Autor: Sandi Sadar Šoba
Datum intervjua: 19.02.2007
Pred pustnim dogodkom, koncertom skupine Eagles Of Death Metal, naša je ekipa uspjela pred mikrofon namamiti i pjevača Jesseja Hughesa, personu koja ovoj američkoj skupini daje posebnu patinu. U utrobi ljubljanske Cvetličarne nismo znali što točno očekivati. Nonšalantnog zvijezdu zaljubljenog u sebe? Šutljivog pozera koji ne može sastaviti ni dvije suvisle rečenice? Jesse je sve samo ne to. Već kad smo ušli u prostoriju u kojoj se trebao održati intervju, dočekao nas je toplim, domaćim stiskom ruke i raspoloženjem koje je obećavalo dinamičan i zanimljiv razgovor.
RockLine: Velika nam je čast ugostiti vas u našim krajevima, u Sloveniji. Ako se ne varam, ovo vam je prvi posjet?
Jesse: Tako je. Prvi put smo ovdje.
RockLine: Kakvi su dojmovi do sada?
Jesse: Mogu reći da ovo nije zadnji put da smo ovdje. Ovi su mi krajevi prokleto dragi. Jučer sam bio u Hrvatskoj, u Zagrebu, gdje sam otišao u šetnju i razgledao ljepote. Što imate za ponuditi, otišao sam pogledati i danas ovdje. Već dok smo se vozili kroz zemlju, promatrao sam krajolik. Lijepo je ovdje. Stvarno lijepo. Imate Alpe, lijepa predgrađa i najljepše cure koje sam ikad vidio. Stvarno je jebeno lijepo ovdje! Znaš što mislim?
RockLine: Dakle, uzeo si vremena i stvarno razgledao znamenitosti i ljude? Imali ste i sreće s vremenom.
Jesse: Stvarno je prekrasno. Nije mi trebao ni kaput jer je tako toplo. Stigli smo u deset ujutro. Čim sam ustao, zakoračio sam iz autobusa i otišao razgledavati. To je ono što obično radim. Ne volim visjeti u autobusu. Volim razgledavati stvari. Kultura su ljudi koji su živi, a ne obješene slike ljudi koji su odavno mrtvi i koje možeš pogledati u muzeju. A baš ljudi su ti koji mjestima daju karakter i lice, po kojem osjetiš puls grada, kulture, nacije. To se provjeri već po tome kako reagiraju na osmijeh i slično. Sviđaju mi se vaši krajevi. Jedva čekam da se umirovim negdje na hrvatskoj obali, gdje su horde cura gornjeg dijela bez. Znaš na što ciljam, ne?
RockLine: Onda se vrati i provjeri situaciju ljeti. Veći izbor nego na našem malom primorju nedvojbeno je kod susjeda, ali ipak… Ambasadori užitka: dobrodošli kod nas! (smijeh)
Jesse: (smijeh) Hvala, stari!
RockLine: Jedno je kultura i ljepote. Prijeđimo na teme koje su bliže glazbi. Što očekujete od današnjeg koncerta?
Jesse: Punokrvni boogie-rock’n’roll. Ubilački rock koji će kidati guzice – to je ono što vam imam ponuditi. Trenutno imam malih problema s glasom, ali baš me briga – samo ću više mahati kitom. Sklopit ću dogovor s publikom: ako obećaju da mi neće previše zamjeriti što nisam u najboljoj glasovnoj formi (ako mi glasa počne nestajati…), garat ću kao pas i truditi se da odu s osmijehom. Nudim zabavu. Kako bi se itko mogao othrvati zabavi i opuštenosti? Što se mene tiče – jedva čekam, jer je svaki nastup uvijek novo iskustvo. Uvijek dođe nova publika, što nedvojbeno utječe na ono što radim na pozornici. Tamo sam zato što sam sretan što vidim publiku otprilike koliko su oni sretni što vide mene, zar ne? Šou je uvijek dvosmjeran proces. Što se tiče toga kako shvaćam ulogu rock’n’rollera, to je da jednostavno sviram gitaru. Sad sam ovdje i do sada su publike bile skroz podivljale. A kad s pozornice gledam u publiku i vidim nasmijana lica… “Hey baby! How are you doin’?”
RockLine: Kako biste usporedili svoja iskustva s onim što ste doživjeli na promociji albuma u raznim zemljama – u Europi, SAD-u…? Kako su publike prihvatile predstavljeno?
