Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: St. Veit a. d. Glan / Herzogburg / Austrija
Datum koncerta: 09.06.2018
Broj posjetitelja: 120
Cijena ulaznice: 28,00€
U idiličnom austrijskom gradiću Sankt Veit an der Glan kao posebni gost svjetski afirmiranog mađarskog jazz rock fusion/world music sastava Djabe boravio je legendarni gitarski velemajstor Steve Hackett, koji je prvi put zaslovio kao član kultne engleske progresivnorock grupe Genesis, a kasnije si je izgradio sjajnu i iznimno raznoliku solo karijeru. Gospodin Hackett sa sastavom Djabe povremeno surađuje još od 2002. godine. Zajedno su snimili već čitavu plejadu koncertnih albuma te sudjelovali na dva Djabe studijska projekta, među njima i na aktualnom studijskom albumu »Life is a Journey – The Sardinia Tapes« (2017).
Godine 2009. Djabe su nastupili i kod nas, i to u Slovenj Gradcu, što je ujedno bio Steveov prvi posjet Sloveniji te naše prvo druženje s njim, koje smo prije koncertnog nastupa većinom proveli uz lokalni zdenac. Ovaj put Steve nije bio usamljen posebni gost svojih starih mađarskih prijatelja, jer mu je na pozornici društvo pravio raznoliki islandski bubnjar/udaraljkaš Gulli Briem, koji se na dvije različite bubnjarske odnosno udaraljkaške postavke izmjenjivao s Djabe bubnjarom Peterom Kaszásom, s kojim je činio iznimno dinamičan ritamski dvojac. U rijetkim trenucima bez Steveove prisutnosti na pozornici za glavnu gitaru brinuo je Djabe gitarist Attila Egerhazi, koji je te večeri većinom bio ritam gitarist, a povremeno je svirao i neke udaraljke i dodatni sintisajzer. Zabavljao nas je i predstavljanjem pojedinih Djabe stvari, koje je išlo na engleskom s jakim mađarskim naglaskom.
Za zagrijavanje su Djabe, koji su ovaj put nastupili u malom, ali idiličnom prostoru usred zidina dvorca, odsvirali svoju stvar »Flow«, nakon čega im se na pozornici pri interpretaciji jednog od manje razvikanih Genesis evergreena, »In That Quiet Earth«, na gitari pridružio Steve sa svojim obaveznim šalom, što je rijetke Slovence među pretežno austrijskom publikom podsjetilo i na dugogodišnju praksu našeg Lada Leskovara. Genesis i Hackett solo evergreeni u zajedničkoj interpretaciji engleske gitarske ikone i sastava Djabe uvijek ispadnu iznimno zanimljivo, jer im ti izvrsni glazbenici u zajedničkoj vezi dodaju brojne elemente jazza i svjetske glazbe, ponajprije zahvaljujući trubi Árona Koósa i brojnim raznovrsnim udaraljkama. Nakon uvodnog zagrijavanja na pozornicu je za svoju udaraljkašku točku naslovljenu »Hang Drum Song« došao Briem, koji je iznenadio sviranjem na poseban bubanj što je podsjećao na metalni poklopac golemog morskog puža. Usput je Briem spretno unio ritamski motiv Bowiejeve klasike »This Is Not America«, a s pokojnom glazbenom legendom povezuje ga i slična vanjština.
Malobrojna publika prvi je put postala nešto glasnija kad se iznimno spretna ekipa starih glazbenih kompanjona prihvatila ‘obrade’ Steveove popularne solo klasike »The Steppes«, koju zbog elemenata svjetske glazbe Djabe inače s posebnim žarom izvode kad god im gostuje gitarska legenda. Uslijedilo je predstavljanje skladbe »Life is a Journey«, koju je za istoimeni prije spomenuti studijski projekt napisao Djabe basist Tamas Barabas. Tijekom njezina izvođenja preuzeo je i glavni vokal. Ubrzo nas je iznenadila još jedna klasika novijeg roka iz Hackettove solo riznice, i to izvedba skladbe »Last Train to Istanbul«, koju je stvorio za album »Out of the Tunnel’s Mouth« (2009).
