Siddharta i Saga: na krilima novih putova! (2009)
Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Kino Šiška / Ljubljana / Slovenija
Datum intervjua: 10.11.2009
Povodom izlaska novog, petog po redu studijskog albuma prvih violina slovenskog rocka, grupe Siddharta, naslovljenog “Saga”, kojim bend ulazi u novi razvojni ciklus, otkrivanja i izazivanja novih obzorja, dečki su iz te priče izašli pročišćeni, ojačani, još čvršće konsolidirani i s vizijom još jasnijeg fokusa, koja kvintetu samoniklih duša podmeće pod noge elastičan ovjes, na koji se, bogatiji za mnoga nova saznanja, dečki mogu posve opušteno i neopterećeno osloniti i zamahnuti na još višu razinu glazbenog artizma.
RockLine: Siddharta se vraća s novim albumom “Saga”. Što taj album predstavlja za vas?
Tomi: Ovim albumom smo nekako “doktorirali”. Sami pohađamo obrazovnu ustanovu koja se zove rock n’ roll, u kojoj učimo. Ovaj album je za nas sigurno neki iskorak. Neću reći da uz novi album već sve znamo i umijemo, ali smo s njim sebe dali “van” na način kakav dosad nikad nismo. Ovaj put nismo bili tako nepažljivi kao na prethodnim albumima, a isto tako nikad dosad nismo bili toliko iskreni kao upravo s albumom “Saga”. S obzirom na to da smo svi u grupi u prosjeku stariji od 30 godina, ovaj album je došao u pravo vrijeme, u vrijeme kad smo sazreli.
Tomaž: S Tomijem se potpuno slažem. Proces nastajanja ove ploče tekao je posve drugačije nego kod naših prethodnih ploča. Doduše, mijenjali smo se od ploče do ploče, ali “Saga” za nas predstavlja zaista veliki odmak. To je za nas odmak od pravila, odmak od kontrole. Tijekom nastajanja albuma nije bilo pravila ni kontrole, a to mi se čini bitnim.
RockLine: I dalje zadržavate svoj prepoznatljivi pečat jednostavnih trikova, a bogatog zvuka. I kad poslušaš novu ploču, ostaje na snazi oznaka da u rocku nema ništa “slovenskije” od vas.
Tomaž: Možda što se rock n’ rolla tiče. No u zadnje vrijeme u Sloveniji ima dosta dobrog rock n’ rolla
Tomi: Na neki način smo ponosni što krojimo lice slovenskog rock n’ rolla. Bez obzira na to što smo otišli u SAD raditi album “Saga”, činjenicu da dolazimo iz ovog dijela Europe ne možemo prikriti. To nosimo u sebi od samog početka, sa sobom. Moramo zadržati tu crvenu nit, jer smo već na početku stvorili tako širok glazbeni spektar izražavanja, dakle nismo se fokusirali na neki poseban stil, nego smo si u izražavanju dopustili da možemo ići bilo kamo, a da slušatelj ipak shvati da je to Siddharta. To je dobro jer nas taj pristup ne guši. Kao da se penješ po drvetu s grane na granu. Jednom si na sunčanoj strani drveta, drugi put u hladu, treći put se zakopaš u same korijene i sl…Ovaj put smo išli po samom deblu ravno do vrha, da se malo razgledamo što je oko nas, jer će nam tako biti još lakše nastaviti naš put, budući da “Saga” nije ni izbliza naš zadnji album.
RockLine: Otkud ideja za naslov albuma “Saga”? Krije li se iza tog naslova koncept ili nešto drugo?
Tomaž: Isprva je koncept bio u pozadini, no na kraju se pokazalo da je taj koncept, koji je isprva zamišljen kao vodilja albuma, prerastao samog sebe, da taj koncept teško držimo pod kontrolom i da ga zapravo niti ne želimo kontrolirati. Isprva je ideja bila da idemo snimati novi album na Island, a bit je u tome da smo išli stvarati neku priču. Onda je stigla ponuda iz SAD-a i prihvatili smo je. Nastajanje albuma htjeli smo isprva prikazati tako da bi Saga izlazila u segmentima, na temelju zapisa djelića iz tijeka snimanja u SAD-u. Odmah smo naučili da se Saga ne može odrediti unaprijed, nego je to nešto što pišeš usput, na svom putu. I ta Saga za koju smo mislili da je držimo pod kontrolom, na kraju je preuzela sve uzde. Došli smo u SAD, otvorilo nam se nebo. Izlazak albuma i koncerti koji ga slijede nastavak su Sage. To je dakle za naše slušatelje u Sloveniji tek početak.
