Mjesto: Boogaloo / Zagreb / Hrvatska
Datum intervjua: 08.04.2009
Urban Breed! Domaća, kultivirana pasmina gvatemalskog prikrivenog škrbozubca? Baš i ne. Urban Breed je švedski heavy metal pjevač koji je ostavio pečat na pet studijskih albuma Tad Morose, uskočio kod Pyramyze, nakon povratka Matta Barlowa u Iced Earth, a pjevač je i sastava Bloodbound, u početku zamišljenog kao projekt, no s tri studijska albuma u džepu, koji nude još jednu manifestaciju melodičnog heavy metala, filigranski odsviranog materijala, bombastičnih refrenskih napjeva i ponajprije iznimne brzine i udarnosti. Urban Breed je eksplozivan pjevač. Može se pohvaliti iznimnim vokalnim rasponom čija snaga u artikulaciji ne jenjava ni u jednoj poziciji. Čovjek bi ga strpao negdje u rang Brucea Dickinsona ili Lizzy Borden i njima sličnih.
Intervju se dogodio bez ikakvog planiranja. S Tomom čekamo na betonskom platou ispred ulaza u klub Boogaloo usred Zagreba. Bio je to drugi koncertni termin drugog dijela europske turneje skupine HammerFall, koju su podržavali Sabaton i Bloodbound. Pred ulazom na betonski plato ispred kluba već je postavljena ograda, iza nje je crnina mase koja nestrpljivo čeka da se ograda makne kako bi mogla jurnuti u unutrašnjost kluba. Bilo je nekoliko minuta prije osam navečer. Dok tako uzimamo posljednji zalet za juriš na prikupljanje potrebnih informacija koje će biti objedinjene u objavi koncertnog izvještaja iz Zagreba na RockLine, iz unutrašnjosti kluba na betonski plato dokolebao se neki tip, odjeven u hokejaški dres, da udahne malo svježeg zraka. U ruci grickao jabuku koju je zacijelo “maznuo” u “backstageu” kluba. Radoznalost nas je izjedala do kosti, pa smo ga zaustavili i na inicijativu za intervju Urban Breed je samo skočio do nadređenog u sastavu Bloodbound po žig odobrenja, i već smo sjedili u Boogalooju uz piće i više nego zanimljiv razgovor s ovim glazbenikom.
RockLine: Jučer ste nastupili u Mariboru, u Sloveniji, upravo je počeo drugi dio turneje s HammerFall. Kakva je situacija?
Urban Breed: Sve je super, samo što me je jučer, što se mene tiče, izdalo grlo. Upala grla. Jučer sam zbog toga u Mariboru pjevao očajno.
RockLine: Razgovarao sam s nekim ljudima nakon koncerta u Mariboru i Bloodbound su ih potpuno iznenadili, bili su oduševljeni, čak su dodali da ste imali odličan zvuk.
Urban Breed: Stvarno? To me jako čudi, jer sam ja sâm taj naš nastup doživio kao jedan od manje uspjelih. Svejedno je ovo jako lijepo čuti. Divno.
RockLine: Kako to da si se vratio u Bloodbound? Prethodni album “The Book Of Dead” (2007) snimljen je s bivšim pjevačem Jaded Heart Michaelom Bormannom. Na novom albumu si se ti ponovno vratio u skupinu. Što se događalo?
Urban Breed: Sve počinje s novcem, nažalost i završava s njim. Thomas i Fredrik htjeli su imati Bloodbound samo kao sporedni projekt. Ne kao skupinu. Tako sam za prvi album dao vokal i za to nisam dobio nikakvu naknadu. Iako sam bio koautor dviju skladbi na albumu, Behind the Moon i Metal Monster. Sva autorska prava prisvojili su sami. Tako sam rekao da više ne idem i iznio im vlastite ideje i želje, odnosno kako ja doživljavam cijelu stvar. Zato su počeli tražiti nekoga tko će zamijeniti moj vokal za sljedeću ploču. Smiješno je u svemu tome što su se morali ugristi za jezik i pošteno platiti vokal Michaela Bormanna (ex Jaded Heart, solo, op.p.), koji je očito postavio isti uvjet kao i ja. U Bloodbound sam se vratio jer je projekt konačno izrastao u skupinu, kakvu sam i sâm želio od samog početka. Sada svi članovi dijelimo novac koji Bloodbound zaradi međusobno.
