Mjesto: Rock Cafe / Postojna / Slovenija
Datum intervjua: 21.01.2010
Superbrands su indie rockeri iz Zagreba. Od 27 bendova koji su se prijavili na Epic RockLine Contest 2009/2010, jedini su strani bend koji je imao dovoljno petlje da preskoči nevidljive barijere koje postavljaju državne granice. Skupina je s tekstovima na engleskom i lagušnim, prirodnim i melodično zvučećim rock žargonom već na početku karijere zanimljivija za slušanje onima koji posjećujete festivale tipa FreQuency ili Nova Rock u Austriji nego u matičnoj državi.
RockLine: Što vam je bila osnovna svrha prijave na natjecanje RockLine Epic Contest?
Adi: Za nas je glavno bilo da si na taj način osiguramo nastup u Sloveniji. Čuo sam naime da je u ovo vrijeme jako teško dobiti nastup u Sloveniji, slično je i u Hrvatskoj. Ta takozvana “natjecateljska” strana za nas je u ovom slučaju manje-više nebitna. Da slučajno pobijedimo, to bi za nas značilo novi koncertni nastup. A to nam je opet najvažnije. Novi nastup.
Hrvoje: Pa i u Sloveniji još nikad nismo svirali, tako da nam je tim važnije što smo večeras ovdje.
Robi: Slovenija je sad za nas inozemstvo, ha, ha, ha… ovaj nastup računamo kao da smo svirali u inozemstvu.
RockLine: Koje su okolnosti dovele do glazbenog stila koji razvija i njeguje skupina Superbrands?
Robi: Ja pripadam još staroj gardi, koja se nekako uklopila u novi val bendova. Bendu sam se pridružio zadnji. Možda sam upravo ja taj faktor koji je ovome što danas zvuči alternativno dodao notu starog, tradicionalnog rocka, jer sam nastupao u bendovima još u osamdesetima.
RockLine: U kojima?
Robi: U Psihomodo Pop,…
Adi: Robi je za nas zvijezda, he, he…
Robi: Svirali smo i u Ljubljani, negdje 1984. ili 1985… ne znam točno.
Adi: Mi smo kao savršena nogometna momčad. Ima mladih kojima krv vrije u žilama, a onda su tu stariji koji znaju “smiriti loptu”. A u našem stilu ne možeš tek tako sažeti što smo sve u karijeri preslušali i što bi moglo utjecati na to što jesmo. Možda neki The Smiths. Kad sam bio mlađi, dosta sam ih slušao.
Hrvoje: To kod nas nekako vuče više prema nekim The Editors…
RockLine: Upravo to sam htio istaknuti. Osobno ste me na trenutak podsjetili na taj indie zvuk bendova kao što su Interpol, The Killers ili The Editors.
Adi: Takvih je usporedbi do sad bilo dosta. Pogotovo što se tiče vokala. To je za nas super. Interpol su super bend, a i The Killers.
Hrvoje: Znaš, kritičari nas često povezuju s bendovima, tobože smo ovome ili onome malo slični, a za njih nikad nismo ni čuli. I onda nas zanima pa idemo poslušati tko su to, dovraga, ti bendovi na koje vučemo.
RockLine: Je li građenje atmosfere važna vodilja u vašem izričaju?
Hrvoje: Pa ni ne znam radimo li to uopće svjesno. Ono što si recimo uočio ti, ili što uoči netko drugi tko nas sluša. Da bismo se prije koncerta dogovarali da moramo proučiti npr. pristup stvaranju neke posebne atmosfere. O tome nismo nikad ni ozbiljno razgovarali.
Adi: Znaš, tu je riječ o procesu. Imaš skladbe koje su neusporedive kad usporediš kako su zvučale kad smo ih prvi put odsvirali u studiju i kako zvuče danas, kad ih izvodimo na pozornici.
Robi: Ja sam donio taj izravniji rock u “mekši” pristup koji su njegovali ostali. Sad smo između ta dva pristupa povukli nekakvu srednju crtu.
Adi: Mogu samo reći da ovako kako zvučimo trenutno nismo zvučali prije pola godine, a ni za pola godine nećemo zvučati ovako.
RockLine: Dakle, u fazi ste upoznavanja. Dograđujete i razvijate kemiju?
Hrvoje: Ne. Postava je nekako razradila čvrstu formu i odnosi funkcioniraju uravnoteženo. Okej, kemija je druga stvar. Moraš je njegovati cijelo vrijeme. Stalno mora djelovati tako da pogoni bend naprijed. Sad smo već toliko zreli da kao prioritetni cilj možemo staviti na prvo mjesto izdavanje studijskog prvijenca.
Adi: Ali među nama će uvijek ostati ta želja za isprobavanjem novog. To nas veže.
RockLine: Dokle ste stigli s izdavanjem albuma?
Robi: Pa materijala imamo trenutno za jedan CD. Za nekih 45 minuta glazbe. Ne svirimo dugo zajedno. Inače bi materijala bilo više. U svakom slučaju, bit će sve više isprobavanja kad budemo izdavali više albuma.
