Bridear – senzacionalni isključivo ženski kvintet i utjelovljenje velike japanske marljivosti (2017)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum koncerta: 20.02.2017
Broj posjetitelja: 100
Cijena karte: 10,00€ (u pretprodaji) / 13,00€ (na dan koncerta)

Bridear, japanski isključivo ženski metal kvintet osnovan 2011. u gradu Fukuoka, na europskoj je turneji posjetio i slovenski glavni grad. K nama su cure došle predstaviti svoj prvi studijski album naslovljen “Baryte”, koji je izašao prošle godine.

Japanski su glazbenici oduvijek slovili po posebnostima svoje glazbene percepcije, pa tako i po posljedičnoj »čudakovosti« u izražavanju glazbene umjetnosti, i već su po toj strani posjeti njihovim koncertima uvijek bili iznimno privlačni. No, djevojke iz ekipe Bridear zapravo su na oko jedva punoljetne gospođice, koje u glazbenom smislu ne predstavljaju nikakvu posebnost. Ali kad uzmeš u obzir njihovu mladost i činjenicu da su cure, njihov opus dobiva višu cijenu. Uostalom, skupini se možeš samo naklonuti kad te uvjeri i osvoji tijekom samog nastupa.

Ovaj posjet Orto baru bio je jako zanimljiv. Bez predgrupe, bez puno energetskog ulaganja koje potrošiš čekajući glavnog izvođača i bez ikakvih očekivanja. Stvarno sam se bojao da će koncert biti prazan. Naprotiv. Barem se stotinjak ljudi okupilo u maloj, odnosno gornjoj dvorani Orto bara. Nećete vjerovati. Lica koja većinom ne susrećeš na metal koncertima u Sloveniji. Dakle? Da. Studenti japanskog i njihovi prijatelji. Kad su cure u pola jedanaest navečer zauzele svoje položaje, publika se pomaknula iz pozadine sasvim do ruba pozornice. Čim su nadobudne mlade dame upalile svoje strojeve, ludovanje je počelo. Pravo ludovanje. Energija u Orto baru bila je izvrsna. Ljudi su bučno reagirali, a barem polovica posjetitelja se tijekom koncerta i konkretno natjelovježbala.

A Bridear? Osim basistice Haru, nisu bile odjevene u neveste, što bi se moglo očekivati prema videosnimkama njihovih koncertnih nastupa. Publici su podarile tuču osmijeha, pred kojom otkazuje cijela američka glumačka škola. Bez obzira na to što je mješavina power metala i metalcorea djelovala predvidljivo, cure su ostavile bez daha onim što su pokazale. Kompozicije su, s obzirom na to da dolaze iz ženskog svijeta mašte, sve prije nego lagane. Sastavljene su od više vodećih motiva, više ritmičkih ključeva, više melodija. Sadrže razrađene uvodne i završne dijelove. Isto tako, cure su ostavile bez daha brzinom koju razvijaju u skladbama. Ultrazvučnost rođena! Obje gitaristice, Mitsuru i Misa, ravnopravne su u solažama, gdje prsti jure po vratovima gitara s perjanom lakoćom, a curi sviraju ekstremno brze solističke pasaže tako briljantno da su s lakoćom primjer i mnogim slovenskim gitaristima koji vječno proučavaju tehniku sviranja gitare Alberta Einsteina.

Dakle, neoklasicistički pristup u školi sviranja gitare, blizu švedskoj školi. Odmah postaje jasno zašto su, recimo, Y.J. Malmsteen, Chris Impelliterri i Paul Gilbert u Japanu oduvijek nevjerojatno popularne gitarske figure. Japanci su oduvijek jako cijenili tehničku besprijekornost križanu s paklenom brzinom. Provjerite samo japanskog gitarista mlađe generacije imenom Syu, njegovu posljednju solo ploču, projekt Animetal ili / i ploče njegove skupine Galneryus. Puknut će vam film od paklene brzine informacija koje se šire odsviranim materijalom. Gitarske pasaže u tercama Bridear naravno obavezno povremeno povuku i na Iron Maiden, a istodobno je zanimljivo križanje tih staroškolskih metal navika s modernim pristupima koji vuku na zvučnost metalcore sastava. To vrijedi osobito za implantaciju pasaža punih »breakdowna«, odsviranih na gornje tri žice niže režeće ugodbe i spuštenih bas linija. Nevjerojatna mješavina staroga i novoga. Sve je to popunjavala izvrsna Kai za bubnjevima, a posebno je oduševilo njezino tabanje dvostruke bas bubanj pedale kojom je punila raspoloživi prostor u skladbama.

U vokalnom smislu pjevačica Kimi je fenomen. Čak i u smislu treba li je uzeti posve ozbiljno ili ne. Ne znam je li itko u klubu te večeri shvatio na kojem jeziku pjeva. Naslovi skladbi naravno su napisani na engleskom, ali kad cura pjeva, nisi siguran koji jezik koristi. Nije ni japanski, ni engleski. Vjerojatno »pojapanjeni« engleski. Iz korijena preinačen. Nevjerojatno simpatična pjevačica nekoliko je puta ekstremnim visinama na granici probojne sinusoidne piskavosti gotovo probušila bubnjiće prisutnima. Glasom su joj pomagale gitaristica Misa s growlovima i basistica Haru.

Izvrsno je i iskorištavanje pozornice. Cure su nevjerojatno dinamične. Čupanje uokolo. Obje gitaristice zauzimaju središnju poziciju uvijek kad sviraju u tercama, a isto tako zauzimaju središnji položaj kad solirају. Pritom mogu izmjenjivati i više »lead break« pasaža. Kao što rekoh. U svemu što čuješ kad gledaš Bridear, ima ogromno garanja, garanja i samo garanja, što samo dokazuje kako su Japanci marljiv narod. Stvari kojih se Bridear laćaju, ostvaruju s nevjerojatnom zauzetošću, srčanošću i žarom. Cure su tijekom nastupa neizmjerno uživale. To je bilo jasno vidljivo, kao dan.

Koncert je završio za sat bez deset minuta. Kao da si mignuo. Nije bilo junaka koji bi izrekao ikakvu primjedbu (možda samo zbog zamućenog zvuka gitara u prvoj trećini koncerta), nego samo osjećaj priznanja za pokazanu scensku nepopustljivost i nevjerojatno proživljenu izvedbu, začinjenu izvrsnom žetvom stvaralačke mašte te perfekcionizma i tehnički dovršene izbrušenosti. Što se tiče opće glazbeno-stvaralačke razine ženskog svijeta, Bridear su doista svojevrsna atrakcija i fenomen vrijedan svake zavisti, kojeg morate barem jednom u životu doživjeti i vi, i to na koncertu. Pet apsolutnih »slatkiša« koji iz dubina svojih duša izvlače pravog koncertnog demona!

fotografije: Klemen Udovč