Mjesto: Orto bar / Ljubljana / Slovenija
Datum intervjua: 09.12.2009
Vatrene ulice su sastav sa šarolikom poviješću. Nastali su već 1990., dakle uhvatili su dašak osamdesetih u kojima je harao Yu rock, povjetarac post punka, preuzeli grunge bum devedesetih, no kad ih poslušaš, definiraju neku svoju glazbenu figuru, prepoznatljivog zvuka i karaktera, koju ne možeš žanrovski nigdje smjestiti. Zašto su na nekoliko godina umrli i ponovno se rodili? Jedan od razloga je zacijelo bio Domovinski rat, koji je bjesnio na hrvatskom tlu u prošlom desetljeću. Vatrene ulice mogu biti samo rock. I to povrh svega još i jako dobar rock. Sastav je ove godine izdao tek svoj drugi studijski album, za koji rado kažu da je zapravo za njih prvi pravi studijski album. Zašto je tako, sažima zanimljiv razgovor sa sastavom, tik prije koncerta u Orto baru, 09.12.2009., kad je sastav dobio priliku promovirati svoj svježi studijski uradak naslovljen “9 po Richteru” (2009) – RockLine recenziju pročitaj OVDJE.
U prostoru backstagea ljubljanskog Orto bara u početku su mi društvo pravili bubnjar Marijo Barić i gitarist Marin Jovanovac. Kasnije u razgovoru dečki su zamijenili uloge, a intervju je zaključio vođa sastava Vatrene ulice, inače pjevač i tekstopisac, Goran Filipančić – Fila.
RockLine: Kako to da vam je trebalo cijelih dvadeset godina da dođete do izdanja vašeg drugog albuma?
Marijo: Pa to je zapravo naš prvi pravi studijski album. Glavni razlog za to je prvenstveno Domovinski rat, koji je bjesnio po Hrvatskoj. Pjevač Fila je u njemu aktivno sudjelovao, i ja također…
Marin: Meni je tada bilo šest godina…
Marijo: Marin je tada gledao crtiće Baltazara i Pink Pantera, ha, ha… Prvi album je snimio Fila sam. Živio je u Sloveniji priličnu količinu vremena. Uz pomoć naših dragih prijatelja Dance Mamblita iz Slovenije, ne znam jesi li već čuo za njih?
RockLine: Nažalost ne.
Marijo: To je pet ljudi iz Kopra, s kojima smo još i danas u jako dobrim odnosima. Ja sam od početka u Vatrenim ulicama, ali se u međuvremenu dogodio rat, pa studij, Fila je otišao u Sloveniju, pa ženidbe, pa djeca,…. Tako da smo se zapravo vratili na scenu tek 1998. Opet stare Vatrene ulice, snimili smo taj prvi album, nastupili u klubu Kulušić (stari rockerski klub u Zagrebu koji više ne radi, op.p.), uslijedilo je još par odličnih koncerata. Zatim smo se ponovno prihvatili posla i tu je sada taj novi album, koji sami zovemo prvim pravim albumom Vatrenih ulica. Iako je drugi.
Marin: U tom smislu da je na njemu zapravo sudjelovao cijeli kvartet, kao sastav.
Marijo: Skupili smo novac, otišli u studio kod čovjeka koji nam je producirao album Švigija. To je vrlo priznat producent u Hrvatskoj, vrhunski producent. Završni uradak se jako svidio izdavačkoj kući Dallas.
Marin: Da, jako im se svidio. I naišli smo na istu priču. Nigdje nas nisu mogli svrstati, u žanrovskom smislu.
Marijo: A mi smo zapravo klinci, osim Marina, koji smo rasli na novom valu. Dakle uz sastave EKV, Partibrejkers, Haustor, stare Zabranjeno pušenje i tako dalje. Tako da se to osjeća i u našoj glazbi. Fila piše tekstove, ali nije aranžer. To znači da dođe sa skladbom i predstavi nam je s gitarom. Zatim se svatko od nas prihvati svog dijela posla i tako nastane skladba.
Marin: A to da nas glazbeni stil ne možete nigdje smjestiti je zato što svatko od nas sluša drugačiju glazbu. Trojica kolega iz sastava su “novovalovci”, ja sam po godinama dosta mlađi, pa slušam sve od Pink Floyd, do Crosby Stills & Nash, Neila Younga, uglavnom sve te starije sastave, a pripadam inače “grunge” generaciji.
RockLine: Skladbe koje predstavlja album “9 po Richteru” nastajale su u razdoblju od 10 godina? Ima li među njima onih jako starih koje su se aranžmanski jako promijenile u odnosu na izvornik, ili ne?
Marijo: Da, nastajale su u razmaku od deset godina. O tome možemo tako govoriti. Ali te skladbe nisu toliko stare. Nekoliko skladbi je napravljeno posve “na novo”. Deset skladbi na albumu je posve novo.
