općoj petkovskoj pozitivnoj atmosferi nije baš najglađe klizio niz grlo. A bilo bi i vrijeme za prozračivanje setliste i možda studijski prvijenac…
Na najveću pozornicu Orta potom su stupili metalcoreovci iz Maribora, Splitting the Sky, koji su uši pomazili prije svega fanovima bendova poput As I Lay Dying, Killswitch Engage i Parkway Drive. Mariborčani su odsvirali pakleno dinamičan set kojem se nikako ne može prigovoriti nedostatak energije, jer su je s pozornice slali više nego dovoljno, pa publiku nije bilo teško animirati. Tu se meni osobno ipak sve zaustavlja. Ako još nekako mogu podnijeti poprilično generične rifove i brojne breakdowne, kod pjevnih, čistih vokalnih linija staje mi stvar, njih nikako ne mogu probaviti. Eh, kakoono kažu, svako oko ima svog slikara, ili bolje, svako uho ima svog tvora.
Primamljiviji je stoga bio punkerski šmek s Golliwog na gornjem katu, bendom koji će iduće godine slaviti već dvadesetu obljetnicu djelovanja. Golliwog su pod vodstvom energične bombe, vokalistice Saše, dvoranu protresli šakom nezahtjevnih, lakih, a izuzetno pjevnih i melodičnih te društveno kritičnih, dvominutnih punk himni u stilu bendova poput NOFX, pa Millencolin i Lagwagon. Dobra stara Epitaph ili Fat Wreck škola, dakle, koja pod rukama i iz grla Golliwog još uvijek djeluje svježe i udarno kao i uvijek. Brze dvo- do tro-akordne stvari, uglavnom s prvijenca More Than Meets D.I.Y, ušle su u uši u tren oka, ali nakon dvadeset minuta trebalo je opet pobjeći u donji kat.
Na pozornicu velike dvorane naime su stupili thrash veterani Eruption, koji su zbog svoje relativne neaktivnosti od Negligence preuzeli buktinju slovenskog thrash metala. Od Eruption već godinama i godinama nisam vidio loš nastup i ni ovaj nije bio nimalo drugačiji, jer smo opet dobili pravi thrash šut ravno u čeljust. Eruption još uvijek obilato sviraju komade s još aktualnog albuma Tenses Collide, ali među njih ubace koji mamac ili dva s nadolazećeg albuma, koji izlazi uskoro. On bez sumnje predstavlja jedno od najiščekivanijih izdanja slovenskog metala ove godine, jer novi komadi zvuče vrhunski, osobito epski Drones. Bend se nakon podosta odsviranih koncerata u malo obnovljenoj postavi sjajno slaže i nadopunjuje, od rifovskih bombardiranja gitarskog dvojca Andrej Čuk/Grega Kamenšek, do Teglina potresnog bubnjanja (iako je to već bio njegov drugi nastup večeri) i Nikina baziranja, koje je otkad je u bendu ovaj put zvučalo daleko najbolje, pa će biti zanimljivo čuti što je pripremila na nadolazećem albumu. Buco je iz svojih glasnica izvukao nekoliko izvrsnih krikova, a ja sam opet propustio meni dragi Playing With Matches s prvijenca, which makes me a sad panda :'(
U posve drugačije vode odveli su ljubljanski The Canyon Observer, koji još uvijek (zasluženo) lete visoko na krilima dugosvirajućeg prvijenca FVCK. Dečki su opet odsvirali bolno intenzivan jednosatni set nihilističkog sludge/noise/black metala, s masivnim zvučnim zidom veličine Kineskog. Stanje duha nakon cca. desetak bendova doduše više nije bilo baš uravnoteženo za frekvenciju TCO, ali jasno je da je zvučna perverzija benda opet ispala vrhunski. S obaveznom maglom, stroboskopima i Hopsijem ispod pozornice.
Epsku 15. obljetnicu Dirty Skunks na gornjem su katu zaključili epski black metalci Dekadent, koji još uvijek obilato predstavljaju odličan album Veritas, izdan prije dvije godine. Dekadent su dvoranu već u prvim sekundama zavili u debeli oblak magle i tame te prigušenih svjetala, što je atmosferi same glazbe dodalo samo još više patine. Ako su Dekadent još do nedavno, barem što se tiče koncertnih iskustava, umjeli poprilično oscilirati, ovaj je put postava dokazala da je uigrana, suverena i koherentna. Gitarski rifovi tekli su kako treba, rušilačka ritam sekcija isto tako, Arturov je krik opet bio prodoran, usprkos mjestimice odfuranim čistim, pomalo pogođenim linijama. Trinaest bendova pak naravno još nije bilo dovoljno i petak se u subotu uz odlično raspoloženje prevalio sa zvukovima osamdesetih u donjoj dvorani.
Ok, činjenica je da bi scena postojala i bez Dirty Skunks, ali bila bi bez njih mnogo suha, dosadna i neusporedivo manje živa, a koncerti bi se vjerojatno odvijali samo po najopskurnijim beznicama. Veseli tvorčići jesu i ostaju underground stormtrooperi. A ako su stormtrooperi poslovično najgora vojska u galaksiji, Skunksi su stormtrooperi s Jedi moćima. Sve najbolje i hvala!
Galerija slika