RockLine: Da navedem primjer iz Slovenije. Siddharta su na petom albumu izdali 10-minutni instrumental.
Robi: Zanimljivo. Očito su zadovoljni statusom. Postigli su komercijalni uspjeh, a sad su si očito dali oduška u studiju i uživaju u eksperimentiranju. To je dobra odluka.
RockLine: Ima li u Hrvatskoj, ili recimo u Zagrebu, još takvih alternativnih rock bendova kao što ste Superbrands? Kakav je kod vas interes za takvu vrstu glazbe i ima li podrške?
Robi: Zanimljivo je da u tom krugu indie rocka takvih bendova stvarno nema. Ima puno zanimljivih bendova koji njeguju neki svoj alternativni princip, ali u krugu blizu Superbrands ih zapravo teško nađeš.
RockLine: Vaš bi pristup bio aktualan za inozemstvo.
Adi: Točno to. To nam je cilj. Mnogi nam kažu da se ograničavamo jer ne izvodimo pjesme na hrvatskom jeziku. Ja osobno mislim da nije tako. Jer za našu vrstu glazbe uvijek ćemo naći više zanimanja u inozemstvu nego u Hrvatskoj, koliko god to čudno zvučalo. Sad, u doba interneta, publiku imaš doslovno na dlanu. Samo ih moraš znati uvjeriti. Već sad imamo više obožavatelja vani nego kod kuće. Kad pogledam našu MySpace stranicu, vidim da našu glazbu komentiraju uglavnom strani slušatelji. Rijetko ljudi iz Hrvatske.
Robi: I danas je još uvijek jako malo bendova iz Hrvatske koji svoj materijal ne bi izvodili na hrvatskom.
Hrvoje: Pa tu su iza svega komercijalni razlozi.
Adi: Povezujemo se s bendom The Orange Strips, koji su iz Labina. Oni su stepenicu iznad nas. Ne u glazbenom smislu, nego su recimo preko MTV Adrije već izdali svoj drugi videospot. Glazbeno djeluju blizu Superbrands. Zato smo se odlučili povezati, udružiti snage da organiziramo zajedničke koncerte. Svaki bend dovede sa sobom na koncert nekoliko ljudi. I vaš Uroš, koji ima svoj bend Uroš Planinc Group, predložio mi je sličnu stvar. Da mi dođemo nekad u Celje, a obrnuto, mi njima omogućimo neki špil u Zagrebu. Čini mi se jako važnim da se bendovi na takav način povezuju i zaborave na međusobnu konkurenciju. U tom slučaju pomažeš drugima, a istovremeno na taj način i sebi.
RockLine: Inače, je li Hrvatska jaka u alternativnim bendovima?
Robi: Da. Ali komercijalno nije bogzna kako približena. Povremeno zavrte nešto u našem stilu na Radiju 101. Obično je tako da ako već vrte hrvatske bendove, onda vrte one koji svoje pjesme izvode na hrvatskom jeziku.
Hrvoje: To su takozvani lobiji.
Robi: Recimo Analena iz Zagreba. Ne sjećam se da sam ih ikad čuo na nekoj hrvatskoj radijskoj frekvenciji. Oni su onda skoro više nastupali u Sloveniji nego kod nas.
RockLine: Inače, očekujemo vaš album koji će biti pun indie rocka?
Robi: Da. Prirodnog zvuka, s što manje kiča. Okretne, a lagane gitare, kompaktni ritmovi.
Hrvoje: Da. Bez komplicirana. Ponekad si doduše dopustiš i to da kad nešto isprobaš, da te to jednostavno zavede jer ti djeluje zanimljivo. Tada se može roditi zaista dobrodošla ideja koja obogati izričaj benda, do neke mjere podigne bend na novu, višu kvalitativnu razinu. Na temelju nedužnog eksperimenta. To je onaj trenutak kad moraš dopustiti da se prepustiš glazbi, da te ona vodi.
Adi: Mi težimo melodičnosti i pjevnosti. Nećeš čuti gitarske solaže ni neke “dosadne” instrumentalne improvizacije. Stvar mora biti u trenutku dostupna ušima. Zarazna. U svakom slučaju, pritom ne smijemo ispasti “banalni”.
RockLine: Kakvi su vam kratkoročni planovi?
Robi: Što više nastupanja.
Hrvoje: Sad se povezujemo s The Orange Strips. Super bi bilo da nam uspije nastupiti i prije Šveđana Mando Diao, koji dolaze, mislim, u ožujku ove godine u Zagreb.
Adi: Ako skupimo nešto novca, bilo bi super snimiti naš materijal. Možda za izdanje kao EP. Za početak.
Hrvoje: Ako bi se to dogodilo, istovremeno bismo pokušali snimiti i videospot.
tekst preveo i uredio: Aleš Podbrežnik
fotografije: Martin Prezelj
Galerija slika
