Mjesto: mailer
Datum intervjua: 09.11.2010
Craig Locicero glavni je kreativni motor legendarnih thrash metalaca s područja Bay Area, Forbidden, koji su se nakon duge pauze prije dvije godine ponovno okupili i snimili novi album naslovljen “Omega Wave” (Nuclear Blast Records, 2010). Craig nam je otkrio nešto o pozadini ponovnog okupljanja Forbidden, nastanku novog albuma i svom djelovanju u sastavima Spiral Arms i Demonica.
“Kako je došlo do tvoje suradnje s Hankom Shermannom na ploči sastava Demonica i kako se sastav razvijao od samog početka?”
Craig: Tek smo se bili okupili kao Forbidden, a nedugo zatim mi je Hank poslao e-mail i pitao bih li bio zainteresiran odsvirati gitaru na jednoj od njegovih ploča. Pitao me bih li sudjelovao na thrash albumu. “Thrash albumu?” Hank Shermann i thrash album? To mi nikako nije išlo u glavu. Ali kad mi je poslao glazbu, mišljenje sam promijenio u tren oka – riffovi koje mi je predstavio jako su mi se svidjeli. Poslao mi je gole snimke, snimljene su bile samo gitara i vokal, dodan je bio ritam stroj, bez bas gitara. Hank dolazi iz klasične heavy metal škole, “thrash” nije baš njegov uobičajeni glazbeni izričaj, ali da skratim priču. Ja sam cijelu stvar malo preradio i prilagodio, a to mi je oduzelo poprilično vremena. Polovica albuma snimljena je 2008., bubnjeve smo snimili u Bay Area, snimio ih je Mark Hernandez (bubnjevi Forbidden, op.a.) i nekako je bilo logično da postane dio ekipe. Hank je Forbidden već gledao uživo u Kopenhagenu 2008. i tamo se uvjerio da je Mark pravi bubnjar za njegov projekt. Falio nam je još samo basist. Hank se onda sjetio basista sastava Corruption, Marca Gabrowskog, iz Denvera. Istina je da je trebalo prilično dugo da album doista izađe, tek početkom 2010. Album mi se jako sviđa, Hank mi je definitivno heroj i stvarno mu mogu samo čestitati na tom postignuću.
“Gdje ste iskopali Klausa za mjesto pjevača u sastavu?”
Craig: Hank je Klausa poznavao jako dobro već otprije, a i ja sam ga osobno upoznao kad smo oboje bili gosti u televizijskoj emisiji Metal Show u Kopenhagenu. Tip je jako komunikativan, daje hrpu intervjua, poznaje baš sve sastave, ali nisam znao koliko dobro može pjevati. Može li uopće zaurlati. No Klaus me uvjerio da je izvrstan. Njegov izgled i stil podsjećaju me na kombinaciju Toma Arraye (Slayer) i Arnolda Schwarzeneggera u jednom.
“Odakle ideja za ime sastava Demonica?”
Craig: Demonica je u cijelosti Hankovo dijete. I ime također. Ja sam doprinio tek nekoliko melodija, nekoliko solaža, predložio nekoliko aranžmana. Cijela stvar odvijala se među nama putem komunikacije preko Skypea. To je odigralo važnu ulogu. Mnogo toga za album riješili smo na taj način.
“Zašto je trebalo toliko vremena da album doista izađe?”
Craig: Razlog je na mojim plećima. Bio sam uključen u album sa Spiral Arms, okupili smo se kao Forbidden i istovremeno me Hank pitao bih li surađivao s njim. Dakle, tri albuma na gomili. Prvi prioritet su mi do okupljanja Forbidden naravno bili Spiral Arms. Onda su došle i turneje i rad za Demonicu je zbog toga trpio. Trebalo je podnijeti poprilično žrtava s moje strane, no na kraju sam bio jako zadovoljan što sam mogao doprinijeti albumu Demonica i znam da bih s najvećim veseljem snimio i sljedeći album Demonica, naravno s Hankom.
“Je li Demonica dosad odsvirala ikoji europski koncert?”
Craig: Svega tri koncerta. Jedan u Belgiji na Alcatraz festivalu, drugi u Nizozemskoj i jedan u Kopenhagenu u Danskoj. Na Alcatraz festivalu bili smo silno iznenađeni, jer smo na popisu nastupajućih s Pretty Maids, Raven, Epica, Evile, Moonspell i Lizzy Borden djelovali prilično egzotično. Pa ipak, ljudi su nas poznavali. Znali su čak i skladbe s albuma i priredili su izvanrednu atmosferu. Bilo je pravo zadovoljstvo nastupiti tamo. Bili smo jako zadovoljni.
