Datum intervjua: 18.05.2008
Kultni ljubljanski punkeri Niet nakon više od šesnaest godina ponovno su na sceni. Svoj su povratak proslavili 31. ožujka ove godine rasprodanim koncertom u Orto baru. I upravo je Orto bar u ponedjeljak, 19. svibnja bio poprište ponovnog susreta. Samo što ovaj put dečki tamo nisu imali koncert, nego konferenciju za medije prije utorkovog koncerta u Križankama, koji su nazvali “Bil je maj”, te promociju istoimenog albuma. Cijelu konferenciju za medije vodio je Blaž Gregorin.
Blaž Gregorin: Što je bio povod da ste Niet ponovno na sceni?
Igor Dernovšek: Povod je bio poziv Perota Lovšina usred rujna, koji je predložio da zasviramo na njihovom “reunionu”. Odgovorio sam mu da već deset, dvadeset godina nismo svirali zajedno i da čak ni ne znam gdje su ostali članovi. Kako je ustrajao, nazvao sam ih i na moje zaprepaštenje svi su rekli “da”. Kad smo se prvi put sreli, bilo je kao da nije prošlo dvadeset godina. Svirka me mamila već i prije, i to kad su Dan D napravili obradu komada “Lep dan za smrt”. Zbog čega ne bi i mi ponovno svirali naše komade, ako ih sviraju svi ostali?
BG: Već ste na samom početku naletjeli na problem – bili ste bez “frontmana”. Kako pronaći nekoga tko bi zamijenio karizmatičnu osobu i već gotovo kultnog “frontmana”?
Igor: Odlučili smo krenuti u neku novu priču s pjevačem. Razmišljali smo tko bi mogao zamijeniti Primoža Habiča. Cijelo se vrijeme pojavljivalo samo jedno ime – Borut Marolt. Došao je na probu i ustanovili smo da nam odgovara i kao osoba i kao pjevač.
BG: I odmah pitanje za pjevača. Kakav je bio osjećaj, je li bilo straha od poštovanja i koliko si bio upoznat s bendom i naposljetku i s planovima? Jesi li znao da dolaziš na audiciju?
Borut Marolt: Da, znao sam da dolazim na audiciju. Poziv Roberta Likara jako me iznenadio, jer nikad ne bih očekivao da će me nazvati netko iz Niet i reći mi da probam pjevati za njih. Na probi je bilo jako opušteno. Dobio sam osjećaj da smo se odmah uhvatili i idući tjedan već smo imali redovitu probu. Sve je skupa teklo jako brzo, bio je siječanj.
BG: Vrlo brzo uslijedilo je i iznenađenje, odnosno otvorenje ovogodišnjeg Orto festa. Reakcija, odnosno energija u tom prostoru bila je nevjerojatna. Što je to značilo za vas, jeste li očekivali takav odaziv? Je li bilo iznenađenje?
Robert Likar: Stvar je takva. Niet kao bend nije nastupao već jako dugo. Cijelo je vrijeme bilo nekog odziva publike, ali ne takvog kakav smo doživjeli. Zato hvala publici koja je došla, zaživjela s nama i proživljavala cijelu onu priču svih dvadeset i pet godina.
BG: I nakon dvadeset i pet godina izašla je i ploča naslova “Bil je maj”. Radi se o nekoj kronologiji vašeg stvaranja. Zbog čega niste odabrali jednostavniju varijantu i izdali neku vrstu “The Best Of” nego ste odlučili dodati još tri nova snimka i tri rariteta?
Robert Likar: Morali smo stvoriti nešto novo da pokažemo ostalima da još uvijek funkcioniramo kako se i pristoji. Mislim da smo to napravili u vrlo dobrom svjetlu i u to smo svi sveto uvjereni. Komentar tu zapravo nije potreban. Važno je da se dogodilo, da se događa, da nešto znači i da imamo neku poruku da još uvijek radimo kako se pristoji.
Igor: U ovoj kronološkoj predstavi Niet odabrali smo komade za koje nam se čini da su u našoj priči bili najbolji. Uz njih smo odabrali još dva komada koja su iz tog razdoblja. To su “Vsak dan se kaj lepega začne” te “Strah in krik”, jer nam se čini da smo na toj kronološkoj predstavi morali pokazati sve ono što su Niet nekoć bili. To je povijest Niet.
BG: Snimke ste i remasterizirali, s obzirom na to da većina fanova zapravo poznaje vašu glazbu tako da jako šum(i) ili je vrpca već bila toliko razvučena da ste zvučali usporeno. Što to znači za vas, kad ste napokon čuli materijal u pročišćenoj verziji? Što je s ta tri dodatna komada, odnosno rariteta koje ste uvrstili na ploču? S obzirom na to da je popis komada kronološki, zbog čega ste se onda odlučili za ta tri zadnja. Što predstavlja taj bonus?