RockLine: Dakle, odluka o promjeni okruženja, odnosno činjenica da ste napustili svoj domaći prostor u trenutku kad ste se odlučili za snimanje novog albuma, odigrala je vrlo važnu ulogu.
Tomi: Prije svega, prva želja bila je da nakon 15 godina stvaranja poželiš promijeniti okolinu. To utječe na naše međusobne odnose, a osobito na to kako svu tu glazbu i ideje koje nosiš u sebi kanaliziraš na ploču. U principu može biti riječ o malim odstupanjima, koja slušatelj ipak jače osjeti. To je zapravo naše prvo iskustvo snimanja u inozemstvu. Srećom, to nas nije pokopalo, nego dodatno ojačalo. Uz to mogu posve iskreno dodati da nismo imali nikakvih problema, koji se rado događaju na ovakvim izletima u tzv. “nepoznato okruženje”. Situacija nas je ohrabrila i dala nam zalet za dalje. Stvorili smo dakle nešto što smo pokušali kontrolirati i unaprijed postaviti neki cilj kvalitete, a dogodilo se da smo sve to premašili za poprilično jedinica. To je neka vrsta iznenađenja koje se u životu ne dogodi često. Energija koju Saga nosi u sebi je nešto vrlo ozbiljno. Ovaj album u sebi nosi toliko različitih slojeva koje slušatelj otkriva dulje vrijeme, da mogu reći da je to tipična ne-instant ploča, kakvih je danas nažalost vrlo malo. To nam je danas veliki ponos.
RockLine: Na koji su se način veze među članovima ojačale u samoj fazi nastajanja novog albuma?
Tomaž: Da. Najbolje je da navedem nekoliko okolnosti koje tu činjenicu potvrđuju. Mi smo tri mjeseca živjeli pod istim krovom, u istom domu. Tijekom tih triju mjeseci nijednom se nismo posvađali. Zapravo je to bilo najduže druženje otkako Siddharta postoji. To vrijeme nam je bilo vrlo korisno, jer nam je omogućilo da se upoznamo još bolje nego što smo se poznavali dosad. Činjenica da u tom razdoblju među nama nije bilo nikakvih ega ni drugih odnosa u danoj situaciji koji bi kalili odnose dokazuje koliko smo se uklopili i koliko članovi grupe u ovoj postavi zaista spadaju zajedno. Htio bih spomenuti i to da smo ovaj put bili jako daleko od kuće. Npr. da smo ostali u Sloveniji, mogli bismo recimo snimati u Novom Mestu, a navečer se vraćati u Ljubljanu kući, gdje bismo se suočavali s problemima svakodnevice. Ovaj put nam se stvorila sanjska situacija. Nisi morao razmišljati o plaćanju računa kod kuće i slično. Dakle ta situacija je za nas na neki način bila blažena, jer smo u razdoblju od tri mjeseca. Situacija u kojoj možeš biti slobodan dok stvaraš, što bi ionako trebalo biti tvoje poslanstvo. Zajedno smo otvarali novi svijet.
RockLine: Producent Ross vas je svojim iskustvom vjerojatno samo malim korektivnim pokretima usmjeravao, a stvari su tekle same od sebe.
Tomi: U ovom slučaju zapravo uopće nije bila riječ o nekoj hijerarhiji, dobro, što se samog rada tiče, to sigurno. Svi smo znali tko je šef, tko oblikuje finalni proizvod, no Ross je pristupio kao neki savjetnik i prijatelj. I on je u tom procesu zajedno s nama i od nas učio. Ross Robinson je vrlo široka osobnost, s mnogo iskustva koje je stekao u prošlosti, s pristupom na sličan način. Nikad nam nije nametao svoje stavove u našem radu. Od njega smo naučili jako puno, a i sam je priznao da ovakvo iskustvo kakvo je imao s nama nije imao prije ni s jednim bendom. Cijeli takav proces zahtijeva poprilično velikog čovjeka da prihvati nekoga koga ne poznaje i da je i sam spreman razvijati se, što samo pokazuje koliko mu glazba sama po sebi doista znači. On u tome uživa. Posve drugačije nam je predstavio stvaranje glazbe, odnosno samo snimanje, nego što smo bili navikli. Djeluje kao da nije dio te glazbene industrije. Čak je prezire. On samo stvara i dopušta da će tako stvorena glazba već pronaći neki prostor koji joj je namijenjen. U stilu da se ne treba ničega brinuti ako s albumom ne postaneš grupa br. 1, gaji veliko poštovanje prema glazbi i vrlo ozbiljno pristupa njezinu stvaranju.