“Što nam možeš reći o trenutačnim aktivnostima sa Spiral Arms?”
Craig: Spiral Arms nastali su iz dva sastava. Sastav smo 2004. započeli Tim Narducci, koji je prije toga svirao u Sistematic, i ja. Sistematic su prije toga bili kod velike izdavačke kuće, a ugovor je s njima sklopio sam Lars Ulrich (Metallica), imali su jako dobro financijsko zaleđe. Drugi sastav s kojim je ugovor sklopio Rick Rubin bio je Manmade God. Razlika je bila u tome što su Sistematic otišli na turneju i izdali album, dok su se kod Manmade God stvari zaglavile, bilo je i prilično birokracije koja je usporavala razvoj događaja. Kako god, Manmade God su se raspali, ali ljudi koji su znali za sastav jako su voljeli njegovu glazbu. Jedan od njih bio je i Tim, koji mi je prišao nakon što su se Manmade God raspali i priznao da mu je ta glazba bila još draža od glazbe njegova vlastitog sastava. Zato mi je predložio da počnemo zajedno s novim sastavom. Međutim, o svemu smo imali pogrešnu predodžbu. Htjeli smo veliki ugovor i opekli se, jer su se stvari u to vrijeme u glazbenoj industriji promijenile i velikih ugovora više nema. Vrijeme nas je malo pregazilo. Prestari smo za veliki ugovor, pretežak i naravno ne baš “pop”. Spiral Arms su snažan rock sastav koji je teško svrstati u bilo koju kategoriju, gradimo na zvuku sastava kao što su Black Crowes i Clutch. Stalno smo na putu. A što se Spiral Arms tiče, imam plan. Taj sastav mi je jako važan.
“Highest Society (2010) je dakle album koji si izdao sa Spiral Arms.”
Craig: To je zapravo jedina prava ploča u smislu studijskog albuma koju smo snimili i izdali. Prije toga pripremili su još jednu ploču, ali to je bila tek zbirka demo snimaka.
“Jeste li kao Spiral Arms već nastupali u Europi?”
Craig: 2007. godine i dobili smo burne reakcije publike. Često sam se šalio da bi Spiral Arms trebali potpisati ugovor više puta i više puta ga i raskinuti da bi ostali u glazbenoj industriji. Jako je važno da sklopiš ugovor s dobrom neovisnom izdavačkom kućom koja ti onda pomogne izgraditi karijeru. Trenutačno sami krčimo put i s tim se jako dobro snalazimo. U Spiral Arms potpuno se opustim dok sviram, čak isključim svijest. S Forbidden je drukčije. To je mukotrpan rad, teško sviranje u izvedbenom smislu! Tu nema vremena za pretjerano sanjarenje. No teško je zadovoljiti obje garniture slušatelja, odnosno uvjeriti ih da počnu pratiti to što radimo Forbidden i Spiral Arms.
“Dakle, složio bi se da je jako važno stalno biti na pozornici i tako širiti bazu vjernih ljubitelja sastava?”
Craig: Ja bih rekao da je još važnije povezati se s publikom kad si na pozornici. Čak važnije nego prije dvadeset godina, kad je bilo dovoljno da ti se spotovi vrte na MTV-ju. Danas napraviš video koji u osnovi neće stići dalje od YouTubea. Čak i ako snimiš samo demo i postaviš ga na YouTube, to ima korisniji učinak u širenju informacije o sastavu nego bilo koja promotivna kampanja.
“Kakav je bio osjećaj ponovno stajati s Forbidden na pozornicama Europe, Japana i SAD-a nakon toliko godina odsutnosti?”
