Datum intervjua: 12.03.2008
Psycho-path je legendarni slovenski alternativni sastav koji je gotovo nemoguće uvrstiti u jedan jedini žanr. Nikad se ne opterećuju određenjima i nisu zarobljeni u samo jednom uskom glazbenom stilu. Kod njih je moguće baš sve. Jedina konstanta je kvaliteta, koju dokazuju iz albuma u album. Ove godine izdali su još jedan izvrstan album, koji je ujedno tipičan Psycho-path proizvod, a istodobno i posve nov i svjež. O novom albumu i svemu ostalom s nama su razgovarali pjevačica Melee te gitaristi Jernej i Sašo.
Rockline: Koliko ste zadovoljni novim albumom?
Jernej: Ja sam zadovoljan, još nisam našao nikakvih nedostataka.
Sašo: Uvijek je tako da savršenog proizvoda nikad neće biti. Uvijek se nađe nešto što bi promijenio. Jednom jednostavno moraš povući crtu i reći: to je to.
Melee: I ja sam zadovoljna. Mislim da je ovo zapravo naš najbolji album.
Rockline: Često se čuje da izvođačima album koji snimaju ide na živce? A kod vas?
Jernej: Poznato mi je to, ali kod ovog albuma toga nije bilo. A ako izvođači to govore, znači da nisu zadovoljni proizvodom.
Melee: Nama se s ovom pločom to sigurno nije dogodilo.
Rockline: A s prethodnima?
Melee: Zapravo ne. U studiju ti naravno ide na živce kad istu stvar odsviraš petnaest puta. Ali kad izađeš na pozornicu, to je nešto sasvim drugo.
Rockline: Kako je nastala ideja za naslov i naslovnicu?
Melee: Naslovnicu smo pustili iz ruku. Dizajnerima smo ostavili da sve uzmu u svoje ruke, pa i što se tiče videospota. Sigurno su preuzeli i naslov, ali ne tako izravno kako ljudi možda misle.
Jernej: Vjerojatno onako kako njih dvoje to čuju i vide.
Rockline: A što naslov inače znači?
Jernej: Ovisi o pojedincu.
Melee: Ne znači ništa nisko. Mi taj “ass” ne gledamo kao nešto manje vrijedno. Ali sigurno je riječ o jazu između najprljavijeg i najčišćeg. U pozadini je neka anegdota koju neću odati. Ako netko želi shvatiti o čemu je riječ, neka malo pokopa. Nije iz svijeta glazbe.
Sašo: Ja ću reći. (smijeh)
Jernej: Ne znam o čemu vas dvoje govorite.
Rockline: Kako kod vas nastaju pjesme?
Sašo: Obično se temelji na ideji. Neke stvari dođu same od sebe, a s nekima se moraš malo duže mučiti.
Jernej: Svaka pjesma ima svoju priču.
Melee: Neki bendovi imaju ustaljenije obrasce.
Jernej: Kod nas toga nema. Nije tako da bismo ja ili Sašo bili klasični tvorci pjesama pa donijeli skladbe na probu i zajedno napravili aranžman. Uvijek netko nešto donese ili počne svirati. Osobno već imam neke stvari u glavi, onda dođem i mogu ih odsvirati. Da to radim sam, bez benda, sve bi zvučalo prilično drugačije.
Melee: Kod ove ploče je drugačije i to što je bubnjar ujedno i odličan klavijaturist pa smo neke pjesme radili tim putem.
Jernej: Tako su dvije ideje došle od njega, na klaviru.
Rockline: Cookie Jar?
Melee: Ne, kod Cookie Jar radilo se o vokalnoj melodiji uz koju je on napravio pratnju.
Jernej: Incommunicado je jedna od takvih pjesama.
Sašo: Da, bas-linija je zapravo klavir.
Melee: Da, to je bio neki novi pristup. Ali ni to nije baš tako novo, jer osnovna ideja može doći od bilo koga i na bilo kojem instrumentu.
Rockline: Koliko dugo kod vas album nastaje?
Jernej: Ovisi. Ovaj je nastajao dvije godine. Okosnica ploče nastala je u osam do devet mjeseci.
Melee: Mi u studio dolazimo jako dobro pripremljeni. U studiju ne radimo pjesme. Ali ostavili smo dovoljno prostora da je i producent mogao dati svoj doprinos.
Jernej: Ako netko dođe s dobrom idejom, zašto ne? Mi smo otvoreni i prijemčivi za sve. Inače puno radimo na predprodukciji. Ne volimo editiranje. Ne odsviraš pa lijepiš?
Rockline: Pa radi li se još tako? Na primjer, Deep Purple su došli u studio, odsvirali uživo i izdali ploču?