RockLine: Kako je nastao više nego desetminutni instrumental koji ste uključili na album? Jeste li ga snimili kao cjelinu, cijela grupa istodobno u studiju, ili je “zalijepljen” od više dijelova?
Tomaž: Svi smo bili istodobno u studiju, cijela grupa, i snimili ga.
Rockline: Dakle trebao vam je za njega samo jedan “take”?
Tomaž: Ne, “take-ova” je bilo više, ali komad nije sastavljen. Morao bih pitati njega za točnu informaciju o tome. Bili smo zatvoreni u studiju i pitali je li ostalo još 10 minuta trake, snimali smo na traku, Ross je to potvrdio i onda smo se prihvatili sviranja.
RockLine: Djeluje kao studijski “jamm”, odsviran “iz glave”, iz prve.
Tomi: Pa to je jamm.
Tomaž: Da, da. To je jamm.
Tomi: Harmoniju smo imali postavljenu…
Tomaž: Dvije harmonije i motiv. To je to.
Tomi: Razmišljali smo o tome da bismo na albumu imali neku skladbu koja bi bila malo duža, koja bi funkcionirala kao neka vrsta “stanke”, jer smo očekivali da će sve skupa biti vrlo intenzivno. U toj stanci nam ne bi trebalo previše razmišljati, glazba bi trebala imati funkciju neke kulise, ili da te jednostavno “odvede”. Zapravo smo je stvarali na licu mjesta. Gledali smo jedni druge, nitko nije znao pola minute unaprijed koji potez slijedi i u koliko ćemo se sklopova spustiti. Ta skladba je zaista poseban trenutak albuma. Dakle kod te skladbe nije bilo baš ništa dogovoreno. Svirali smo je na kraju snimateljskog dana, kad smo već svi bili malo “off”. To je za nas bio neki trenutak opuštanja na kraju dugih sati snimanja koji su se vukli kroz dan.
RockLine: Koja od ploča koje ste snimili u karijeri, od prve do zadnje, je ploča napravljena najviše po vašoj duši?
Tomi: Teško bih se opredijelio za samo jednu ploču. Svaka od tih ploča je iskrena. Samo je razdoblje u kojem su nastajale bilo drugačije. Razmišljanja su drugačija. “Saga” mi se u ovom trenutku čini, ako se pokušam sjetiti unatrag, “Saga” od svih još najviše nosi taj takozvani osjećaj pobjedonosnosti. Možda kad dušu cijelo vrijeme nosiš sa sobom, danas možemo reći svi preko 30 u grupi, na to se nekako navikneš, a u slučaju albuma “Saga” primijetio sam da duša zapravo može opet biti vrlo zanimljiva stvar, ako se mogu tako izraziti. U tome je grupa kroz pet članova sazrijevala poprilično drugačije nego dosad, mogu reći da je u slučaju ovog albuma to za nas vrhunac glazbenog izričaja, bez obzira na to kako će slušatelji prihvatiti novi album.
Tomaž: Što ovdje treba naglasiti je to da je ova ploča, za razliku od drugih, puno više “prvo” osobna. Dosta skladbi, ako ne i sve, vode u tom smjeru…
Tomi: I “ID” je već takav album.
Tomaž: Da, ali onda između ta dva albuma tekstovi proizlaze iz množine “mi smo”, “divimo se svijetu” Za mene osobno je “Saga” američki “ID”.
RockLine: Kakav ste razvojni put prešli od albuma “Rh”, kao albuma koji je vaš vjerojatni komercijalni vrhunac, pa dalje preko albuma “Petrolea” do albuma “Saga”?
