Mjesto: Palasharp / Milano / Italija
Datum intervjua: 25.12.2009
Henrik Klingenberg je klavijaturist skupine Sonata Arctica. Skupini se pridružio 2003. godine. Čovjek je odvojio 15 minuta za RockLine kako bi rekao nešto o trenutnom stanju u bendu Sonata Arctica, o novom, šestom uzastopnom studijskom albumu “The Days Of Grays” (2009), o zdravlju pjevača Tonyja, o sebi, o Finskoj… Već u vrijeme intervjua širilo se glasno slavlje nestrpljive mase, koja je uporno pritiskala na vrata dvorane Palasharp, gdje je Sonatu Arcticu čekao novi nastup u sklopu europske turneje posvećene promociji albuma “The Days Of Grays” (2009).
RockLine: Jesi li zadovoljan tijekom turneje?
Henrik: Naravno, okej je. Imali smo nekih komplikacija nedavno zato što se Tony razbolio (Tony Kakko, vokal Sonata Arctica, op.p.). To nam je izazvalo neke neugodnosti, jer smo zbog toga morali otkazati tri nastupa, a inače smo vrlo zadovoljni tijekom turneje. Svirke su bile jako uspješne. I večeras ovdje u Milanu očekujemo da će biti jako lijepo druženje, primijetili smo da nas čeka puno ljudi.
RockLine: Kako je s Tonyjevim zdravljem?
Henrik: Naravno, još dolazi k sebi, ali je iz dana u dan bolji i na pozornici, tako da se nadamo da će što prije uhvatiti vlak s ostalima u ekipi.
RockLine: Upravo ste potvrdili i nekoliko dodatnih koncertnih nastupa u Japanu. Očito ste trenutno jako vrući?
Henrik: U Japanu smo nastupali mnogo puta, tamo imamo stvarno dobru podršku publike. Zapravo ćemo se s turneje preko Australije preseliti u Japan.
RockLine: Usred godine izašao je vaš najnoviji studijski uradak “The Days Of Grays”. Što nam možeš reći o novom albumu?
Henrik: Za ovaj album odlučili smo se za suradnju s Mikkom P. Mustonenom, koji je pripremio glavninu orkestralnih aranžmana. On je odličan u tome pa smo mu poslali nekoliko skladbi i pitali ga što može dodati. Nakon što je Mikko pripremio orkestralne dijelove, posao je potekao ustaljenim tračnicama, kao i na svim prethodnim albumima. Ovaj put je album drugačiji upravo zato što je prvi na kojem sudjeluje i orkestar.
RockLine: Kako stvarate skladbe?
Henrik: Tony pripremi sve pjesme. On je glavni u tome. Demo snimke donese sa sobom kad se nađemo i onda zajedno pripremimo aranžmane za pjesme. Pripremimo i po nekoliko opcija za neku skladbu pa onda isprobavamo što će najbolje funkcionirati.
RockLine: Što te je kao klavijaturista najviše oduševljavalo i gdje si crpio glavninu nadahnuća u svom razvoju kao glazbenik?
Henrik: Na početku je na moje sviranje jako utjecao Jon Lord iz skupine Deep Purple, kasnije me je oduševio Kevin Moore iz Dream Theater. Sve se kod mene počelo kad sam došao u dodir s radom Jona Lorda. On je pokazao da u rock glazbi sviranje klavijatura nikako ne mora biti dosadno i zapravo i to da klavijature mogu posve ravnopravno parirati gitari.
RockLine: Pristup na novom albumu je malo drukčiji od prijašnjih. Čini li ti se da se tvoja uloga na novom uratku povećala ili obratno?
Henrik: To jako ovisi. U nekim skladbama na novom albumu klavijature su stvarno u prvom planu. A i nisu, jer ovaj put možda nisam imao ni toliko posla, budući da je glavninu dijelova koje obično sviram ja na klavijaturama preuzeo orkestar sa svojim aranžmanima. Simfonijski dio mi je ovaj put ostavio manje prostora. Zapravo nije trebalo puno birati. Zapravo su samo dvije skladbe imale potpuno moje aranžmane na klavijaturama. Npr. u razdoblju nastajanja albuma “Reckoning Night” imali smo pripremljeno 22 skladbe na kojima su moje klavijature nosile važnu težinu u aranžmanima. Tada je bilo puno teže odlučiti koje će skladbe doista ići na album.
RockLine: Gdje primaš najveću podršku kad promatraš lude fanove s pozornice, na različitim krajevima svijeta?
Henrik: Definitivno su najluđi fanovi na području Italije, Španjolske, Francuske,… Najglasnija publika zasigurno dolazi s područja Južne Amerike. Ali uživamo u tome što publika reagira drukčije na različitim krajevima svijeta, inače bi naše svirke mogle biti dosadne. Godine 2003., kad sam prvi put nastupao s bendom u Japanu, bio sam stvarno zaprepašten kako to da publika između skladbi luduje, a onda se u pauzama potpuno smiri kao da ništa nije bilo. Utihne i čeka što ćemo mi napraviti na pozornici.
RockLine: Odlazite li i preko bare u SAD?
Henrik: Da. U travnju 2010.
RockLine: Koga ćete povesti sa sobom kao predgrupu?
Henrik: Trenutno se ne sjećam napamet tko su predgrupe.
RockLine: Kakvi su planovi za budućnost?
Henrik: Ova turneja će se otegnuti do 2011. godine.
RockLine: To znači da je prodaja albuma vrlo zadovoljavajuća?
Henrik: I to. Nedvojbeno. Ali to u ovom slučaju nije toliko važno kao činjenica da ljudi rado dolaze na naše koncerte i da imamo jako dobru posjećenost koncerata. Također što se tiče prodaje službenih suvenira. Na turnejama zarađujemo najviše.
