Mjesto: Rock Cafe / Postojna / Slovenija
Datum intervjua: 18.03.2010
M.U.D.D. su mladi, gotovo alter rockom orijentirani kvartet koji svoju prepoznatljivost hrabro gradi na prodornosti ženskog vokala. Zvuči poznato, ali pozor! M.U.D.D. su posebnjaci koje ne zanima povodljivost za popularnim glazbenim smjernicama. Odmah nakon silaska s pozornice postojnskog Rock Cafea uhvatio ih je dvojac (stasitih) RockLine mladaca, s kojima su se upustili u zanimljiv razgovor.
RockLine: Što vas je potaknulo da se prijavite na natječaj Epic RockLine contest?
Urban: Za nas je to prije svega još jedno iskustvo. Novi gig, novi doživljaj! Mislim da smo danas odsvirali sasvim OK.
Doris Natalija: Dojmovi nakon nastupa su dobri, iako uvijek može i bolje.
RockLine: Je li bilo treme?
Doris Natalija: Malo jest. S moje strane zapravo ogromno.
Urban: Na pozornici se osjećamo odlično, iako se vidi da nam još fali nešto kilometraže.
RockLine: Pa niste baš tako mlad sastav?
Urban: Zajedno smo se skupili negdje u rujnu, listopadu 2008. U sličnoj postavi kao što ste je vidjeli danas. Doris smo kasnije ulovili preko interneta.
RockLine: Sastav je dakle isprva bio zamišljen bez ženskog vokala?
Urban: Na početku smo tražili muškog vokalista. Neko je vrijeme tu ulogu imao Andrej, inače odličan vokalist, ali nažalost je spomenuti idejno bio otprilike desetljeće, možda čak i više, daleko od ostatka grupe. Jednostavno nismo bili na istoj valnoj duljini. Kasnije smo se srećom potpuno slučajno “sreli” s Doris. Ali od samog smo početka bili otvoreni za sve opcije, i za muški i za ženski vokal.
Doris Natalija: Ja sam ionako 60 % muško, tako da… (smijeh)
RockLine: Kako ono ide: “may the best man win”! (smijeh)
RockLine: U tvom se vokalu osjeti čak i malo crnačkog soula. Možeš li posebno izdvojiti nekog uzora ili glazbenu osobu koja te inspirira pri pjevanju?
Doris Natalija: Radi se o nekim, recimo, posve osnovnim utjecajima, kao što je primjerice Aretha Franklin. Dobro mi je došla i škola solo pjevanja, iako se kod toga radi o posve drugačijem načinu izvedbe, od izmjene boja glasa nadalje.
RockLine: Ženski vokal u rocku već je ustaljena praksa. S jedne strane imamo poplavu sastava komercijalno dostupnijeg predznaka, a s druge one rokerski robusnije građe. Na kojoj biste strani voljeli da vas ljudi, recimo, “sretnu”?
Urban: Apsolutno na ovoj potonjoj! Komercijala nas (ni) na duge staze nikad nije zanimala. Radi se prije svega o tome da u glazbi kažeš ono što misliš, ono što dolazi iznutra. Za plitkoće tu nema mjesta. Čini mi se da takvih sastava u Sloveniji nedostaje, zapravo ih je zanemarivo malo, pogotovo onih sa ženskim vokalom koji ima muda.
RockLine: Aduti su nedvojbeno u vašim rukama, pogotovo uz tako karakteran vokal. Što nas uopće ne čudi ako uzmemo u obzir da je Doris zapravo više nego pola muško pa vi kao grupa imate bar dobru polovicu muda više! (smijeh). Cura nas je iznenadila već na tonskoj probi…
Doris Natalija: Hvala! Moj je problem još uvijek trema zbog koje često postanem promukla. Na probama, recimo, tog problema nema, sve ide kao podmazano. Nastupanje uživo pak zna biti priča za sebe.
Rockline: Čini ti se da si dolaskom u sastav dečkima donijela nešto više osjetljivih boja?
Doris Natalija: Sigurno. Na svoj su se način malo ofemenizirali. (smijeh)
Rockline: A kakve su ambicije u vezi sa snimanjem prvijenca? Neke ste demo snimke već objavili..
Doris Natalija: Na našem je myspaceu dostupna jedna onako, na brzinu spečena demo snimka, zapravo se radi o tri skladbe.
Urban: Za album nam zasad još fali nešto materijala. Ali sigurno će se s vremenom stvari već posložiti.
RockLine: Kakvi su onda planovi za budućnost?
Urban: Uživanje u glazbi, što više koncerata i skupljanja kilometraže! Pa da konačno nađemo još jednog vozača, jer stalno samo ja sjedim za volanom! (smijeh)
intervju vodili: Daniel Pavlica & Rok Klemše
fotografije: Mojca Perdih
tekst uredio: Daniel Pavlica
Galerija slika