Tomi: Da, “Rh” je za nas bio neka vrsta “Harryja Pottera”. Sve napravljeno bajkovito, album su prihvatile mase. S albumom “Petrolea” smo otišli u taj takozvani marginalniji svijet, zapravo smo htjeli dobiti natrag taj rock n’ roll, jer, iskreno rečeno, tada je sve već malo izmicalo kontroli. Naše se glazbe snažno uhvatio element simfoničnosti. “Rh” je bila odlična ploča, ne kažem, ali ju je bilo teže izvoditi uživo zbog mnogih gostiju koji se pojavljuju na ploči. S albumom “Saga” nam sada počinje tek prava borba. Na njemu je mnogo “nekontroliranih” zvukova koje mi kroz svoje glazbeno shvaćanje projiciramo u prostor, bez gostiju. Na ovaj album možemo doduše staviti još više dodatnih slojeva, ali to je to i to je dovoljno. Siddharta u cijeloj svojoj biti.
RockLine: U materijalu na albumu “Saga” osjeća se da ste ovaj put pristupili posve neopterećeno i da je to album koji nije podređen traženju hitova.
Tomi: Dok smo snimali album, Ryan i Ross, Ryan je njegov tehnički suradnik, svaki put kad bismo se prihvatili snimanja određene skladbe komentirali su: “No, idemo snimiti novi hit!” i taj komentar bi popratili gromkim smijehom. Ross sam ne radi skladbe da bi ih unaprijed pripremio za hit, iako neke njegove skladbe s godinama to doista postanu.
RockLine: Tomi, na novom albumu si opet bio 100% uvjerljiv u oživljavanju svoje emotivne strane izražavanja. Vjerojatno je novo okruženje dodatno utjecalo na tebe da su se u tebi još jasnije potencirali neki osjećaji,…
Tomi: Na novom albumu mi je Ross tu jako puno pomogao. On odvoji puno vremena i razgovara s tobom o pojedinim skladbama. Sa svima nama. Na početku s grupom, kad mu objasnimo o čemu skladba uopće govori, zatim nas emocionalno motivira do te mjere da onda o tom osjećaju i razmišljaš. Dakle to ne ide po principu: “Daj danas napravimo ovu skladbu, pa možda još onu, itd…” Ross te prije samog snimanja skladbi pokušava dovesti baš na početak, do biti iz koje sama skladba proizlazi. U situacije koje su po njegovu mišljenju pridonijele tome da je određena skladba nastala. Njemu pritom nije bilo toliko važno jesi li pogodio koju notu pored ili otpjevao neku riječ u stihovima pomalo nespretno, jer bit svega u tom trenutku bila je energija koju ti pokreneš. Ako se pokazalo da pokrenuta energija nije bila prava, vratili bismo se raspravi. Kad osjetiš da stvar nakon par nota ide u pravom smjeru, nije teško “upasti unutra”. Ross tijekom tvog rada stoji samo metar od tebe dok se snima. Djeluje vrlo neprimjetno, a istodobno ti pruža izrazitu podršku. Daleko od toga da bi taj pristup u tebi izazivao osjećaj nelagode. Upravo suprotno. Nudi ti ugodu. Dogodi se čak i to da je Ross trenutačno koncentriraniji od koga od nas u grupi.
Tomaž: Ross pomaže kod kanaliziranja. Kad je Tomi objašnjavao pokretanje energije, čak i ako si neku riječ “zabrljao”, poruka ove ploče, a tako misli i Ross, jest da nije važno na kojem jeziku pjevaš, jer ako je energija prava, u svakom trenutku će svaki stanovnik ovog svijeta razumjeti neku skladbu i njezinu poruku. Dobro, ne konkretno do razumijevanja samih tekstova, za koje mi smatramo da to ionako nije njihova svrha. U umjetnosti je svrha teksta da pokrene tvoje interpretacije i poistovjećivanje.
RockLine: Nosite izuzetno rijetku kvalitetu, čak ste jedini u slovenskom prostoru po tom pitanju. To je sposobnost da u stihove ugrađujete slovenštinu na način da ona ne oduzima melodičnost samoj glazbi, nego naprotiv, odlično je uklopljena u sam okvir skladbi, štoviše, melodiju samu po sebi čak potencira. Jeste li s obzirom na tu rijetku kvalitetu koja vas čini unikatnima ikada razmišljali da biste možda s novim albumom ipak mogli pokušati prodrijeti i u inozemstvo i ostaviti pečat naposljetku i na međunarodnoj sceni?