Melee: Neki još rade.
Jernej: Mi smo ploču napravili tako. Editirali smo samo jednu pjesmu. Mi smo živ bend.
Melee: Ova je stvarno snimljena uživo.
Jernej: Zapravo su zadnje tri ploče snimljene uživo.
Melee: Treća sigurno.
Rockline: Kako ste došli u kontakt s producentom Bobbyjem MacIntyreom?
Melee: Mi sami puno idemo na koncerte. Volimo glazbu. Kad odeš na koncert, s nekim se upoznaš i s određenim ljudima imaš kemiju. Bobby je slušao našu glazbu i svidjela mu se. Onda smo se vidjeli još na jednom njihovom koncertu (Twilight Singers) i ispostavilo se da Bobby osim bubnjanja i producira te ima iskustva u tome. Pokazao je interes za rad s nama. Činilo mu se da bi iz nas mogao izvući još koju dimenziju, a meni se čini da jest.
Rockline: Jeste li ikad svirali u Americi?
Jernej: Ne, ne forsiramo. Doći će kad dođe.
Melee: Moraš procijeniti kad je to smisleno. Mi bez problema skupimo 14 koncerata. Jednostavno puno košta ako ideš svirati tako daleko. Onda je problem vučeš li opremu sa sobom ili je unajmljuješ. Ukratko, troškovi. Pitanje je u što uložiš novac. Mi smo sada puno uložili u ovu novu ploču, sljedeći korak je turneja po Europi, a onda negdje dalje.
Rockline: U Europi ste već dosta svirali. Jednom čak pred 40.000 ljudi?
Jernej: Ne sami, na festivalu Bizarre. Na njemu smo bili dvaput. Prve godine bili smo na pozornici Vision. Izabrani smo za novince godine.
Melee: Bili smo jedini nenjemački bend i pobijedili smo.
Jernej: Bili smo jedini bend koji je svirao nešto po svome.
Melee: Nagrada je bila da smo sljedeće godine mogli nastupiti na velikoj pozornici i bilo je lijepo. Doduše, otvarali smo pozornicu…
Rockline: Kako ste uopće došli na festival?
Jernej: Tadašnji promotor uvrstio nas je na jednu njihovu kompilaciju, a čitatelji časopisa u kojem je kompilacija izašla uvrstili su nas vrlo visoko. Mislim da smo bili treći ili četvrti. Časopis Visions ima svoju pozornicu i pozvao je sve neafirmirane njemačke bendove, a među njima smo bili i mi.
Melee: I naš promotor bio je Nijemac.
Jernej: Kasnije smo to loše unovčili, ali tada su bili problemi i s kadrovskim izmjenama.
Melee: Imali smo ponudu da budemo predbend kojih mjesec ili mjesec i pol.
Rockline: Kome?
Melee: Bendovi su poznati u Njemačkoj, a izvan Njemačke su nepoznati. Ukratko, u Njemačkoj su svirali pred 1000 ili 1500 ljudi, dakle u svakom slučaju bilo bi dobro za nas. Ali to je jedna od onih stvari koje se nisu dogodile i priča je otišla drugamo. Ipak smo došli do neke druge zanimljive točke – ponuđen nam je ugovor s Universalom, koji se također nije završio optimalno, ali već i to što su htjeli potpisati s nama prije nego što je sve otišlo k vragu dokaz je da bismo mogli biti na velikoj izdavačkoj kući. To je bilo u vrijeme kad su se velike izdavačke kuće još zanimale za bendove koji nisu komercijalni. Onda smo potpisali s jednom malom kućom s vrlo dobrom distribucijom. Tada smo prvi put bili distribuirani preko bare i vidjeli smo da smo dobro prihvaćeni.
Rockline: Dobro, kad već pričamo o Americi. U vašoj glazbi primjećujem dosta Sonic Youtha. Ne znam što vi mislite o takvim usporedbama.
Jernej: Pa dobro, nekad me jako smetalo kad su nas uspoređivali s njima. Sad više ne. Ako vidiš sličnost, dobro.
Rockline: Slušate li ih?
Jernej: Ni ne, više površno. Ja sam ih počeo slušati tek kad su nas počeli uspoređivati s njima.
Melee: Ja, Denis i Sašo smo više iz te pozadine. Već to što smo gitaristički bend stavlja nas u njihovu blizinu. Ovisi i o ploči. Ponekad smo blizu njihovu zvuku, ponekad nekom drugom. Ja ih volim.
