Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Kranj / Transtation SubArt / Slovenija
Datum koncerta: 21.03.2017
Broj posjetitelja: 30
Cijena karte: 10,00€
Neil Zaza je što jedan u nizu gitarskih supertitana, odnosno akcijskih superheroja sviranja gitare, koji pripadaju purizmu struje instrumentalnog gitarističkog izražavanja, snažno nadahnutog likom i djelom klasika. Zato je njegov stil sviranja ultra muzikalan, snažno neoklasično začinjen. Melodija kraljuje na svakom koraku Neilove svirke. A brzina njegovih ekstremno vještih prstiju nije ništa manje vražja. Kad bismo tražili paralele, Neila bismo mogli strpati negdje između Joea Satrianija, Tonyja MacAlpinea i Michaela Angela Batia.
Čovjek je izuzetno cijenjen na svjetskoj glazbenoj sceni. Svakako nije toliko slavan kao njegov kolega Satriani, koji si može priuštiti najskuplje i najbolje glazbenike u svojoj pratećoj postavi, ali nema veze. Koncerti Neila Zaze obveza su za sve vas koji se nepovratno palite na neobuzdanu narav bezgraničnih perverzija, kakve isporučuje duhovitost »slobodnjačkih« gitarskih akrobacija.
Neil Zaza se dakle vratio na europske pozornice. S opsežnom turnejom. Na posljednjem posjetu Sloveniji sudjelovao je kao dio prateće postave basista T.M. Stevensa, kad se T.M. s ekipom zaustavio na relaciji Postojna-Ljubljana-Maribor. Neil pak te turneje ne može zaboraviti, pogotovo ne uvodna tri slovenska termina, kad je T.M.-om Stevensom ovladala alkoholna opsesija i »potresavica«. Ovaj put je vrli gitarist uzeo stvari u svoje ruke! S basistom Walterom Cerasanijem i bubnjarom Joeom Czeckajem oblikovao je format udarnog rock trija te krenuo na samostalnu turneju! Tako je već 10.03.2017. posjetio ljubljanski SOHO (bivši lokal Guliver – na križanju Topniške, Vilharjeve i Šmartinske), a jedanaest dana kasnije javio se i u kranjskom Transtation SubArtu, gdje smo čovjeka presreli i mi iz RockLinea.
S obzirom na to da je kranjsko mjesto događanja posjetilo dobrih dvadesetak glava (a u ljubljanskom Sohu navodno nije bilo puno bolje, ako uopće), ni Neil si nije pretjerano razbijao glavu oko toga. Negdje četvrt iza devet navečer udario je na prednji dio pozornice s velikim osmijehom na licu, koji zapravo nije odražavao unutarnje stanje njegova duha. Čovjek bi naime želio pun klub. Kako god. Kombinacija autorskog materijala snažno nadahnutog klasičnom glazbom, kojom zapovijedaju optimizam i himničnost vodećih motiva, izvedba provjerenih »zapaljivaca« klasika ere rocka, među njima Carry On Wayward Son (Kansas), Purple Rain (Prince), Highway Star (Deep Purple) i silno smjela preradba AHA-inog hita Take On Me, uz podršku Neilovih varijacija klasičnih djela Beethovena i Bacha, nije ostavila ravnodušnima one na mjestu događanja. Sat i dvadeset minuta briljantnog pretraživanja gitare »uzduž i poprijeko« te vrhunska uigranost trija. Bomba u jednom zamahu!
Svakako je nastup krio rezerve, jer se bend potrudio samo koliko je dobio podrške od publike. Dakle profesionalno i u svemu kompetentno. U suzvučju rutine i enormnog koncertnog iskustva, koje je Neil počeo skupljati još u osamdesetima, kad je osnovao svoj prvi hard rock bend zvan? Zaza naravno. Za nešto više, na ovaj bi koncert morao doći pak više ljudi. Dakle kratka, ali slatka kušnja!
Galerija slika
