Autor: Rok Klemše
Datum intervjua: 16.02.2008
Chaosstar su relativno mlad slovenski metal sastav, ukorijenjen ponajprije u žanru progresivnog metala. Jedan od rijetkih takvih bendova na našim prostorima dokazao je visoku razinu profesionalizma već time što se sam javio za sljedeći intervju, a iskrenim, jasnim odgovorima i izgrađenim mišljenjem dodatno su potvrdili da nisu samo dobri glazbenici, nego i da dobro znaju što žele. Nakon dugih mjeseci snimanja debitantske ploče Lifetime, Chaosstar se napokon približavaju trenutku izdavanja. Sudeći prema već odslušanim komadima na njihovoj MySpace stranici, album zasigurno obećava puno, posebno izvanrednim instrumentalnim i vokalnim dijelom te razrađenom konceptualnom pričom. Još će se mjesec ili dva trebati strpjeti da čujemo željno iščekivani Lifetime, a do tada možeš pročitati iscrpan i zabavan intervju u opuštenoj atmosferi. Odgovori više nego jasno pokazuju da Jure, Vasja i Dare nisu od jučer…
RockLine: Za početak predstavite sastav Chaosstar, tko su vam članovi, koliko dugo postojite…
Vasja: Chaosstar čine Jure Jurca, vokal/gitara, Vasja Čepič, gitara, Dare Ramot, bas, i Primož Jelševar na bubnjevima. U trenutačnoj postavi sviramo tri i pol godine, a prije toga smo Jure, Dare i ja svirali u drugom sastavu s drugim bubnjarom i pod drugim imenom. Ako pročitaš biografiju bilo kojeg stranog benda, uvijek je tako da su se upoznala dva člana kad su imala 14, 15 godina, i kod Chaosstar je slična priča, jer sam ja Jureta, dok smo još bili mlađi, učio svirati gitaru, a kasnije me je on pozvao na audiciju za bend.
RockLine: A odakle ime Chaosstar?
Jure: S imenom smo imali dosta muke… Prvo smo se zvali Corpus Delicti…
RockLine: Poprilično black metalsko ime, hehe.
Jure: Ja, jebi ga (smijeh).
Vasja: Onda smo neko vrijeme bili Buliwyf, po vikinškom kralju iz filma 13. ratnik Johna McTiernana s Antoniom Banderasom. Ali oko tog imena postoji cijela hrpa anegdota, jer ljudi nisu razumjeli što smo i što tim imenom želimo reći, tako da smo na kraju bili sve i svašta, od Blueway, Buffy, Butwipe… (smijeh). Kad je u bend došao Primož, odlučili smo odabrati novo, snažno i prepoznatljivo ime koje će nagovještavati i stil glazbe. Chaosstar je oduvijek bio prijedlog, ali nikako da dođe do odluke, a nakon nekoliko mjeseci ipak smo rekli da će to biti naše novo ime. Ime i logotip predstavljaju i četiri kraka, svaki za jednog člana, a bočni kraci su naši alter egi. Iza imena zapravo stoji i priča, jer teorija kaosa govori o tome da je svaki kaos u svojoj sredini uređen i harmoničan, a svaka sila vuče u svoju stranu različitom snagom i tako se stvara kaos.
RockLine: Ako se ne varam, već postoji jedan službeni snimak iz 2006. s naslovom Lifetime?
Vasja: Ja, to je priča koja doista traje već cijeli “lifetime”. Riječ je o našem debitantskom albumu, koji je trebao biti snimljen već krajem 2006., ali smo na kraju odlučili sve snimiti sami. Ako smo već nekakav progresivan bend, htjeli smo sve napraviti sami. Usput je gradnja studija oduzela ogromno vremena, pa onda još isprobavanje opreme i snimanje, pogotovo digitalno snimanje može trajati u nedogled.
Jure: Stvar je u tome da imamo neku ideju o glazbi za koju želimo da bude savršena. Zaključili smo da će, ako budemo snimali u nekom drugom studiju, to oduzeti previše vremena i novca.
