Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Vrba u Koruškoj (Velden Am Wörthersee) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 14.11.2017.
Broj posjetitelja: 70
Cijena karte: 47,00€ (u pretprodaji) / 53,00€ (na dan koncerta)
Do sada smo na pozornici mogli gledati samo verziju L.A. Guns bez Phila Lewisa u postavi. Dakle. Osnivač i gitarist Tracii Guns doveo je svoju verziju L.A. Guns u Europu, i to prije nekoliko godina čak u ljubljanski Sputnik, pa u obližnji talijanski Ronke (blizu tršćanske zračne luke). A verziju L.A. Guns s Philom Lewisom nismo imali sreće ikada doživjeti uživo na našim koncertnim epopejama.
Toga se više i ne mora žaliti, jer su se dvojica momaka nakon petnaest godina ponovno udružila pa su L.A. Guns iz dvije verzije sastava postali opet jedan jedini, onaj u kojem veza dvojice malo prije citiranih glazbenika funkcionira »sudbonosno pečatno«, to jest optimalno, i stvara onu energiju, vibraciju, pa i skladateljsku i izvedbenu snagu koja nam je dugo nedostajala. Dakle, nešto što u tandemu mogu ostvariti samo Phil Lewis i Tracii Guns. Iznimni karakteri, iznimni glazbeni talenti. To potvrđuje novi album sastava naslovljen »The Missing Peace«, a potvrdio je to i susret sa sastavom u Bluesiani.
No polako. Pred L.A. Guns, društvom od nekih 70 posjetitelja, među kojima su (s obzirom na posoljenu cijenu ulaznice) iznenađujuće prednjačili posjetitelji iz države na tromeđi s najnižim BDP-om – pogodili ste, dakle iz Slovenije, nastupili su irski glam rock revitalisti Stone Trigger. Kvartet kojim zapovijeda drzak, a nadmen pjevač Tommy Rockit, u četrdesetak je minuta više nego izvrsno zagrijao prisutne svojom zajedljivom »razgolićenom i sirovom« rock’n’roll energijom, prelivenom dozom zarazne punkerske arogancije i začinjenom razuzdanošću. Bend je predstavljao ovogodišnji album »G.H.O.S.T.«. Ozvučenje taman na granici još prihvatljivog za malu sobicu Bluesiane, u kojoj su se prozori i zidovi doslovno tresli. Nekoliko zvučnih peripetija tijekom nastupa, nekoliko manjih kiksova, ali to je koncertna činjenica svakog izvođača. Srčanosti svakako nije manjkalo, Rockit se pokazao kao izvrstan frontmen i čvrst komunikacijski most između benda i publike. Sastav je nastup začinio i svojom verzijom Thin Lizzy klasika Waiting For An Alibi, a zatim i temeljito preokrenutom verzijom skladbe Larger Than Life (original pripada Backstreet Boys), kojom su publiku naposljetku ipak natjerali na čvršću suradnju. Zeleni dres irske nogometne reprezentacije razapet na jednom od Marshalla nagovještavao je da je irska reprezentacija upravo u vrijeme koncerta Stone Trigger u Bluesiani igrala važnu utakmicu koja bi je u slučaju pobjede odvela na svjetsko prvenstvo, no Danci su ih usred Dublina nažalost otresli, i to konačnim rezultatom 1: 5.
L.A. Guns su poslužili zabavnim uvodnim dijelom. Na pozornicu je naime iznenada utrčao sam Tracii i počeo pripremati zvuk i ugađati svoju gitaru. Za pozadinu je odabrao Ozzyjevu klasiku Dairy of a Madman, bend mu se uskoro pridružio na pozornici i kroz uvodnu skladbu se »kalibrirao« na pravu temperaturu i ugođenost. Posljednji je na pozornicu »provalio« pjevač Phil Lewis, a bend je »zarežao« u nabrijanu novu skladbu The Devil Made Me Do It. Publika je navalila na sam rub pozornice, a prostor ispred nje postao je u tren oka strahovito skučen. Osobito uz slijed klasika Electric Gypsy, Over the Edge, Bitch is Back te Sex Action. Definitivno odstrel na kultne »Hollywood Vampires« i prvijenac »L.A.Guns«! Posljedično intenzivno sudjelovanje publike, osobito u sredini, za što su se pobrinuli upravo posjetitelji iz Slovenije, koji su vrlo dobro baratali repertoarom sastava. O tome se uvjerio i sam Phil, kad je publici prepustio nekoliko stihova, a pritom joj se, za svu iskazanu podršku, nije zaboravio srdačno zahvaliti.