RockLine: Reci nam. Vani vam je novi studijski album, vaš treći po redu, naslov mu je “Tabula Rasa”. Donosi li kakve novosti?
Urban Breed: Novi album je prilično drugačiji od prva dva. Ponajprije zato što sam i ja uključen u većinu skladbi kao koautor. Dobio sam slobodne ruke i status u kojem mogu zastupati svoje interese i iznositi ideje. Drugim riječima, mogu se glazbeno izražavati na zdrav način, bez da mi netko nareduje kako želi, što želi, zašto nešto želi. Naravno, među nama svakako ima usklađivanja, ali želim reći da mi status slobodnih ruku pri oblikovanju vlastitih autorskih zamisli u obliku sirovih ideja potpuno odgovara. Izvrsno u tome surađujem unutar Bloodbound i s Pelleom (Pelle Åkerlind, gitarist Bloodbound, op.p.). Zajedno smo nedavno pokrenuli i projekt Trail Of Murder.
RockLine: Misliš li da su heavy metal i hard rock u ovo vrijeme “ispjevani” što se ideja tiče i je li danas uopće još moguće u glazbeno-stvaralačkom smislu iznenaditi masu kad se krećeš u tim žanrovima?
Urban Breed: Da. Istina je. Danas je rečeno baš sve. Zapravo moraš upotrijebiti nešto staro, “već rečeno”, ali kroz svoj jezik, na način da opet uspješno uvjeriš. Dakle, riječ je o recikliranju, nekakvom kreativnom recikliranju. Vrlo su zanimljivi pristupi kad slušaš različite glazbene žanrove,… Oh, usput, vidim da nosiš majicu Jethro Tull. To je jedna od mojih najdražih skupina…
RockLine: Oh hvala. I meni su Jethro Tull također jedna od najdražih skupina.
Urban Breed: …htio sam reći da je jako važno da si otvoren za slušanje različitih žanrova. Danas su žanrovi postali mali, a tako su i skupine manje. Nekad su skupine bile velike u komercijalnom smislu, ali ih je bilo manje na sceni, a bilo je i manje žanrova, ali su oni bili “veći”. Sada se sve rasulo. Imamo mnogo skupina i mnogo žanrova. U svakom od tih žanrova ima nekih apsolutno do kraja izbrušenih skupina, u stvaralačko-izražajnom smislu. One su svoj karakter dotjerale do umjetničkog vrhunca. Bez obzira okreneš li se pop rocku, hard rocku, nu-metalu, alternativnom groove rocku, a o svim podvrstama heavy metala da ni ne govorimo. Skupine si danas nažalost ne mogu izboriti status one povijesno važne veličine sastava iz sedamdesetih i osamdesetih, koji su zapravo odgrnuli zavjese rock glazbe i otkrivali razvojne dimenzije, no u idejnom smislu, kao i u tehničkom, funkcioniraju ništa lošije. To je vrlo važno kod mladih koji se tek počnu zanimati za metal ili hard rock, jer obično “zgrabe” generaciju izvođača koja se po starosti razlikuje tek za nekoliko godina zrelosti. Obično se prvo poistovjete s njima. Zatim putuju po godinama prema gore ili prema dolje i šire si obzore. Po meni, danas ćeš teško naći 16-godišnjaka koji će u prvom kontaktu s glazbom odmah slušati staru skupinu poput, recimo, upravo Jethro Tull.
RockLine: Sve je više i okretanja miješanju žanrova, fuziji. To je zapravo danas u ekspanziji.
Urban Breed: Svakako. Tu se još mogu otkriti tržišne niše. Čini mi se vrlo važnim da slušaš svu glazbu. Zatim kao autor glazbe pokušaš izvući nešto iz progresivnog rocka i nešto iz metala. Na prvi pogled najnemoguće kombinacije, koje upravo spajanjem mogu iznenaditi i izazvati veliko zanimanje među ljudima. To tebi kao autoru može dati veliko samopouzdanje i podržati te u daljnjem stvaranju.
RockLine: Svi te se sjećamo ponajprije kao pjevača sastava Tad Morose. Zašto si napustio skupinu?