Vasja: Stvari se ne možeš vraćati ispravljati, jer se može dogoditi da na probama poželiš produkcijski drukčiji komad, a u vlastitom studiju to možeš popraviti. Osim toga, riječ je o konceptualnoj ploči pa se komadi nadovezuju, iza njih stoji neka priča i još je važnije da cijeli album ima jedinstven zvuk, a da su pritom sami komadi raznoliki. Lifetime će biti gotov za nekoliko mjeseci, produkciju i miksanje preuzeo je naš bubnjar Primož, a završni miks i mastering radit će još dvije različite osobe, da album prođe kroz više ušiju, ali mi ćemo iz svojih ruku već dati prilično zaokružen proizvod. Ponekad se isplati pričekati još mjesec, dva i dati iz ruku zaista dobar proizvod. Prvi album je važan.
Dare: Razlozi za kašnjenje su i poslovi i faksevi svih članova.
Jure: Pa još nešto. Kad počneš snimati, nemaš pojma što te sve čeka. Ja sam naučio toliko različitih tehnika koje prije uopće ne bih bio sposoban odsvirati. Zanimljivo je vidjeti kako napreduješ.
Dare: Kad jednom imaš snimljen materijal, tek tada vidiš konačnu sliku, što bi zapravo pasalo na album.
Vasja: Zahtjevno je i traženje zvuka produkcije. Željeli smo, primjerice, harfu i sada imamo odlične snimke prave akustične harfe, koje ćemo iskoristiti za intro i outro te međudio. Kao gost pojavit će se i black metal vokalist te klavijaturist, koji još mora snimiti nekoliko linija, a onda ćemo polako biti pri kraju.
RockLine: Ovaj album je dakle u nastajanju već podosta dugo. Jeste li trebali više vremena za pisanje materijala…
Vasja: Ne, ne, upravo je to problem. Materijal je nastao već na početku naše karijere. Ti knjigu već napišeš, ali trebaš još nekoga tko će je izdati, lektorirati, tiskati. Dok stvar dođe na policu, treba neko vrijeme. Prvo smo htjeli izdati demo, ali smo odlučili izdati nešto konkretno, jer je to neka važna prekretnica.
Jure: Mogu ipak reći da će album biti zaista kvalitetan. S obzirom na sve vrijeme uloženo u snimanje i Primožev trud oko produkcije, mogu reći da će album biti na razini.
Vasja: Usput smo naravno napisali materijala već za dva albuma, ali snimanje je ogroman posao, a i svih nas četvero imamo poslove i faks.
RockLine: Jeste li se i zato odlučili da album bude konceptualan, da bude zaista nešto veliko?
Jure: U bendu komade uglavnom pišemo Vasja i ja i odlučili smo se za konceptualnu ploču, s obzirom na to da su nam uzori i Dream Theater. Do toga je došlo samo od sebe, nakon nekoliko komada pokazalo se da će ploča biti konceptualna.
Vasja: Nisu samo Dream Theater utjecaj, ja bih ovdje istaknuo još Seveth Son of a Seventh Son kao jednu od najboljih metal konceptualnih ploča, a i Pink Floyd, ne toliko kao sličnu glazbu, nego kao zaokružen proizvod s idejom i konceptom.
Dare: Više različitih ideja spojiti u koncept je teško i dolazilo je i do blagih trzavica, ali mislim da nam je prilično uspjelo.
Vasja: Treba se zapitati što uopće želiš. Možeš snimiti neki jam session i izdati album, ali moraš se pitati hoće li ti se to za deset godina sviđati, a još važnije, hoće li se to svidjeti klincu iz Švedske.
RockLine: A što je zapravo priča iza koncepta albuma?
Vasja: Riječ je o blago prikrivenoj priči. U našoj glazbi pokušavamo se distancirati od vjere, politike i psovki…
Jure: To je sačuvano za probe (smijeh).
Vasja: Riječ je o temi koja se pojavljuje u romanu H.P. Lovecrafta, The Crawling Chaos. Lovecrafta su se, primjerice, sjetili već Metallica (The Thing That Should Not Be i The Call of Ktulu) i Iron Maiden u knjižici Live After Death. U knjizi su priče o svemirskim demonima i umjesto Sotone uzeli smo radije nešto više svemirsko, neuhvatljivo. Govori o determiniranosti čovjeka koji se rodio kao nekakva strana stvar na zemlji, zloća, i determiniran je da bude loš. Kroz album se bori sa svojim “ocem” i album je obilježen dualnošću, posebno solažama, jer Jure i ja imamo prilično različit zvuk gitara. I završni komad s black metal vokalom i visokim heavy metal vokalom djeluje kao nekakav dvoboj.