Jesse: Općenito mi se čini da je prijem uglavnom bio dobar. Ne foliram nikome. Dođem, poštujem sve i brinem se za svoja posla, dam sve od sebe. Mislim da je svijet baš spreman za zabavu, za dobra vremena. Mislim da je svima već dosta što nam govore koga da biramo. Preko glave nam je priča o globalnom zagrijavanju. Isto tako mislim da nam je dosta priče o ratu. Zato vam o nabrojenom uopće neću govoriti. Pričat ću o lijepim curama, cherry coli. Htio bih vam jednostavno pjevati, narode, i mahati kitom. (smijeh) I to je otprilike ono što ću napraviti!
RockLine: I to je vaša osobna filozofija koju izpjevavate albumima, zar ne? A što je s crvenom niti iza posljednjeg albuma, njegovog naslova… Postoji li išta za što biste mogli reći da je središnja nit ploče Death By Sexy?
Jesse: Time se ne bavim i zapravo ne razmišljam previše o tome. Death By Sexy je stav. Stav da si spreman umrijeti u svijetu prepunom sranja, pasti i preroditi se – Death By Sexy. Zatim se preporodiš u stav rock’n’rolla koji zagovara da je sve fenomenalno, ništa nije loše, pa se opustiš, relaksiraš i ne shvaćaš se tako ozbiljno. Tada doživljavaš super vremena! Sretan sam što sam ovdje! Nitko nema tu sreću da me intervjuira. To je to! Sretan sam što ću odsvirati ovaj špil. Nitko tko me vidi neće biti tako sretan kao ja kad budem svirao. Po mom sam mišljenju najsretniji model na cijelom svijetu i cijenim svaku sekundu koja mi je poklonjena da budem ovdje. To bih htio vratiti, da bude zasluženo. Kad dođete na naš koncert, vidite da se stvarno trudim opravdati sve ovo što imam. Isto tako ćete vidjeti da dajem sve od sebe da bih dobio kaus…(smijeh) Do krajnjih granica!
RockLine: Ako se osvrnemo unatrag – u vremena kad je EODM priča tek počela…
Jesse: Uopće mi nije bilo jasno da se to događa! Josh je vjerovao u mene prije nego što sam ja vjerovao u sebe! Godine 1998. bio sam oženjen. Uopće nisam sanjao o Eagles Of Death Metal…
RockLine: A što je bila ta ključna stvar zbog koje ste iz opuštenosti prešli na ozbiljan rad i EODM su postali stvarnost?
Jesse: Razlog je bio razvod. Doživio sam grozan razvod i moj najbolji prijatelj Josh bio je jako zabrinut za mene. Dolazio je i provjeravao kako sam, slušao nekoliko pjesama koje sam tada napisao, slušao ih i napisao ‘My Mother’s Card To Hollywood’ i: evo me! Točno se tako dogodilo.
RockLine: Prva ozbiljna suradnja bio je projekt Desert Sessions, ako se ne varam?
Jesse: Ne bih si smio pripisivati previše zasluga za to, jer sam bio nesposoban raditi bilo što. Nisam svirao ni gitaru. Isto tako ne pjevam ništa nalik death metalu. Bila je to šala. Onda smo skovali ime i valjali se od smijeha, a Josh je jedan od dežurnih “krivaca” što smo se uopće prihvatili suradnje na Desert Sessions…
RockLine: Pa ispričajte kako ste skovali ime? Koja je prava priča o imenovanju?
Jesse: Zapravo postoje dvije priče koje su se odvile istog dana. Kad smo otišli na pivo u pivnicu Beerhunter i moj prijatelj Joshua je nazvao Loua. A taj je tip slušao pjesmu ‘Wind Of Change’ koju izvode Scorpionsi i pritom se mlatio na život i smrt. Onda smo se pitali što taj tip, dovraga, radi? A on me pogleda i pita: “Što je???” a ja mu odgovorim: “Ništa, stari. Super! To je rock’n’roll”. A on odvrati: “Pa naravno! To je jebeni heavy metal!” a ja mu kažem “Što god…”, a on nastavlja: “To je jebeni death metal!” Joshua mu onda odvrati: “Stari… To su Eaglesi death metala!” i onda smo pali u neopisiv smijeh, ali kasnije, kad smo otišli na džoint, sjedili na stražnjem sjedalu kombija i netko od prisutnih počeo vrtjeti taj pravi death metal, Dimmu Borgir, koji su izlijevali žuč i grmjeli kao ludi, rekli smo da je vrijeme da prekinemo to pussy sranje: “Stavi nešto pravog death metala!” i onda lik stavi skupinu Vader. “To nije death metal, stari! To su Eaglesi death metala!” i… Skupina se rodila.