Urban Breed: Dogodilo se da nas je prije početka rada na materijalu za album Modus Vivendi Christer (Christer “Krund” Andersen, op.p.) stavio pred činjenicu da moramo snimiti album u svega 14 dana, jer se studio u kojem smo snimali navodno zatvara. Rekao sam da je to apsolutno premalo vremena i da ne želim snimiti materijal u uvjetima koji nisu optimalni za postizanje rezultata koji su garant visoke kvalitete. Christer je bio uporan. Album “Modus Vivendi” je, što se mene tiče, izniman album u skladateljskom smislu, ali mu nedostaje bolja produkcija. Druga stvar je bilo sve manje uvažavanje glazbenih ideja ostalih članova sastava. Christer je, kao jedini originalni član Tad Morose, ujedno i šef skupine. Sve je više prisvajao i autorska prava za skladbe koje smo zajedno oblikovali. Ponajprije je gitarist Daniel (Daniel Olsson, op.p), koji je napisao glavninu osnovnih riffovskih okosnica skladbi, ostajao uglavnom zanemaren.
RockLine: Kako to da se Fredrik Bergh – šef Bloodbound, kao bivši član AOR sastava Street Talk, dakle skupine iz milju daleko žanrovskog tijesta, odlučio pokrenuti power metal projekt?
Urban Breed: Pa znaš, u ovom razdoblju danas riječ je o nekom “mainstreamu”, koji je vrlo privlačan masama i odlučio se okušati i u tome. Svakako mu uz bok stoje ljudi kojima heavy metal u njihovoj prošloj karijeri glazbenog djelovanja nipošto nije stran i znaju vrlo učinkovito rukovati njime.
RockLine: Najviše me zaintrigirala činjenica kad sam pogledao knjižicu vašeg Bloodbound prvijenca “Nosferatu” (2006) i ugledao da je sastav stilski opremljen na fotografijama u “black metalskoj corpse paintings” odori. Tko je došao na tu ludu ideju?
Urban Breed: Znaš, to nas svi pitaju. Dogodilo se potpuno neočekivano i nenadano. Zapravo smo naše fotografije poslali na obradu, a oslikana lica s “corpse paintings” plod su mašte oblikovatelja koji se igrao u programu “Photo Shop”.
RockLine: Zaista ludo. Power metal i skupina s black metalskim imidžom.
Urban Breed: Proizvod nam se jednostavno svidio. Htjeli smo izazvati pozornost masa. I jesmo, jer smo na početku, kad smo izdali prvijenac, nastupali uniformirani u “corpse paintings”.A to je bilo ludilo. Tijekom koncerta sam postao sav zalijepljen. Kosa mi se doslovno čupala, znojio sam se kao konj pod reflektorima. Ta stvar je vrlo nepodnošljiva. Očito nam to nije bila namjera, da njegujemo takav vanjski izgled.
RockLine: Time ste se nekako približili skandinavskoj inačici američkog sastava Lizzy Borden.
Urban Breed: Ha, ha, ha,… mislim da se u tome nisi puno prevario.
RockLine: Dolaziš iz Švedske, a živiš u SAD-u. Kako to dvoje ide zajedno kad su u igri suradnje sa svim brojnim švedskim glazbenicima?
Urban Breed: Živim u SAD-u i to mi načelno ne stvara probleme što se suradnje tiče. U Stockholmu imam mali stan u koji povremeno dolazim kad krenemo na turneju ili je potrebno otići u studio i slično.
RockLine: A što kaže žena?
Urban Breed: Pa njoj to nije najdraže.
RockLine: Biff Byford, pjevač sastava Saxon, jednom je izjavio da dok god donosi novac kući s koncertnih turneja ženi, ona nema razloga žaliti se.
Urban Breed: U tom se pogledu s njim potpuno slažem.
RockLine: Što možemo očekivati od večerašnjeg koncerta Bloodbound ovdje u Boogalooju, usred Zagreba?
Urban Breed: Mi ćemo napraviti potpuni pokolj na pozornici. Dat ćemo sve od sebe, napraviti metal žur najbolje što možemo. Ja doduše imam upaljeno grlo, ali ću se maksimalno potruditi.
RockLine: Urbane. Izuzetno hvala na tvom vremenu. Želimo ti odličan nastup i sretan nastavak turneje s HammerFall.
Urban Breed: Hvala i vama, a sad letim na pozornicu!
intervju vodili: Tomo Jurca & Aleš Podbrežnik
Galerija slika