Tomi: Naša je namjera zapravo nekako “iza leđa prirediti um” ostalima. Spremni smo za strano tržište. Htio bih da što manje privlačimo pažnju time i da taj arsenal raste sam od sebe. Smatram da sada dolazi pravo vrijeme kad bi to ljudima moglo biti zanimljivo. Tu je glazba i duša zajedno s vokalom, koji je dio te glazbe, i tu je slušatelju dopušteno da sam po svom interpretira poruke u stihovima. To je naš skriveni plan. Računam da će takvu uporabu slovenskog jezika prihvatiti i ljudi izvan Slovenije.
RockLine: Čini mi se da je upravo ta interpretacija slovenskog jezika koju koristiš ti, Tomi, glavni atribut zbog kojeg možeš reći da nema slovenskijeg rock benda nego što je to Siddharta.
Tomi: Da, i mnogi Slovenci kažu da kad slušaju našu glazbu ne razaznaju točno prave riječi koje pjevam. Npr. ako se Amerikanac i Englez nađu u sličnoj škripcu i zaista bi htjeli znati što to znači u prijevodu, nema problema, donesemo im prijevod. Ali željeli bismo da ta uporaba slovenštine sama po sebi budi pažnju i s onu stranu slovenske granice, da i inozemstvo postane svjesno te posebnosti. Slično je u operi ili kazalištu, kad dobiješ tekst prije početka predstave. Tamo sumnjam da itko razumije što tko pjeva tijekom operne predstave.
RockLine: Nekoć ste već svirali u inozemstvu i pokušali ondje prodrijeti. Kako je tada to iskustvo utjecalo na vas? Je li to za vas bio uspjeh ili neuspjeh?
Tomaž: Mi smo tada na tim koncertima u inozemstvu dali sve od sebe i odradili svoje. Nije nam bilo bitno sviramo li pred deset ili pred dvjesto ljudi. Svaki put smo pristupili punom snagom, jer su upravo koncerti naš najbolji oblik izražavanja. Osim toga, tu je bio i njemački partner ili izdavačka kuća, koja iz nas nije znala, radije ću reći ovako, nije nas znala predstaviti njemačkoj publici. Na način kakav bi poželjela svaka grupa. Npr. nazoveš partnera i kažeš mu mi smo glazba, ti si naš kanal do publike, dovedi nam publiku, e pa tog trenutka nažalost nije bilo. To nas nije zaustavilo.
Tomi: Ako upotrijebim usporedbu, taj nas je menadžer odveo sa sanjkama na more, pa smo mi te sanjke uzeli, zabili ih u obalu, otvorili pivo i sanjke iskoristili po svom. Kući s te avanture vratili smo se novi, odmorni i prošireni. Naravno, njemačko tržište je drugačije. Tamo ne možeš preko noći uspjeti i “razbiti”. Ta avantura bila je za nas samo kamenčić u mozaiku slike, koja sada dobiva sve veći i veći oblik.
RockLine: Koliko mislite da vam nedostaje do te pozicije da biste bili zvijezde i na međunarodnoj sceni?
Tomi: Smatram da poprilično. Jer prva stvar je ta da se uopće postavlja pitanje želi li to Siddharta. Pogotovo na način kakav nam prikazuju kroz mainstreamovske kanale, kakav je MTV. Od tog mainstreamovstva smo se mi jako udaljili, dakle od principa koji nam pokušavaju prodati, tako da smo se na neki način udaljili i od zvjezdarstva. Voljeli bismo u inozemstvu postići status nekog kultnog benda, koji će živjeti vrlo dobro, ali neće biti izložen na taj način, kakav nam prikazuju medijski kanali. Još uvijek bismo htjeli zadržati zdrav kontakt sa stvarnošću, živjeti svoje živote kad doživimo taj uspjeh. Dakle nećemo se tek tako rasprodati.
Tomaž: Ovo što danas vidiš na MTV-u, mi uopće ne želimo biti u takvom društvu. Sve što tamo vidiš je cirkus, sve je režirano. Mi ne funkcioniramo po tom principu. Prije smo govorili o iskrenosti. Na MTV-u toga nema, nego je sve promišljeno, sve poluge i ciljna publika koja će se uhvatiti za neki umjetno režirani proizvod.
Tomi: Štos je u tome da onaj tko je iskren, to uopće ne naglašava. Puna usta iskrenosti imaju oni koje je strah da možda nisu iskreni, odnosno da ih netko ne razotkrije da nisu iskreni. Takvi će ti reći: “A ti ne osjećaš koliko sam ja iskren? Mene ljudi poznaju po tome da ne lažem!” Daj, molim te. Takve gluposti ja više ne kupujem. Kao pokvareni jogurt.