Fila: Taj album je zapravo naš “best of”. Nakon toliko godina čekanja da nam prava izdavačka kuća izda album, ta činjenica niti ne čudi puno.
Marijo: Dakle samo su dvije skladbe starije i na novo aranžirane na ovom albumu. To su Dok padaju glave i Moja generacija. Dakle sada su napravljene puno bolje. Ostale su naš zajednički produkt, nastale nedavno.
Fila: Kad smo 1991. stigli u Jugoton (bivša jugoslavenska izdavačka kuća, op.p.) i donijeli svoj demo, obećavali su nam da bismo možda mogli kod njih izdati album. A kasnije nam je rekao Škarica (Siniša Škarica, tadašnji glavni urednik Jugotona, op.p.): “Dečki, rat je! Samo ste nam još vi falili!” Ali u tom razdoblju prije rata bila je super klima. Punili smo sve klubove po Zagrebu.
RockLine: Vjerojatno vam je ostalo mnogo neiskorištenih ideja za novi album. Hoće li novi album uskoro naslijediti aktualni?
Marijo: Pa zapravo niti ovaj prvi album još nije dao od sebe ono što mora dati. Trenutno smo pred izlaskom drugog singla s albuma Kreni. Očekuje se snimanje spotova. Album moramo što bolje promovirati.
RockLine: Jeste li zadovoljni promocijom izdavačke kuće Dallas?
Marijo: Fila? Ima li u klubu ispred pozornice ikakvih ljudi?
Fila: Da, nekoliko ih je.
Marijo: Pa onda smo jako zadovoljni.
Fila: Jesi li vidio ikakve plakate za večerašnji koncert?
RockLine: Ne.
Fila: Pa,… Dallas se trudi više za velike zvijezde.
RockLine: Ako smijem malo provocirati i usporediti Sloveniju s Hrvatskom u glazbenom smislu. Ja primjećujem da je hrvatskim sastavima u rocku oko ritma obično sve jasno, dok slovenskima često nije. Obrnuto, slovenski je metal prilično jači od hrvatskog…
Fila: S tim se baš ne bih složio. Znaš sastav Dance Mamblita?
RockLine: Ne.
Marijo: Ne zna ih. To sam ga i ja već pitao.
Fila: Stvarno? Ne znaš ih? Pa u zadnje dvije godine obišli su cijelu Sloveniju s koncertima. Taj sastav vode Boris i Andrej, koji su nekoć svirali u sastavu Valter brani Sarajevo. Basist i bubnjar. Krajem ovog mjeseca Dance Mamblita će kod Radija Študent izdati svoj drugi album.
Marijo: Oni su naši dobri prijatelji. Kad su nastupali prije nas u klubu “Jabuka” u Zagrebu, to se pokazalo kao odlična ideja. Bili su kao naručeni da zagriju publiku. Odličan sastav. Svakako ih provjeri.
RockLine: Kako publika u Hrvatskoj inače reagira na Vatrene ulice?
Marijo: Znaš, mi smo u sastavu miješani. Gitarist Marin dolazi iz Velike Gorice, ja iz Zagreba, točnije Ferenščice, basist Daniel dolazi iz Slavonije, Fila iz Zagreba. Svi pak živimo u Zagrebu. Prva postava Vatrenih ulica bili su svi redom Zagrepčani. Znaš, mnogo ljudi je prošlo kroz sastav, sada se postava iskristalizirala. A mnogima to nije jasno. Fila u stihovima bira sociološku tematiku. U nju upliće iskustva ljubavnih veza…
RockLine: Stihovi skladbi na “9 po Richteru” stvarno su odlični.
Marijo: Odlični su. I pazi ovo. Zapravo je sve to o čemu pjeva Fila, Fila i doživio. Na primjer skladba Huligan gradskih ulica ide u stihovima ovako: Amsterdam, Vukovar,… Znaš, on je to sve proživio. Ta skladba je i naš prvi “singl” i snimili smo za nju i video spot.
RockLine: Vokal posebno dobro užari u sofisticiranijim trenucima ploče.
Marijo: Istina je. Fila dođe k nama s tekstovima. Melodija je vokalno već pripremljena. Odsvira je na akorde gitare. Sve je doživljeno, sve priče. Od ratnih, ljubavnih, sociloških… Zatim cijelu stvar zajedno oblikujemo. Tako ćemo oblikovati i naš sljedeći album.
Fila: Za aktualni album su svoju važnu ulogu na početku ove priče odigrali Mars Music i izdavačka kuća Dallas. Tako nas slijede nastupi u veljači 2010. Beograd, zatim u ožujku iste godine Novi Sad. Tako da trenutno sve lijepo izgleda za Vatrene ulice.
RockLine: Fila, kako bi ti komentirao svoje tekstove?
