Lokacija: Rieden – Kreuth / Njemačka
Datum: 27.08.2009
Nešto od okusa tradicionalnog Wacken Open Air festivala, koji se već 19 godina održava na krajnjem sjeveru Njemačke, napokon smo mogli iskusiti i u nešto okrnjenoj verziji, malo bliže našim krajevima, na sunčanoj strani Alpa. Organizator, kojemu očito ide sve bolje i bolje, ove se godine odlučio organizirati tri dodatna (pod)festivala koji spadaju pod okrilje krovnog Wacken Open Air festivala (taj je ove godine bio rasprodan). Prvi od ta tri zvao se Wacken Rocks Berlin i održao se već krajem svibnja, a druga dva smjenjivala su se jedan za drugim, krajem kolovoza: prvi uz more pod imenom Wacken Rocks Seaside, a drugi na bavarskom selu, prema istočnoj granici s Češkom, pod imenom Wacken Rocks South, kod idiličnog njemačkog seoca Kreuth, poznatog po jednoj od najvećih europskih konjušnica. Oba potonja festivala imala su sličan popis izvođača, a najatraktivniji izvođač oba festivala bili su nedvojbeno velikani thrash metala Slayer!
Trodnevno ludovanje na Wacken Rocks South festivalu odvijalo se na dvije pozornice. Na glavnoj pozornici, koja je stajala na otvorenom, i u dvorani, gdje je bila postavljena manja pozornica na kojoj su se izmjenjivali manje poznati izvođači. Organizator je pri slaganju popisa izvođača pazio da se nastupi bendova na različitim pozornicama ni u jednom trenutku ne preklapaju. Prvog dana zaživjela je samo glavna pozornica sa šest bendova. Pri dolasku na prostor festivala dočekao nas je njemački tribute AC/DC-ju pod imenom AM/FM, koji su svoj nastup započeli otvarajućom skladbom novog AC/DC albuma “Black Ice” Rock N’ Roll Train. Dok smo se probijali kroz press šaltere, blagajne i sve sigurnosne “šlatačeve” do kampa, redale su se i T.N.T., Hell’s Bells, Thunderstruck, Highway To Hell, pa opet nova War Machine… AF/FM ponudili su nevjerojatno dostojnu aproksimaciju pravih AC/DC, pa se isplati paziti na njih u budućnosti.
Nakon prilagodbe na novu klimu, našli smo se ispod pozornice na nastupu Nijemaca Freiwild. Partyrockeri, koji odašilju energiju nekakvih slovenskih The Drinkers, strugali su žarki punk rock orijentiran na rifove, koji je vodio vrištav, prodoran, niže intoniran vokal. On je naravno preuzimao pozornost nad inače jednostavnim, klišejskim vodećim motivima. Trivijalno minimalistički solaži, koliko ih je bilo, ali svirka punom parom, što se naravno traži od benda koji djeluje već dobro desetljeće. Ništa posebno, ništa upečatljivo, ali dovoljno uvjerljivo zagrijavanje za završne glavice i jamice.
Festival je pravi zalet dobio tek s glavnim aduton prvog dana. S Nijemcima In Extremo! To priznato i na međunarodnoj sceni etablirano njemačko ime jamac je zanimljivog iskustva kad se s njima nađeš oči u oči ispod pozornice. To je ime poznato po spektakularnim scenskim showovima, gdje ne manjka pirotehničkih efekata pa čak ni akrobatskih majstorija, čak ni salta. Ne zaboravimo, u Njemačkoj smo, nekih 50 km istočno od Regensburga, još uvijek u Bavarskoj! In Extremo uživaju u Njemačkoj veliko poštovanje i ispod pozornice je prije početka vladalo ne malo uzbuđenje. Doduše, prostor ispred pozornice nije bio dupkom pun, pa si se za vrijeme koncerta mogao prošetati po pivo iz drugog reda i vratiti na isto mjesto, no njemačka grla intenzivno su disala i pratila bend u stihovima. Ima li što ljepše od “žlobudranja” na njemačkom? Okej, idemo radije na koncert. In Extremo su u svibnju izdali novi live album “In Goldenen Ring” i nekako rezimiraju set listu koju i sam nudi. Pozornicu zauzima sedam plemenski odjevenih glazbenika koji te odstrijele u zlatna keltska vremena iskonskog poganstva. U rukama nose domaće izrađene instrumente, točne kopije drevnih instrumenata, neke pradavne prošlosti koja se još uvijek pretače krvlju modernih Germana. Drvene svirale, harfa, hurdy-gurdy, lutnja, citre, gajde, naravno obvezna ritam sekcija i naoštrena gitara “u podvozju”. Tome dodaj još klavijature u stilu nekog dulcimera i stvar je zapravo gotova. Naravno, na pozornici se mora pojaviti i “posljednji jednorog”, kako se zove pjevač i izuzetno karizmatična scenska figura “Das Letzte Einhorn”, bez kojeg si In Extremo nije moguće predočiti, ni na pozornici, a kamoli u studiju i u suoblikovanju razvojnog glazbenog puta ove, u svakom pogledu, unikatne grupe. Njegov rezak, šaren pristup važan je suoblikovatelj glasa i stasa grupe In Extremo.
“Sängerkrieg” je aktualni studijski album i s njega smo dobili bogatu porciju skladbi (ukupno sedam). Kroz aktivnu i duhovitu scensku igru, u kojoj nije manjkalo zanimljivog kombiniranja pojedinih instrumenata koji su vodili glavne motive, pri čemu su dečki brzo pokazali svoju glazbenu višeslojnost vladanjem raznim instrumentima, In Extremo su nas poveli u svoj jedinstveni čarobni svijet. Muškarci u poeziji ne koriste samo njemački jezik, nego i islandski, latinski, staroswedski i sl… Koncert dug sat i dvadeset minuta ponudio je skladbe Sieben Köche, Frei zu sein, Hiemali Tempore, Sängerkrieg, Ave Maria, Spielmannsfluch, Poc Vecem, Vollmond, En Esta Noche, Ai Vis Lo Lop, Zauberspruch, In diesem Licht, Flaschenpost, Rasend Herz, Omnia Sol Temperat, Auf’s Leben, Küss mich, Krummavísur, Wind. Posve suvereno, s jedinstvenom atmosferom, kemijom koju je dodatno raspirivala opremljenost pirotehničkim učincima i nekoliko vratolomnih akrobacija Flexa.
In Extremo potvrdili su veliko iskustvo, neprobojno samopouzdanje i zrelost. Kao prava figura na polju folk metal žanra, ni danas ne nalaze dostojnu konkurenciju na europskom tlu. Oni su začetnici, a sva daljnja šaranja lica bojama i odijevanje u životinjske kože ne mogu prikriti jednostavnu činjenicu hrabrog i istraživačkog pionirstva In Extremo.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