RockLine: Može li se reći da ste, kad ste došli do ovog albuma, tek sada doumili svoju iskrenost, iako je ona cijelo vrijeme bila u vama i nehotice ste je zapravo i izražavali. Samo što ste sada novim albumom možda napokon naučili cijeniti to da možeš biti iskren.
Tomi: Mi smo manje-više bili iskreni cijelo vrijeme. No ovaj trenutak kad smo se tako razgolitili i kad nam je to tako prijalo i da tu nema nikakvog srama pred bilo kakvom kritikom ili pred time da smo napravili bilo što krivo, postigla je upravo “Saga”. Sada se osjećamo jako dobro. Prije smo možda bili previše pažljivi, a ta pažljivost te može ponekad i zadržavati i to te nekako ostavlja gladnim.
Tomaž: Cijelo vrijeme si takvim pristupom malo režeš krila.
Tomi: Ti znaš da se nešto događa što je krivo, a onda trebaš nekoga tko ti pokaže što radiš krivo. Sretni smo da više nismo time opterećeni.
Tomaž: Kao da si cijelo vrijeme imao lagano zategnutu ručnu.
Tomi: Da. Ili kotače premalo napuhane. Dakle dobar auto, ali nešto ne štima.
Tomaž: Možda je ovdje zaista bolji izraz od iskren biti razgolićen. To se poklapa s procesom kroz koji nas je vodio Ross. On se sa svakim od nas bavio toliko dugo da ga je potpuno razgolitio. To je kod svakog od nas otišlo tako daleko da je svaki od nas na kraju primijetio samo to da ima na sebi instrument, a Ross zna sve o svakom od nas. Sve što u takvom slučaju možeš učiniti je da s njim komuniciraš samo tako da mu u odgovor nešto odsviraš. Dakle bez skrivača do te mjere da ti ostane samo da odsviraš ono o čemu si s njim tako dugo razgovarao, odnosno što si mu rekao.
RockLine: Da bi dostigao tu točku da te nije strah reagirati razgolićen, trebaš neko dodatno samopouzdanje, nešto više. Te kvalitete danas posjeduju još samo rijetki…
Tomi: Mora ti postati jasno da sve stvari ne možeš imati pod kontrolom i na takvoj točki postići sposobnost da si dovoljno drzak da učiniš korak u nepoznato. Pritom moraš biti svjestan da ti taj korak može i krivo poći, ili da se popneš na neke pokretne stepenice koje te odvezu još par nivoa više. Napraviti taj korak je najteža odluka. Pogotovo za grupu koja ima pet samosvojnih, specifičnih umova. Ta hrabrost je potrebna i mi imamo tu sreću da nam je taj korak uspjelo napraviti i jako sam sretan što sam dio ove ekipe, gdje se može spontano odlučivati i uložiti poprilično rizika, za dobrobit osobnog rasta i da postignemo i neki konkretan rezultat, koji je sada više nego očit s novim albumom.
RockLine: Upravo je to vaša prednost, da se bend razvio prirodnim putem i stvorio čvrstu osnovu na kojoj se može sigurno i neovisno razvijati dalje.
Tomi: Mi ne idemo na posao. Bavimo se samo glazbom. O tome možemo puno razmišljati i to je za mene veliko uživanje. Ono o hrabrosti o kojem smo govorili odrazilo se i na fakultetu, kad si postavljen pred činjenicu izbora i moraš odlučiti gdje ćeš riskirati na svom daljnjem putu. Zanimljivo je to da recimo ljudima s visokom naobrazbom i titulama doktor itd…, njima nije jasno kad im kažeš da se baviš glazbom i da je to tvoj posao i izvor prihoda. Kod nas je tako da svi glazbu shvaćaju kao dodatni hobi kojim se baviš u slobodno vrijeme. Tu smo rijetki u Sloveniji koji možemo živjeti od glazbe. Pa i ako u želji da to ostvariš sve ostale stvari staviš po strani, vjerojatnost da ti uspije je toliko veća.
RockLine: Tomaž, ti se baviš i grupom Revolute. Što te vodilo da si grupu osnovao i što ti stvaranje glazbe u Revolute daje, čega npr. ne dobivaš u svom glavnom bendu?