Igor: Prvih četrnaest komada izbor je najboljih Nietovih komada. Nakon toga slijedi minuta tišine za Primoža. Na kraju su još četiri komada kao neki bonus “tracki”. “Umiranje”, “Srečna mladina”, “Zastave” i “Melanholija” komadi su iz našeg prvog razdoblja i ujedno prvi komadi koji su nastali u studiju Boruta Činča. Mislim da najveći fanovi Niet vole i naše najoštrije i najhardcoreovskije komade. Kad smo počeli svirati komade dulje od jedne minute, za neke smo fanove već bili malo previše pop.
BG: Što znači to da ste se ponovno zatvorili u studio? Hoćete li raditi i novi materijal?
Igor: Pustimo vremenu vrijeme. Na prvom nam je mjestu svakako koncert u Križankama. To je prvi stepenik na koji ćemo stati u sadašnjem razdoblju. Tek onda ćemo vidjeti kakav je pogled dalje.
BG: S obzirom na to da u tom međurazdoblju niste bili aktivni svi članovi, je li to značilo da ste se za Križanke dodatno pripremali ili ste sjeli za instrumente i sve je teklo samo od sebe? Energija je ovdje naime prisutna. Je li to samo “proba” ili je prisutna neka konkretna kemija?
Aleš Česnovar: Ja sam u siječnju ponovno počeo svirati bas nakon gotovo devetnaest godina.
Igor: Rokenrol je vječan i ostaje ti u krvi, čak i ako ne sviraš dvadeset i pet godina. Kad ponovno nađeš pravu ekipu i pravi izazov, zvučiš onako kako bi htio zvučati, odnosno zvučiš bolje zbog boljih uvjeta. Oprema je bolja i sluša te više ljudi nego nekoć.
BG: Vratimo se spomenutom koncertu u Križankama. Organizator je Jani Jerant, koji je preuzeo i ulogu vašeg menadžera. Što možemo, osim već viđenog na raznim plakatima i letcima te čuvenog u medijima, još očekivati na koncertu? Osim doze Niet, naravno.
Jani Jerant: Kad smo radili neki koncept večeri, došli smo do crvene niti “Bil je maj” i to povezali sa singlom, pločom te nazivom koncerta. Na koncertu se može očekivati od mlade zagnanosti sa strane Zablujene generacije do mosta, odnosno prijelaza do Niet, za koji će idealno pobrinuti Jani Kovačič, kojeg, kao i Zablujenu generaciju, lijepo pozdravljam. Zahvalio bih im se što su se odazvali danasšnjem pozivu. Koncert će meni kao organizatoru pokazati kakva će biti budućnost. Možda na početku nisam bio posve uvjeren u cijelu stvar. Orto mi je otvorio oči i znam da Niet čeka još puno toga.
BG: Što pak bend očekuje od Križanki? Očekujete li da će kao u Ortu biti jako zastupljena mlađa publika koja vas još nije mogla vidjeti uživo ili će to biti neka mješavina starih fanova?
Igor: Nemamo pojma. S obzirom na odziv koji doživljavamo zadnjih godina putem web stranica i glasina, mislim da će u Križankama biti vrlo raznoliko – od najmlađih do popriličnih starijih. Bit će vrlo šareno.
BG: Što će se događati nakon Križanki? Najavljen imate koncert na Rock Otočcu. Slijede li neki klupski nastupi, jer znam da to vama i vašoj glazbi znači neki izravan kontakt s publikom i da sve skupa ima neku iskrenost? Imate li u planu manju turneju ili samo velike pozornice?
Jani: Križanke su osnova. Kao menadžer nisam radio na tome da idemo u širinu i imamo trideset nastupa. Križanke će pokazati svoje. Dogovorio sam samo nekoliko većih događaja. Dva od njih definitivno su Rock Otočec 27. lipnja te Klumpanje, koje će se dogoditi 5. srpnja. Ta tri nastupa su dogovorena i fiksna, sve ostalo dolazi kasnije. Od dečki ovisi č(i)me će se uhvatiti u jesen.
Igor: Ljetna sezona ovisi o festivalima. Bit će pak izazov za dalje, ako se budemo i dalje tako dobro razumjeli kao sada, da u jesen napravimo još jednu koncertnu turneju po manjim pozornicama. Najveći izazov bila bi nam autorska ploča, odnosno neki proizvod koji ne bi bio plod svih dvadeset i pet godina, nego nešto što bi bilo plod onoga što osjećamo u ovom trenutku. Sve ovisi o tome kako će se stvar odvijati dalje.
BG: Među novinarima i glazbenicima koji su mi se javili iznenađuje koliki raspon fanova imate. Ima li kakvih pitanja među slušateljima?
I sve je bilo tiho …
BG: Nema pitanja? Idemo na kanapee i pivo, očito će pitanja padati za šankom. Hvala svima koji ste došli. Niet pak želim odličan come-back.
Niet: Hvala što ste došli. Iskoristili bismo još priliku i zahvalili se Jonasu Žnidaršiču, koji se javio da će nas u Križankama ponovno najaviti.
Konferenciju za medije prema zvučnom zapisu napisala Lea Lesar.
Fotografije: Špela Macuh
Galerija slika