RockLine: Hehe, metalnije od Lovecrafta ne ide. Tekstovi su na engleskom, jeste li probali i sa slovenskim?
Vasja: Ja, zbog toga se ponekad osjećam i blago krivim, jer bismo trebali napraviti nešto i za slovenski jezik. Ali treba priznati – bi li Helloween s pjevanjem na njemačkom postigli to što jesu? A Njemačka ima 82 milijuna stanovnika.
RockLine: Dakle, ciljate na inozemstvo?
Vasja: Ja, definitivno. To želimo i o tome razmišljamo.
Dare: S EU-om je sada svim bendovima lakše.
Vasja: Ne želimo pak umanjivati važnost slovenske metal scene, jer nam se čini da je dobro organizirana, imamo festivale, ima gdje svirati. Na kraju ipak shvatiš da scenu prati 100 ljudi, a 80 njih poznaješ. Željeli bismo malo više, ne da sviramo u klubu za 200 ljudi, iako je super kad te sluša svih 200. Željeli bismo malo više, možda 1000…
RockLine: Dobra prilika je i mjesto predgrupe nekom većem bendu.
Dare: Sigurno ja, iako još uvijek moraš puno toga napraviti sam.
Vasja: Ja, to može biti probој, da te netko tako primijeti. Posve neslužbeno, preko myspacea nas je primijetio čak i producent Judas Priest i Brucea Dickinsona. Ne mora se iz toga ništa razviti, ali je ogromna pohvala i potvrda.
Jure: Po jedan komad smo izdali i na dvije kompilacije, New Order i Kuolm v glavo. Na New Order smo izdali Rebirth, koji će sada u novom ruhu biti posve drukčiji komad. Hoću reći, napredak je vidljiv.
RockLine: A kako je s koncertima? Hoćete li s njima pričekati do izlaska albuma?
Vasja: Koncerti su problem i toga smo svjesni. Ne da ne sviramo, sviramo pod drugim imenom, neću reći kojim, i tako brusimo scenski nastup. Svakako će biti turneja kad Lifetime bude gotov. Na kraju se držimo ekonomskog načela, zašto bi svirao ako ne možeš ponuditi album.
Dare: Metalska publika je vrlo zahvalna. Ako im se sviđaš, pokupovat će sve. Imamo ambicije, metalci su nam ciljana publika i zašto im ne bismo ponudili što više stvari.
Vasja: Ja kod nas vidim veliki plus zbog vokala, što nam je rekao i producent. Jure zvuči vrlo slično Bruceu Dickinsonu. Napokon, Iron Maiden su osamdesetih postali “household” ime. I sama produkcija bit će zaokružena, dinamična cjelina. I svrha samog albuma je da ga staviš u player i slušaš od početka do kraja.
RockLine: Hoćete li album izdati u samozaložbi ili tražite izdavačku kuću?
Jure: Tražimo izdavača, ja.
Vasja: Ako ne bude išlo…
Dare: Pa u Europi ima dovoljno izdavača koji su spremni na suradnju, samo im moraš ponuditi dobar proizvod.
Vasja: Koliko ja znam, izdavača i nije tako teško dobiti. Pitanje je što je izdavač spreman učiniti za tebe i što ti može ponuditi. Ako se pokaže da neće ići, poslat ćemo CD na tiskanje, izdati ga i prodavati na koncertima.
Jure: Bit ćemo već zadovoljni s Nuclear Blast ili InsideOut (smijeh).
RockLine: Zapravo kod nas imate priličnu tržišnu nišu, s obzirom na to da ste jedan od rijetkih progresivnih metal bendova u Sloveniji.
Vasja: Zapravo Lifetime nije ni pisan kao strogo progresivan metal album, ali je novi materijal puno progresivniji. Tu je opet štos da nije važan prvi album, nego vrijeme u kojem ćeš izdati drugi i koliko će biti dobar.
Jure: Ali lijepo je znati da si jedan od rijetkih prog metal bendova kod nas.
RockLine: Za deset godina dakle InsideOut i predgrupa, recimo, Iron Maiden?
Jure: Ja ja, naravno. Zapravo bismo za početak mogli Symphony X (smijeh).
Dare: Gdje se potpisuje (smijeh).
Vasja: Nama je to zaista velika želja, da bismo svirali ispred nekog većeg benda, može i kod nas kao predgrupa.
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Pitao: Rok Klemše
Galerija slika