Craig: Mogu reći da sam se odlično osjećao. Jako rado sviram s tim dečkima, posebno s Russom (Russell Anderson, vokal, op.a.) i Mattom (Matt Camacho, bas gitara, op.a.). Dečke poznajem već čitavu vječnost i bilo je jako važno da se postava okupi u pravom sastavu kako bi mogla nastaviti od točke na kojoj je stala. Isprva sam bio jako skeptičan. Provjeravali smo bubnjara za kojeg nismo bili sigurni kako će se uklopiti s nama. Za Marka (Mark Hernandez, bubnjevi, op.a.) znali smo da može svirati skladbe, ali u to vrijeme mi nije ni na kraj pameti bilo da ćemo ikad opet nastupati po Europi i napisati novi studijski album. Negdje na pola puta okupljanja sa starim kompanjonima ponovno sam osjetio da mogu pisati glazbu. Ponovno su me nadahnule stvari koje mrzim na ovom svijetu, uvijek me nadahnjuju stvari koje mi u životu smetaju. Najprije sam se bacio na političku klimu. Htio sam upotpuniti ekipu. Obratio sam se Glenu (Glen Alvelais, gitara, ex-Forbidden 2007.-2008., op.a.). Odličan je gitarist, ali s njim nismo mogli funkcionirati. Ipak smo nekako stisnuli zube i otišli s njim na pozornice. Što se tiče Marka, počeo sam mu 100% vjerovati tek kad smo počeli pisati novi materijal, tada smo se super uklopili u studiju i tek tada sam sigurno znao i shvatio da je Mark pravi za Forbidden.
“Misliš li da je sad lakše funkcionirati zajedno nego dok ste bili mlađi?”
Craig: To je jako relativno. Ovisi o polazištu. Danas je lakše nego na početku. Na početku sam bio tvrdoglav. Bio sam najmlađi u sastavu, ali nekako i njegov vođa, jer su sve ideje za glazbu u Forbidden dolazile gotovo isključivo od mene. Tako sam nerijetko imao problema s komunikacijom i poštovanjem prema drugima, ili obrnuto. Što sam smislio, tako je moralo biti. Kompromise sam u to vrijeme sklapao prilično rijetko. S Timom (Tim Calvert, gitara, ex-Forbidden 1989.-2001.) bili smo zaista dobri prijatelji, ali smo se često “ribali” međusobno, pogotovo kad smo bili zajedno zatvoreni u sobi i pisali glazbu, teško smo se sporazumijevali oko svega u smislu da se ideje obojice jednako uvažavaju. Danas, kad surađujem sa Steveom (Steve Smyth, gitara, op.a.), drukčije je. Steve živi u Londonu. On napiše svoju glazbu, ja napišem svoju. Razmijenimo demo snimke, onda se nađemo s Markom i zajedno pripremimo aranžmane, kad prilagodimo sirovi materijal, pridruži se i Russ i stvar se preoblikuje tako da odgovara njegovu vokalu. Danas su te stvari prilično lakše. Nekoć su pak svi čekali mene da doprinesem ideje i glazbu i čekali “pred vratima” na red da obave svoje doprinose. To mi je postajalo sve stresnije. Razlika je u tome što danas puno lakše mogu pripremiti album koji je dorečen i jasan u svojoj viziji.
“I tako smo došli do novog albuma “Omega Wave”.”
Craig: Album je odličan, kompleksan, uvijek na njemu pronađeš i otkriješ nešto novo kad ga slušaš. Posebno sam bio jako pozitivno iznenađen Russovim radom. To je album koji polako raste do srca i zato ga moraš slušati više puta da ti doista uđe pod kožu. Producirali smo ga sami, Tim i ja. Osjećaji su jedinstveni. Jako sam ponosan na ovaj album.
“Kakve si reakcije javnosti očekivao nakon svih tih dugih godina stanke, nakon okupljanja sastava i izdavanja albuma?”
Craig: Uvijek sam griješio unaprijed razmišljajući o tome što će se dogoditi, i to čak i o stvarima za koje ne želim da se dogode. To sam radio u prošlosti, a sada sam to ostavio iza sebe. Rekao sam si da tu pogrešku više neću ponoviti. Nisam više razmišljao o tome što će biti kad izađe novi album i što će biti kad opet budemo na pozornici. Jedino što me pratilo bila je nada da će nas ljudi prihvatiti i cijeniti kad budu mogli poslušati novi album, koji je nastao s velikim oduševljenjem i čija je osnovna misija u današnje vrijeme od vitalne važnosti za opstanak metala i thrash metal scene. Želio sam i da ljudi shvate da je novi album onaj koji dolazi posve iz srca. Nakon okupljanja dobili smo mnoga odobravanja i veliku podršku fanova i to nam je dalo velika krila za stvaranje nove ploče. A mogli smo se pretvoriti u samodovoljne i nedostupne ptice kojima je dođavola stalo do svakodnevnog svijeta. No tako to ne ide. Sada moramo ostati čvrsti, složni i jasno usredotočeni. Nadam se da ćemo dobiti priliku za šire predstavljanje novog albuma, diljem cijelog globusa. Mogu biti zahvalan na toj podršci naših slušatelja, jer nas ona drži na nogama i u pokretu. Daje nam smisao i želju da postanemo još bolji sastav i naposljetku ne samo bolji sastav i glazbenici, nego i bolje i zrelije osobe.