Fila: Pa znaš kako? To je moja buntovnička pozicija koju zauzimam prema svakodnevici, prema nepravdi, čiji smo dio u ovom društvu. Tako da i večeras, kad ćemo nastupiti ovdje u Ljubljani, točno znam kako, zašto, kada i gdje su ti stihovi nastali. Tako se uvijek s lakoćom poistovjetim s njima i izvučem iz njih maksimum kad ih predstavljam na pozornici. To je naša snaga i tim adutom ljude uvijek uvjerimo na nastupima uživo. Oni koji nas vide prvi put, sigurno će doći i na naš sljedeći koncert. To užiže i u to sam uvjeren. Drukčije niti ne možeš razmišljati ako si odrastao na sastavima kao što su npr. EKV i Azra. Uostalom, tu je naša ulazna točka i želimo svoje mjesto na sceni.
RockLine: Htio bih i tebe pitati je li ostalo mnogo ideja za sljedeći album?
Fila: Skladbe za treći album zapravo su pripremljene. Treći album bit će također u svemu buntovnički i nabijen eksplozivnošću naše rockerske poruke. Znaš, kao mladić sa 14 godina prisustvovao sam svom prvom koncertu. Svirali su Azra. 1982. Onda možeš zamisliti da me Yugo rock jako duboko dotaknuo. Partibrejkersi, EKV, Zabranjeno pušenje, pogotovo njihova prva dva albuma, pa New Primitives. Potonji su bili jaki u Zagrebu i Sarajevu. Nevjerojatno su užigali kad su stupili na pozornicu u nogometnim kopačkama, kravatama i haljama. Danas su drugi dani. Ovaj album je trebao izaći prije dvije godine, ali su se stvari za nas malo ootegnule. No u tom pogledu za nas je vrlo dobro da smo morali još malo pričekati. Prostor bivše Jugoslavije se naime u zadnje dvije godine maksimalno otvorio, što se tiče koncertnih prostora. Općenito festivalskih. Samo na tlu Bosne i Hercegovine godišnje je nekih 15 festivala. Na taj vlak sa svježim albumom skačemo i mi, kao novi zagrebački bend koji u glazbenom smislu može reći mnogo konkretnog. Jako se zanimaju za nas u Bosni i Srbiji, što je vrlo zanimljivo, otkad se ponovno vrti naša glazba. No u svemu je najvažnije srce. Ako to možeš dati, postigao si najviše. Naravno ostajem ovdje u okviru “mainstreama”, što Vatrene ulice na kraju krajeva, još uvijek jesmo. Mirisimo kao sastav koji danas može slijediti najjače albume sastava Riblja čorba ili Azra.
RockLine: Zapravo ste aktualni za nastupe na festivalima, po klubovima i motosletovima.
Fila: Da. I ovdje u Sloveniji smo već nekoliko puta nastupili, a večerašnji nastup u Orto baru za nas je od posebnog značenja. I pritom za nas nije važno ni ako ćemo nastupiti pred svega deset ljudi.
RockLine: Prije si spomenuo ponovno otvaranje tog bivšeg jugoslavenskog prostora za koncerte. Kako pak vidiš hrpu novih, mlađih, iznimno talentiranih sastava koji se na istom području pojavljuju u današnje vrijeme? Točno prije godinu dana intervjuirao sam ovako, kao sada Vatrene ulice, ovdje u Orto Baru sastave Morso i Vatra…
Fila: Da, to je zanimljiva priča. Da smo razgovarali prije tri godine s Vatrom i s nama, priča bi bila posve drukčija. Sada kad se taj prostor ponovno otvorio, i jedni i drugi gledamo naprijed s iznimno pozitivnim očekivanjima, prvenstveno zbog eksplozije brojnih koncertnih prostora, osobito festivalskih. I Sloveniju moramo što bolje “izvozati” i ostaviti dobar dojam, steći što više simpatija. Vidjet ćemo. S izdavačkom kućom Dallas potpisali smo ugovor za tri albuma tako da ćemo se u Ljubljani definitivno još koji put sresti. Inače, u sljedećoj godini slijedi hrpa nastupa po Zagrebu. Puno se klubova otvorilo, eksplozija. Sada broje samo još nastupi uživo, gdje se moraš dokazati pred publikom i nema više prostora za glazbene prevarante koji se kriju samo po studiju.
* Kako je bilo na koncertnom nastupu sastava Vatrene ulice, nakon ovog intervjua, u ljubljanskom Orto Baru, 09.12.2009., možeš pročitati OVDJE.
* Hvala Primožu Kranjcu iz sastava Flu Flu i basistu sastava Grrizli Madams (nažalost njegovo ime nisam uspio doznati, zbog izrazito loše promocije ponovno aktivnog sastava – nadam se da će što prije pokrenuti svoj vlastiti MySpace), koji su prilozili fotografije za ovaj intervju.
Galerija slika