Tomaž: Zapravo na to pitanje nije tako lako odgovoriti. Povijest Revolute seže još u vrijeme prije nego što je nastala Siddharta. I meni se dogodilo slično kao Tomiju i na nekoj točki na fakultetu bio sam postavljen pred činjenicu. Profesorica mi je nudila mjesto moderatora, a kasnije asistenta, no odlučio sam se početi baviti glazbom. Za kruh. Tada je nastala naša ekipa Siddharta i ja sam se u glazbi počeo izražavati kroz nju. Osim toga imao sam još jedan bend. Stvari su išle tako daleko da problem nije bio u tome da ja nešto ne mogu, nego je ovdje odlučivalo prije svega to da želiš pokušati još nešto drugo, negdje drugdje. Teško je povući razgraničenje mog glazbenog karaktera između ta dva benda. Dobro, u Revolute je ženski vokal, a u mom glavnom bendu muški vokal. Ja sam se oduvijek osjećao kao čovjek koji skladaj glazbu za ženski vokal.
RockLine: Kako to da se u razdoblju albuma “Rh” niste odlučili za koju pjesmu sa ženskim vokalom. To bi vam nedvojbeno donijelo mega hit.
Tomi: Upravo zato jer smo to vjerojatno već tada podsvjesno nosili u sebi, da glazbu ne shvaćamo matematički, da bismo s olovkom i listom papira u ruci analizirali i planirali hitove unaprijed. S tim kombinacijama smo radije još malo pričekali. Tek nedavno smo se odlučili za suradnju. I to s muškim vokalom. S grupom Dan D. Tako smo tada osjećali da nam najbolje paše.
RockLine: Kako se osjetila iznenadna ekspanzija internetskog downloada u prodaji, ako usporedimo prodaju albuma “Rh” i za njim albuma “Pertolea”?
Tomaž: Jako. Prepolovila se.
Tomi: “Rh” je prodan u 30.000 primjeraka naklade, a “Pertolea” između 12.000 i 15.000 primjeraka.
Tomaž: Želimo da se situacija na internetu uredi i da se glazba počne prodavati na internetu. Da dobijemo naš kruh natrag. Znaš, velika je razlika već u samoj činjenici da kad primiš u ruku album s omotom koji je posebno uz glazbu nacrtao neki umjetnik i posebno se udubljivao u glazbu dok je stvarao naslovnicu, znaš da jedno bez drugog ne ide. Album nije samo zapis na CD-u, album je sve. S ambalažom zajedno. Ona ima i neki umjetnički pečat, koji je nedvojbeni dio samog albuma. Ono što je recimo napravio Blaž Porenta za nas, znaš, on nije bio naručen da crta slike za nas. On je naš obožavatelj. Kad mu je bio ponuđen zadatak da se prihvati crtanja za album, unaprijed je dobivao skladbe na slušanje i dok je crtao, crteži su rasli s glazbom. Zato je “Saga” dijelom i njegov proizvod, ne samo naš.
RockLine: I još za kraj posve generično pitanje. Kakvi su planovi za naprijed? Vjerojatno isprva promocija albuma itd…
Tomi: Da. Najprije promocija. Izlasku albuma namijenjen je promotivni koncert upravo ovdje, u prostoru Kino Šiška, 21.11.2009. Zatim ćemo uzeti put pod noge i pokušati nastupati što više po pozornicama. Uz to naravno ne treba isključiti činjenicu da svi cijelo vrijeme imamo mnogo ideja i nikad ne znamo kamo nas put može odvesti. Upravo je put u nepoznato obično najprivlačnija zagonetka. Ono što je ustaljeno, to je dio priče svakog rockerskog benda koji voli nastupati uživo i kojem je to zapravo i temeljno poslanstvo. U prosincu dakle koncerti, u proljeće masivna promocija albuma, fokusirat ćemo se i na ponude iz inozemstva koje usput već možemo opipati i pomirisati. I sve to iskoristiti kao odskočnu dasku za naprijed. Vrlo je važno da ta odskočna daska bude što elastičnija i da nam da neki zalet te da taj zalet i zadržimo.
intervju su vodili: Aleš Podbrežnik i Robi Lipej
tekst uredio: Aleš Podbrežnik
fotografije: Robi Lipej
Galerija slika







