Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Plovdiv / Stari rimski amfiteatar / Bugarska
Datum koncerta: 24.09.2017
Broj posjetitelja: 4500
Dva dana nakon nezaboravnog koncertnog spektakla u bugarskom Plovdivu i tamošnjem starorimskom amfiteatru, gdje su nastupali Devin Townsend Project i među ostalim odsvirali u cijelosti, od prve do zadnje note, svoj nezaboravni studijski album »Ocean Machine«, isti su prostor naslijedili Marillion. Ako sam posve egzaktan, između ta dva koncerta u Plovdivu trebao je biti još jedan. No on je otpao zbog premalog broja prodanih karata. Tako je odlazak na koncert Manfred Mann’s Earth Band naprosto pao u vodu, a trodnevni boravak usred Plovdiva zaokružili smo koncertom kultne britanske art progrockerske postave.
Amfiteatar u Plovdivu prima između 5000 i 7000 posjetitelja. Koncert Devin Townsend Projecta bio je na tom prostoru posve rasprodan. Na koncert sastava Marillion ipak je došlo nešto manje ljudi. U generacijskom raskoraku moglo bi se reći da su na Marillion zapravo došli roditelji onih koji su prije dva dana ovdje gledali koncert Devina Townsenda. Još oko pola osam navečer djelovalo je da prostor neće biti posve popunjen, no tribine su se do osam navečer potpuno napunile. Na tribinama je sjedila hrpa turista, osobito iz Velike Britanije, koji su zauzeli najbolja mjesta amfiteatra, za koja je naravno trebalo dublje zaviriti u džep. Odjeveni u tipičnu fanovsku nošnju odnosno »Marillion kičeraj«, tako su već izdaleka pokazivali svoju pripadnost grupi, a pritom su se još prije koncerta marljivo opskrbljivali vrčevima piva. Njihov se fanatizam doduše ne može usporediti s »Rush trekijima«, ali se mogu povući srodne paralele.
Marillion smo u amfiteatru gledali već prošle godine, kada su momci nastupili 10.09.2016. u talijanskoj Veroni i već je tamo bilo jasno da su takva mjesta glazbi kakvu stvaraju Marillion naprosto skrojena po mjeri. Već na početku je bilo jasno da će nastup Marillion u plovdivskom amfiteatru biti nešto posve drugačije, jedinstveno i nezaboravno. Kvintet već drugu godinu zaredom obilno predstavlja svoj aktualni studijski album naslova »F.E.A.R.«, ili »ljubimački« rečeno »Fuck Everyone And Run«. Marillion su posljednje dvije godine zapravo neprestano svirali po pozornicama. Tako smo ih i krajem ovogodišnjeg srpnja uhvatili na njemačkom festivalu Rock Of Ages, gdje su odsvirali album »F.E.A.R.« u cijelosti. No ondje nisu nastupili kao glavni nositelji pa su bili vremenski ograničeni. Ovaj put situacija je bila drukčija. Koncert grupe Marillion uvijek traje dobra dva sata. Tako je bilo i u Plovdivu.
Malo iza osam navečer na pozornicu su tako stupili Steve Hogarth »H« (vokal, gitara, klavijature, udaraljke), Steve Rothery (gitara), Pete Trewavas (bas-gitara, prateći vokal), Mark Kelly (klavijature, prateći vokal) te najstariji član ekipe Ian Mosley (bubnjevi). Uz gromoglasne ovacije marljivo su zauzeli svoja mjesta i u stilu velikih rutiniranih majstora otvorili svoj novi koncert. Grupa je očekivano uvodni dio koncerta podredila izvedbi točaka s aktualnog albuma »F.E.A.R.«, no ovaj ga put, za razliku od koncerta u njemačkom Seebronu, nije izvela u cijelosti. Nakon uvodnog Eldorada uslijedio je »Marbles« hit You’re Gone, a teatar je posljedično potresao val gromoglasnog oduševljenja publike. I na ovaj koncert Marillion su pristupili u stilu velikih glazbenih gospodara koji ništa ne prepuštaju slučaju, nego složno slijede samo jedan cilj. Izvedbenu perfekciju i predavanje užicima sviranja vlastite autorske glazbe, koja u glazbenom svemiru ovog sunčevog sustava vrijedi kao apsolutni unikat. Muškarci sazrijevaju s godinama. »H« je opet otpjevao fantastično i na vrhunskoj razini, čovjek koji radi čuda svojim »grlom« i falsetom, pravi vokalni kameleon, pjevač tisuću glasova i glasovnih nijansi. Uz sve to je »H« u stilu velikog scenskog glumca dozirao izvedbu točaka dopunjujući ih proživljenom gestikulacijom, vijugao u najneobičnijim pozama, dvaput posve sišao s pozornice do ruba zida koji je odvajao prazni parter od tribina i tako dodatno podgrijavao publiku. U jednoj od stanki netko iz publike gromoglasno je povikao: »Steve I love you!!!« i »H« je to majstorski preokrenuo te posljedično nasmijao cijeli teatar rekavši: »Where are you?!? Are you good looking?«.