Inače, nas je zanimalo ponajprije funkcioniranje sastava. Fantastičan koncert. U svakom pogledu. Tracii Guns ostaje »kralj« svog posla, a po samoj energiji koju zrači s pozornice, ovaj karizmatični gitaristički vrač zasigurno je i najpristupačniji član ekipe. Kvintet je cijelo vrijeme dobacivao sočne šale, pri čemu su se momci podrugljivo zafrkavali, a uvod u taj domino efekt priredio je sam Tracii, koji je na početku The Devil Made Me Do It teatralno uštipnuo Phila za stražnjicu, a zatim prstom pokazao na bubnjara Shanea Fitzgibbona, kao da je to napravio baš Shane. Momci znaju baratati publikom i rođeni su majstori scenskog šou teatra. Lewis još uvijek ima izvanredno dobro očuvan vokal, karizmu, srčanost, otrovan pogled kojim opčinjava. S tim vokalnim karakterom, koji je te večeri blistao u Bluesiani, baš sve L.A. Guns klasike doista optimalno i fenomenalno funkcioniraju. Tracii Guns je s nevjerojatnim intenzitetom strasti i emocija pokazivao svoje gitarističke majstorije i apsolutno dominirao pozornicom, jer je na njoj zauzimao trećinu prostora. U uvodu Over the Edge poslužio se violinskim gudalom, a tijekom koncerta više je puta koristio i theremin, inače naslijeđenu maniru svog velikog uzora Jimmyja Pagea. Pri izvedbi posvete Princeu skladbom Purple Rain, Lewis i Guns posve su se povukli s pozornice i prepustili je preostaloj trojici. Na vokal je stao ritam gitarist Michael Grant, koji je u sastav došao 2013., a prije toga je svirao i pjevao u bendu Endeverafter. On je tu točku naravno iskoristio ne samo da pokaže pjevačke vrline, nego ponajprije da pokaže i izuzetnu ručnu spretnost u sviranju gitare, jer je u skladbu na svoj način ubacio i (blago rečeno) razarajući solo. Slijedio je veliki finale, kad je bend nanizao jednu za drugom propuštene koncertne favorite, odnosno skladbe s albuma »Cocked And Loaded« (Malaria, Never Enough, The Ballad Of Jane te završna Rip and Tear), pri čemu je posljedično (namjerno) iz oživljene publike iscijedio i posljednje kvante energije, odnosno energetski krešendo povratnih reakcija velikog oduše vljenja prisutnih.
Zanimljivo je da je sastav odlučio odsvirati samo tri skladbe s novog albuma »The Missing Peace«, koji je usput opravdao sva očekivanja i na nevjerojatno posrećen način uhvatio »priključak« s esencijom klasičnih L.A. Guns albuma. Među njima je sastav ipak poslužio izvedbom jedne od zanimljivijih i, s obzirom na poznati renome sastava, neobičnih kompozicija, kad se prihvatio inače izvrsne The Flood’s the Fault of the Rain. Nju je Lewis popratio uvodnim komentarom da je nekako u stilu kulta The Animals, House of the Rising Sun.
Izvanredna kemija, uigranost, karakter, suverenost i izvedbena snaga. Sve funkcionira fenomenalno. Kombinacija Lewisa i Gunsa dakle je esencijalna, ključan je element koji dočarava onu pravovjernu sliku L.A. Guns. Slika koja nam je sve ove godine nedostajala istodobno je i slika za koju se nadajmo da će (p)ostati stalnica novih vremena, s kojom će L.A. Guns još dugo godina razveseljavati svoje obožavatelje. U tom smislu zasigurno ostaju dužni svojim obožavateljima, no u Bluesiani su svojim svijetlim i izvrsnim nastupom otplatili konkretan dio tog duga. Odlazak na koncert ovako formatirane postave L.A. Guns ostaje tako u novim vremenima sveta obveza svakog ljubitelja hard rocka, glam metala te dražesnih i, naposljetku, slikovitih vremena losanđeleskog Sunset stripa.
Setlista
STONE TRIGGER:
1. Intro
2. Children of the Night
3. Rattle Your Bones
4. Black Venom
5. I Declare War
6. Masquerade
7. Moyano Drum Groove
8. Gotta Get It
9. Show Your Hands
10. Waiting For An Alibi
11. Larger Than Life
12. Edge Of Insanity
L.A. GUNS
1. Intro (Diary of a Madman)
2. The Devil Made Me Do It
3. Electric Gypsy
4. Over the Edge
5. Bitch Is Back
6. Sex Action
7. The Flood’s the Fault of the Rain
8. Speed
9. One More Reason
10. Kiss My Love Goodbye
11. Purple Rain
12. Malaria
13. Guitar Solo
14. Never Enough
15. The Ballad of Jayne
16. Rip and Tear
Galerija fotografija