Jernej: U Sloveniji si izvođačima više usudimo reći da su nekome slični. Sa stranim izvođačima si to ne usudimo. Gitaristu Poisona, o kojem smo prije govorili, nikad nećeš reći da je sličan ovome ili onome. To je umjetno poštovanje. I drugi izvođači posuđivali su od nas, na primjer Queens of The Stone Age, gdje je dio njihove pjesme Little Sister zapravo završetak naše pjesme No-Fi. Onda nam netko kaže da smo slični QOTSA, koji su svoju pjesmu izdali mnogo godina nakon nas.
Melee: Josh Homme imao je našu ploču i poznavao je tu pjesmu.
Jernej: Sad i svjesno ne slušam neke ploče QOTSA.
Melee: Kakvo besmisleno ograničavanje.
Jernej: Htio sam sam sebi dokazati. Mi i Josh Homme crpimo iz istog izvora.
Rockline: Poznajete li se međusobno?
Melee: Da, upoznali smo se na festivalu Bizarre. Zajedno smo svirali i u Križankama. On je pokazao interes da producira neku našu ploču, ali njima se baš tada otvorilo. Vrlo je pristupačan čovjek.
Jernej: Pa, da ga danas netko pita tko smo mi, rekao bi da nema pojma.
Melee: Vidjet ćemo kad se sljedeći put vidimo.
Jernej: Mi se ne želimo ponižavati i nekoga za nešto moliti. Ni Zahovič nikad nije uzimao dres od drugih nogometaša.
Melee: Imaš glazbenike koji su u redu dok su slavni, a neki se pak promijene.
Jernej: Mislim da mi domaći bendovi previše kritiziramo. Bilo bi bolje da našu scenu smatramo ravnopravnom svjetskoj.
Melee: Ali to nije u slovenskoj naravi.
Rockline: To je greška medija.
Jernej: Naravno, mediji su puno krivi.
Melee: Upravo smo o tome danas već razgovarali s mainstream medijima, koji su nas pitali mislimo li da bend ima mjesta na slovenskoj sceni. Vi (mediji) dajete prostor! Kad bismo si prostor mogli sami uzeti, kao primjerice vi preko interneta, bilo bi lakše. A to što oni to pitaju čini mi se spornim i licemjernim.
Rockline: Na zadnjoj ploči surađivali ste i s Jurijem Tonijem.
Jernej: Da, bio je snimatelj. Bio je neka protuteža. Ponekad je znao biti naporan. Dobro da je bio tamo.
Melee: Jako je uredan.
Jernej: Mi imamo dva svijeta: onaj za preživljavanje i onaj za življenje. A kad mi prebacimo u svijet za življenje, znamo biti naporni ostalima. Vjerojatno ne istomišljenicima, ali drugima…
Melee: To nas čini onime što jesmo.
Rockline: Je li pijenje viskija tijekom snimanja kod vas tradicija?
Melee: To je nova tradicija, za ovu ploču.
Sašo: Nekako nam je odgovaralo.
Rockline: Je li se to osjetilo na ploči?
Jernej: Sigurno, po mom mišljenju jest. Sjećam se kad sam Bobbyju spomenuo da mi je u redu što je snimio još jedan gitarski dio, a on mi odgovori da se ničega nije dotaknuo. Očito sam ga snimio sam, a ne sjećam se.
Melee: Imali smo i čudne sate za snimanje. Meni je to odgovaralo jer sam noćna ptica. Radili smo od pet do pet ujutro. Sve se okrene naglavce, pritisak je maksimalan i određene supstance dobro dođu.
Rockline: Imate li kakvih glazbenih ideja, možda iz drugih žanrova, koje biste željeli iskoristiti na kasnijim albumima?
Jernej: Što bude, bit će. Obično se prepustimo spontanosti. Kod nas sve ploče imaju crvenu nit, a s neke strane su i vrlo različite. Na svakoj ploči prisutni su drugačiji elementi i tako će vjerojatno biti i ubuduće. Moguće je i da će kad-tad neka ploča biti bez gitare. Zašto da ne?
Melee: Nismo takvi da bismo unaprijed odredili koncept. Uživamo u putu. Put je tisuću puta zanimljiviji od cilja.
Rockline: Nekad su se bendovi razvijali prirodno, a sad izdavačke kuće imaju koncept već pripremljen i samo skupljaju bendove. Kako vi to vidite?
Melee: Mislim da se bendovi ne usuđuju ići mimo trendova. Onda imaš hrpu bendova koji rade iste stvari. Nitko se ne usuđuje otići barem malo drugamo. S druge strane, takvi bi izvođači voljeli da ih se primijeti.
Rockline: Hvala na vremenu.
Psycho-path: Hvala.
Intervju su vodili: Rok Podgrajšek i Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