Cijeli nastup ponovno je pratila bogata scenska kulisa obilnih reflektorskih snopova i tematskih filmskih projekcija koje su krasile pozadinu scene. Rothery se smiješio tijekom koncerta, više puta je prilazio solažama čak i zatvorenih očiju, a njegovo specifično gitarsko sviranje ponovno je na nevjerojatan način dočaravalo utjecaje Davida Gilmoura, Andyja Latimera i Stevea Hacketta. Izuzetna kontrola nad tonovima, izvanredna finomehanika. Mekano i profinjeno. S druge strane je svojim energičnim brundanjem kontrastno ispunjavao prostor Trewavasov znameniti bas, a svu tu kemiju i grabežljivost stvorenih ugođaja kod Marillion ne bi se moglo zamisliti bez profinjenog Marka Kellyja na klavijaturama, uz čije je dionice cijela glazbena predstava valovila na golemim valovima uzburkanih strasti i emocija.
Bend je u repertoaru odsvirao očekivanu Fantastic Place, a u završnom krešendu Marillion su se albuma »Marbles« dotaknuli još dvaput, i to vrhunskom Neverland (na kraju regularnog dijela) te prvim bisom, koji su otvorili s Invisible Man, što je ponovno izazvalo val snažnih emotivnih reakcija publike. S remek-djela zvanog »Brave« (1994) Marillion su ponovno izveli skladbu Mad, koju inače opet vrlo rado sviraju na pozornicama posljednjih nekoliko godina karijere, nije iznenadila ni ponovna integracija skladbe King, kojom su se poklonili preminulim zvijezdama rock’n’rolla, pri čemu se u popratnoj filmskoj projekciji začudo nije moglo uočiti lik jedinstvenog Franka Zappe. Sa »Sounds That Can’t Be Made« momci su izveli izuzetnu naslovnu skladbu i odmah iza nje energični Power. Bend je publiku doveo u delirij osobito izvedbom jedine skladbe nastale u osamdesetima, kada se prihvatio klasika Sugar Mice s albuma »Clutching At Straws«. U repertoaru su svoje mjesto našle i skladbe Afraid of Sunlight, Real Tears for Sale i Man of a Thousand Faces. U drugom bisu bend je iznenadio izvedbom skladbe Three Minute Boy s albuma »Radiation« i dva dobra sata prošla su kao da si trepnuo okom.
Novo druženje s magijom koja te drži još poveliki komad vremena, nakon koncerta u stanju zanesenosti, u nekakvom paralelnom svijetu, onkraj stvarnosti i logičnog. U svijetu glazbe Marillion. Jedinstvenom svijetu, koji se rađa uvijek iznova samo na koncertnim susretima s ovom izuzetnom artrock grupom. Grupom koja sve stavlja na kartu ambijenta i emocija. I opet su začarali i očarali svoju publiku. Marillion tako i dalje ostaju glazbeni briljant potpunog autorskog unikata i jedinstvenog karizmatičnog izraza, sebi svojstvenog i samoniklog glazbenog zanata. Još jednom više jednom riječju nezaboravno.
Setlista
1. El Dorado:
– I. Long-Shadowed
– II. The Gold
– III. Demolished Lives
– IV. F E A R
– V. The Grandchildren of Apes
2. You’re Gone
3. The Leavers:
– I. Wake Up in Music
– II. The Remainers
– III. Vapour Trails in the Sky
– IV. The Jumble of Days
– V. One Tonight
4. Fantastic Place
5. Mad
6. Afraid of Sunlight
7. Sugar Mice
8. Real Tears for Sale
9. Sounds That Can’t Be Made
10. Power
11. Man of a Thousand Faces
12. King
13. Neverland
—bis I.—
14. The Invisible Man
—bis II.—
15. Three Minute Boy
Galerija slika