Gospodin Hackett priuštio si je i kratku solo točku na akustičnoj gitari, koja ga je najprije neugodno iznenadila, jer je tijekom početnog izvođenja Genesis instrumentala »Horizons« pregorio kabel koji je povezivao pojačalo njegove gitare. Stevea je nažalost uz to prošla sva volja da bi »Horizons« ponovno počeo svirati od početka, pa je nakon rješavanja tehničkog problema radije odsvirao solo instrumental »Walking Away from Rainbows«, kojim je ujedno zaključio prvi dio koncertnog nastupa u St. Veitu. Nakon kraće, petnaestominutne stanke međunarodna se klapa vratila na malu pozornicu dvorske zgrade u velikom stilu izvedbom Djabe skladbe »Lava Lamp«. Trenutak na koji su neki teško čekali nastupio je s neobičnom verzijom epskog Genesis remek-djela »Firth of Fifth«, gdje ga je klavijaturist János Nagy nekoliko puta pošteno pokvario prije nego što se uskladio s ostalim glazbenicima, dok je poznata Steveova gitarska solo točka unutar te klasike ponovno pobrala čistu pobjedu. Uvijek iznimno staloženi Steve zbog Kovacsovih kikseva nije se nimalo uzrujavao i tako je i najbolje.
Jedan od boljih trenutaka te večeri nedvojbeno je bio prijelaz iz Genesis evergreena »Fly on a Windshield« u Hackettov solo standard »Please Don’t Touch«, koji ne izvodi baš često. Steve i njegova mađarsko-islandska družina svoj su nastup zaključili na očekivan način – izvedbom nezaboravne Genesis poslastice »Los Endos«, gdje je do još većeg izražaja došao jazzovski pečat tog remek-djela, a posebno se istaknuo bubnjarsko-udaraljkaški duet, iako naravno nije priredio bubnjarski dvoboj kakav su svojedobno Genesis priređivali između Phila Collinsa i Chestera Thompsona.
Tijekom nastupa sastava Djabe u St. Veitu uživali smo u izvanrednoj atmosferi, što se inače uvijek dogodi kad je na pozornici veliki Steve Hackett, koji nas je opet oduševio svojim gitarističkim umjetninama i glazbenom raznolikošću. Svejedno je radi li se o Djabe kompozicijama, njegovim solo dostignućima ili Genesis klasicima iz sedamdesetih, Steve jednako uživa u svakoj izvedbi i odsvira je na optimalan način. Neke je prije nastupa brinulo da će sve skupa ispasti preglasno za tako mali prostor, no na kraju se nitko nije požalio na ozvučenje. Ovaj put treba spomenuti i to da gospodin Hackett nije samo izniman glazbenik, nego i nevjerojatno ljubazna i pristupačna osoba, koja za svakog sljedbenika posebno nađe vremena, tako da je prije i poslije nastupa cijelo vrijeme bio na raspolaganju za kraći razgovor ili potpis te se slobodno šetao među posjetiteljima koncerta. Tijekom povremenih stanki, kad ga nije bilo na pozornici, čak se više puta pridružio publici na klupi u prvom redu. Zajedno s članovima Djabe nakon završetka koncerta potpisivao je ploče i izmijenio riječ-dvije s nekim ljubiteljima svoje glazbe, što je inače njegova dugogodišnja praksa i od koje bi mogao štošta naučiti i poneki njegov gitarski vršnjak iz svijeta progresivnog rocka.
Setlista
1. Flow
2. In That Quiet Earth
3. Hang Drum Song / This is Not America
4. The Steppes
5. Life Is A Journey
6. Buzzy Island
7. Last Train To Istanbul
8. Walking Away From Rainbows
—15. minutna stanka—
9. Lava Lamp
10. After Limoncello
11. Firth Of Fifth
12. Fly On A Windshiled / Please Don’t Touch
13. Angklung
14. Clouds Dance
15. Los Endos
—dodatak—
16. Distant Dance
Galerija slika