“Koliko ti je važna činjenica prenošenja svoje glazbe i poruka ljudima u današnje vrijeme?”
Craig: Ljepota umjetnosti je u tome što tu možeš raditi što god ti je volja, a to istovremeno može postati zamka, jer možeš nametati ljudima što moraju raditi, kako razmišljati i slično. Funkcionira slično kao otisci prstiju. Svako je umjetničko djelo drukčije. Kako ja vidim misiju Forbidden danas, mogu ustvrditi da smo Russ i ja doista posvetili mnogo vremena oblikovanju pojedinih stihova. Puno smo razgovarali o tome kako ćemo ovaj put pristupiti stvari. Udubili smo se u ludilo današnjeg vremena, kako smo natjecateljski nastrojeni, kako nas razjedaju paranoja, konspiracije,… htjeli smo stvoriti album koji će u svemu žestoko napadati!
“Dakle, najvažnije je ponuditi ljudima ono što doista nosiš u sebi?”
Craig: Jako važno. Da ljudi osjete što mi doista osjećamo u sebi. Svatko od nas stvara svoju vlastitu stvarnost, svoj vlastiti kozmos, ili ako želiš nekakvu svoju “matricu”. Svatko se bori na svoj način za onaj skromni svakodnevni sendvič. Danas je do ljudi prilično teže doprijeti s iskrenom informacijom, jer su bombardirani raznim informacijama. Ljudi si njima osiguravaju sigurnost i kontrolu nad svim stvarima, ne znajući da se upravo na taj način puštaju kontrolirati od nekolicine najutjecajnijih pojedinaca koji vrte i usmjeravaju naš način života na ovom planetu. Teže je. Ljudi se moraju najprije osvijestiti i početi ponovno slušati svoje osjećaje i pronaći principe koji proizlaze iz njih samih, a ne prihvaćati diktiranje kako moraju živjeti i birati u životu.
“Kako bi približio poruke na “Omega Wave” recimo svom sinu i pokušao ga usmjeriti na pravi put preko informacija na novom albumu?”
Craig: Odlično pitanje. Na albumu se nalazi skladba Overthrow, to je treća skladba po redu na albumu, koja odgovara na to pitanje. Odgovor na pitanje u ovom slučaju gotovo ne može biti drukčiji nego da moraš najprije “dobiti po njušci”, prije nego što dobiješ sve odgovore na pitanja. Svakako ne bih htio sina preplašiti ili ga šokirati, nabiti mu strah u kosti, nego ga želim dodatno motivirati da ustraje na zacrtanom životnom putu. Tu je vitalno pitanje, ako poslušaš stihove te pjesme, nije teško oslikati sliku s krvlju na ulicama, nasiljem, devastacijom, smrću, a ujedno ti oslikava sliku obitelji koja je prisiljena gledati tu sliku propasti i destrukcije. Sve se vrti oko korporativnog buđenja straha. Strah masa ključ je kojim korporacije danas zarađuju masovni novac.
“Zaključimo s nekom radosnijom temom. Forbidden i festival 70.000 Tons Of Metal.”
Craig: 70 000 Tons of metal! To će biti super. Dečki na brodu koji su zaljubljeni u metal. Dovest ću i svoju ženu! Svi sviraju tamo, prijatelji koje poznajem i bit ćemo zajedno na brodu! Njih je 30 ili 40. U pet dana tog festivala nastupit ćemo čak dvaput. Još ne znam ni točan raspored kad nastupamo, ali već sada sam uvjeren da će to za nas biti jedna golema zabava.
pitanja pripremio: Pascal Rogl (Rock Hard Slovenija)
tekst preveo i uredio: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik (fotoarhiv RockLine 2010)
Intervju je nastao u suradnji RockLine i Rock Hard Slovenija:
Galerija slika