RockLine: Slijedi li odmor nakon turneje?
Henrik: Da. Nakon Australije i Azije vraćamo se u Europu na tri koncerta koja smo morali otkazati zbog Tonyjeve bolesti, slijedi još turneja po Rusiji i Skandinaviji, gdje napokon nastupamo i doma u Finskoj. I naposljetku mjesec dana odmora. Pa opet ljeti na festivale. U tom razdoblju Tony već radi na novim demo snimkama. I nakon pauze, recimo da je to mjesec ili dva, Tony složi svoje demo snimke do te mjere da se možemo naći u studiju i početi raditi na novom albumu. Izgleda kao neki beskonačni krug.
RockLine: Reci mi kako je bilo na audiciji kad su te primili u Sonata Arctica? Je li ti bilo teško?
Henrik: Kad sam ušao u studio, čekala me gomila demo snimaka koje sam morao izvježbati. Nakon toga su kontaktirali samo mene i još jednog tipa od svih kandidata. Prvi tjedan sam svirao ja s bendom, sljedeći tjedan on. Nakon zadnjeg dana audicije temeljito smo se napili zajedno, ujutro sam se probudio s ogromnom mamurlukom. Poslijepodne istog dana nazvali su me i rekli da sam u bendu. Pristupio sam samo tako da sam se pokazao kao glazbenik kakav već jesam. Bez zadrške, bez respekta. Jako je važno da se uklopiš u bend. Čak nije ni važno koliko si dobar tehnički, glavno je kako se slažeš s ekipom same postave.
RockLine: S kojim su te skladbama Sonata Arctica preispitali?
Henrik: U osnovi sam naučio album “Silence” prije audicije. Raspitao sam se i o set listama koje su Sonata Arctica tada svirali uživo. Odsvirali smo Black Sheep, End Of This Chapter, 8th Commandment…
RockLine: Je li vaša set lista na ovoj turneji konstantna ili se nešto mijenja?
Henrik: U načelu set listu rijetko mijenjamo. Vrlo malo. Najčešće pripremimo uravnoteženu set listu koja obuhvaća sva razdoblja stvaranja benda i pokušavamo dobiti neki optimum iz skupa pjesama koje najbolje funkcioniraju na pozornici. To nam daje neku garanciju da se onda možemo opustiti i svake večeri pristupiti punom parom. S obzirom na to da će ova turneja vjerojatno trajati dvije godine, set listu ćemo sigurno promijeniti, barem do neke mjere.
RockLine: Kod vas u Finskoj već vrlo mladi slušatelji posjećuju metal koncerte i slušaju puno takve glazbe. Cijela stvar djeluje kao da je važan dio finske nacije. Kako ti vidiš te stvari?
Henrik: Istina je. Mnogo vrlo mladih posjećuje koncerte i ubrzo se počinje upoznavati s heavy metal glazbom. Recimo moja kći, koja sada ima dobru godinu dana, kad joj pustim pop glazbu, a nakon toga nešto od Nightwish, posve drukčije reagira. Naravno, pokazuje puno više afiniteta prema Nightwish. Očito je da je to u nama, da to donesеš sa sobom na svijet kad se rodiš. Smiješno je. Zapravo je vrlo zanimljivo kako malo dijete zanima baš sva glazba.
RockLine: Strah da će dobra metal glazba izumrijeti dakle je suvišan.
Henrik: Tako je. Tu sklonost metalu nosi u sebi cijela finska nacija. Možda zvuči čudno, ne znam ni objasniti zašto. Možda zato što je veći dio godine mračno kod nas i noći su duge. Svi nas to pitaju. A nikome to ne znam posve dobro objasniti.
RockLine: Ima li skupina još kakvih kontakata s bivšim gitaristom Janijem Limatainenom?
Henrik: Vrlo malo. Nakon što smo odlučili da ga otpustimo iz benda, vidio sam ga samo jednom u nekom baru.
RockLine: Što je bio osnovni razlog da je letio iz benda?
Henrik: Osnovni razlog je bio taj što zapravo nije htio više svirati u bendu, ali to nikad nije znao ili se usudio objasniti i jasno reći. Onda nas je uvukao u neugodnu situaciju. Kao možda znaš, u Finskoj je obavezno služenje vojnog roka. Mi smo sve te obveze odradili. On nije. To nam je jako dugo prikrivao. Očito je bilo da mu članstvo u Sonati Arctici daje neko utočište od obveza. Tako su ga vlasti strpale u zatvor na mjesec dana. I to baš u vrijeme kad smo trebali na turneju. Kad se vratio iz zatvora, dali smo mu još jednu priliku da u roku od tri mjeseca uredi sve stvari u privatnom životu kako bi i skupina Sonata Arctica mogla normalno funkcionirati. Budući da to u tom roku nije učinio, bilo je očito da više ne želi svirati u bendu.
RockLine: Koliko ste zadovoljni predgrupama Delain i Winterborn?
Henrik: Sve je okej. Delain? Oh, super cura, lijepa cura, ha, ha, ha… A kod Winterborn svi dečki dolaze iz grada u kojem sam ja nekoć živio i moji su jako dobri prijatelji, zato sam stvarno htio da ih povedemo na turneju. Odrastali smo zajedno i dugo se nismo vidjeli. Jako je lijepo što nas je ova turneja opet na neki način spojila.
fotografije: Robi Lipej
*Kako je bilo na koncertu skupine Sonata Arctica, dana 25.11.2009., u dvorani Palasharp, u Milanu (Italija), možeš pročitati OVDJE.
Galerija slika