RockLine: A što je za Josha definitivni death metal, ako su mu Vader premekani?
Jesse: Pa samo se šalio. Ja sam došao s definicijom da je Little Richard death metal. Little Richie se pojavio u ružičastom odijelu i s brčićima, pjevao ‘Totie Frutie’ i prestrašio cijeli svijet te ga promijenio! To je strašno. Kabuki mazarije po licu i režeći vokali ne čine mi se tako strašnima. Gospodar prstenova je zabavljački fantasy, a ne stil rock’n’rolla. Baš želim da Gandalf nikad ništa nije pjevao. Dangeons&Dragons je igra, a ne glazba!
RockLine: Pa recite koji su vam bili glazbeni utjecaji iz kojih ste isprepleli to što EODM jesu?
Jesse: The Sonics, The New York Dolls, Stooges, The Strokes, Foo Fighters, QOTSA, Alice Cooper, Little Richard, Chuck Berry, Angus Young, Bon Scott, K.K.D. i Elton John pa čak i Bee Gees. Utjecaje uzimam iz svega što je dobro i na što se može plesati. Moja majka kaže da sam na tarantinovski način preinačio klasični rock radio, pa stvarno možete reći da volim i klasični rock. Obožavam Dizzee Rascall, Jungle Brothers, hip hop i slična sranja.
RockLine: Još par pitanja, jer nas tjera vrijeme… U dvije ste godine iznjedrili čak dva albuma. Kakvi su vaši planovi za budućnost?
Jesse: Kad se vratimo kući, idemo snimati novi album. Trebao bi izaći negdje u travnju ili ožujku… Ne… Počet ćemo snimati negdje u ožujku, spakirati sve to u nekih tjedan dana i otići na novu turneju. Htio bih ovo raditi cijelo vrijeme! Obožavam to do besvijesti!
RockLine: A kada ćemo moći posegnuti za tim albumom na policama?
Jesse: Za šest ili osam mjeseci. A koncept će biti Stylus Interuptus. Novi album od QOTSA trebao bi se zvati Era Vulgaris, a ja čeznem za Stylus Interuptus, da dodam malo stila i pokrenem vas, da plešete.
RockLine: Kad smo već kod QOTSA: sudjelovali ste na novoj ploči… Kakva je bila suradnja i kako vam se čini?
Jesse: Pjevao sam na ploči, što je velika stvar. Pjevati na QOTSA albumu velika je stvar, jer Josh je perfekcionist s jasnom i intenzivnom vizijom i zato mu je često gotovo nemoguće ugoditi. A kad vam je ponuđena čast da pjevate na jednom od njegovih albuma – onda dobijete priznanje da nešto možda čak i znate i ovladavate… Većinu vremena sam samo sjedio u studiju i divio se tom nevjerojatnom skupnom procesu s Chrissom Gossom i… Sve što Josh radi jest stvaranje grandioznih i najvećih rock albuma koje možete zamisliti. A taj album ima zube i predivno strukturirano tijelo i opako velik apetit…
RockLine: I ponuđena vam je uloga drugog Marka Lanegana… Veselim se već ploči koja će izaći…?
Jesse: …Uskoro, jer su završili s miksanjem. Slijedi završna faza. Joshova je filozofija da si dobar upravo toliko koliko su dobri ljudi koji te okružuju. On je moj heroj i najbolji prijatelj. Kapetan je naše klape i što god kapetan zapovjedi, rado činim i slijedim njegove smjernice. Da njega nema, ne bi me bilo ovdje, zato mi to nije nikako teško izustiti. Jako ga volim!
RockLine: A večeras ćemo se usredotočiti na EODM i želim vam jedinstven, divan nastup, zabavu i da u Sloveniji dođete do kausa!
Jesse: Tako se govori, stari! (slijedi gimme five pozdrav) Hvala za intervju, u kojem sam napokon uživao!
foto: Jani Lah
Galerija slika
